Hipotireoza označava stanje smanjene aktivnosti štitne žlijezde. Tireoidna odnosno štitna žlijezda stvara hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) čija je sinteza smanjena sa smanjenom aktivnošću štitne žlijezde. Kako hormoni štitne žlijezde sudjeluju u brojnim vitalnim funkcijama organa poput otkucaja srca i kontroliranja probave, njihova smanjena koncentracija može utjecati na organizam na način da se tjelesne funkcije usporavaju.
Nespecifični simptomi
Neki od uzroka ovog stanja mogu biti autoimune bolesti poput Hashimotova tiroiditisa, kongenitalni hipotiroidizam, višak ili manjak joda u organizmu, korištenje određenih lijekova. Uzrok može biti i nedostatak same štitne žlijezde koja je prethodno operacijski uklonjena. Postoje i određeni rizični faktori za razvoj hipotireoze, a oni uključuju povijest tireoidnih bolesti u obitelji, određene terapije koje su uključivale radijaciju u području vrata ili prsa, ukoliko je osoba starija od 60 godina ili je nedavno rodila.
Kako smanjena količina tiroidnih hormona usporava tjelesne funkcije cijeli organizam se posljedično usporava.
Zbog smanjenih funkcija, neki od simptoma koji se mogu pojaviti su osjećaj hladnoće, suha koža, konstipacija, povećanje tjelesne mase te umor. Simptomi se pojavljuju postepeno te se pojačavaju s progresijom hipotireoze. U početku simptomi mogu izgledati nespecifično no uz krvne pretrage i pregled lako se dijagnosticira. Kod žena reproduktivne dobi, osim navedenih simptoma mogu se javiti i reproduktivne poteškoće te menstruacijske promjene. Samoj hipotireozi podložnije su žene nego muškarci, a može se razviti kako u djetinjstvu, tako i kroz život.
Lijekovi za kontrolu
Hipotireoza je doživotno stanje te ne postoji lijek koji bi ju u potpunosti izliječio, ali postoje lijekovi koji ju drže pod kontrolom. Oni zamjenjuju nedostatak hormona štitne žlijezde koji bi se trebali proizvoditi u organizmu. Najpoznatiji su lijekovi koji sadržavaju levotiroksin. On se smatra zlatnim standardom u liječenju hipotireoze. Postoje u brojnim dozama, a doza se određuje na temelju dijagnostičkih laboratorijskih testova te kliničkog pregleda. Pri započinjanju ove vrste terapije, početne doze su niže te se postupno povećavaju do postizanja prave doze. Vrlo je važno imati na umu da se ovi lijekovi uzimaju ujutro na prazan želudac, pola sata prije jela.
