Palijativna skrb jedna je od mučnih tema hrvatskog zdravstva. Kapaciteti naprosto nisu dovoljni za brigu o svim pacijentima koji su došli pred sam kraj života. Zbog toga, velik dio brige o umirućima pada na članove obitelji koji su često nedovoljno educirani, a pod razumljivim stresom nerijetko nisu ni u stanju pružiti odgovarajuću njegu.
Upravo taj segment kao mjesto svog djelovanja prepoznala je udruga La Verna. Njihovi volonteri već godinama nesebično pružaju psihosocijalnu podršku i pomoć palijativnim bolesnicima koji posljednje dane života žele provesti u svojim domovima uz obitelj, ali i onima koji su smješteni u ustanovama.
Promijeniti stav prema palijativnim bolesnicima
– Kad bih mogla promijeniti jednu stvar u društvu, promijenila bih stav prema palijativnim bolesnicima i palijativnoj skrbi. Ti se ljudi često osjećaju otpisanima, a palijativna skrb je na repu kad se raspoređuju financijska sredstva. Želim da se ti ljudi osjećaju važnima i da njihova dobrobit u posljednjim danima života bude prioritet svima, kazuje nam odmah Blaženka Eror Matić, predsjednica udruge “Volonteri u palijativnoj skrbi La Verna”.
Ona je i sama, kroz brigu o umirućim roditeljima, shvatila s kojim se problemima suočavaju brojne hrvatske obitelji. To ju je motiviralo da pokrene sustav organizirane volonterske pomoći.
Udruga je osnovana 2017. s ciljem nastavka i razvoja projekta volontera u palijativnoj skrbi koji je pokrenut 2009. u sklopu Franjevačkog svjetovnog reda u Zagrebu.
Poistovjetili se sa svetim Franjom Asiškim
Nakon prvih osam godina, zaključeno je da je dotadašnji oblik organiziranja presložen za organizaciju poput Reda. Odlučeno je da će se te aktivnosti prebaciti na udrugu. Tako je 2017. nastala La Verna. Nju su osnovali tadašnji aktivni volonteri, a ime udruge poveznica je sa svetim Franjom Asiškim.
Zemljopisno gledano, La Verna je planina u Italiji, u pokrajini Toskani, gdje se sv. Franjo povlačio na molitvu i kontemplaciju. Tamo je i dvije godine prije kraja života na svom tijelu dobio stigme. Njih je imao sve do smrti i zbog toga trpio bolove.
– Naši korisnici se mogu poistovjetiti sa svetim Franjom. Bolest, pogotovo neizlječiva i smrtna rana je za svakog čovjeka, ali i za cijelu obitelj, bližnje, prijatelje, kaže predsjednica udruge čija je vizija da nijedan čovjek ne umre osamljen već u ozračju ljubavi, mira i pažnje.
Ciljevi djelovanja ove plemenite udruge su:
- unaprjeđenje kvalitete života neizlječivo bolesnim osobama,
- poticanje razvoja palijativne skrbi,
- unaprjeđenje usluga socijalne i zdravstvene skrbi,
- zaštita života od začeća do prirodne smrti,
- promicanje izgradnje socijalne kohezije i socijalne inkluzije
- te promicanje i razvoj volonterstva, ali i mnoge druge aktivnosti.
Četiri su ključne aktivnosti
Svoj program provode kroz četiri ključne aktivnosti. Volonterski tim pruža psihosocijalnu i duhovnu podršku umirućima i članovima njihovih obitelji posjećujući ih u njihovim domovima, na palijativnom odjelu Specijalne bolnice za plućne bolesti te u Domu za starije osobe Trešnjevka u Zagrebu.
Volonteri borave uz bolesnike nudeći tako sebe, svoju prisutnost, ljudskost, razgovor, šutnju, poneku praktičnu pomoć i pomoć u administraciji želeći im tako, koliko je moguće, olakšati. Kroz Savjetovalište stručna osoba pruža savjetodavnu, emocionalnu i psihosocijalnu podršku oboljelima i članovima njihovih obitelji u nošenju s teškoćama bolesti i skrbi o oboljelom.
Služba za podršku u žalovanju osigurava stručnu osobu koja pomaže onima kojima je preminula bliska osoba pružajući stručnu podršku i pomoć tijekom procesa žalovanja. Eror Matić ističe i Posudionicu ortopedskih pomagala.
– Bolesničke krevete, wc stolice, hodalice, invalidska kolica, nastavke za kadu i druga pomagala posuđujemo kako bismo našim korisnicima, oboljelima i članovima obitelji koji o njima brinu, olakšali težinu života s bolesti i njenim posljedicama, pojašnjava.
Izvoditelji aktivnosti su volonteri i tri zaposlene osobe. Voditeljica Savjetovališta i Službe za podršku u žalovanju diplomirana je socijalna radnica i psihoterapeut s 15godišnjim radnim iskustvom od kojih 13 godina kao socijalni radnik u palijativnoj skrbi i koordinator volontera.
Organizirana edukacija i supervizija
Koordinatorica volontera profesorica je filozofije i religijske kulture s osmogodišnjim iskustvom volontiranja u palijativnoj skrbi. Tu je i administrativna tajnica i voditeljica posudionice pomagala. Istodobno, aktivna su 54 volontera što je za svaku pohvalu. Za njih se svake godine organizira edukacija, a dva puta mjesečno održavaju se i grupni sastanci na kojima razmjenjuju iskustva.
Međusobna pomoć volontera
Eror Matić kaže kako je to mjesto gdje i volonteri mogu podijeliti svoje osjećaje, priče o korisnicima o kojima brinu jer preuzeti skrb o umirućoj osobi i za volontere je težak psihološki teret.
– Redoviti sastanci su važni jer smo tako u mogućnosti jedan drugom biti podrška, učiti jedan od drugog, a dobivamo i stručnu pomoć i podršku koordinatorice. Sve naše usluge su potpuno besplatne i tako dostupne svima bez obzira na materijalno stanje, ističe.
Na upit o konkretnim rezultatima, spremno iznosi podatke. Naglašava kako iza svake brojke stoji priča, osmijeh i osjećaj olakšanja kod obitelji koje nisu ostale same. U 16 godina aktivnosti podrška je pružena 2.630 osoba u potrebi. Aktivno je bilo više od 150 volontera koji su darovali 43.512 volonterskih sati.
Tko su ljudi kojima najviše pomažu ili koje osnažuju?
– Kad čovjek oboli od neizlječive bolesti za koju se predviđa da će napredovati, kriza je to koja ne pogađa samo njega osobno nego i svakog člana njegove obitelji. Takva situacija može dramatično mijenjati živote svih njih, napominje.
Posebno je to slučaj, dodaje, “u situacijama duboke starosti kad o ovakvom bolesniku brine stariji bračni partner koji je također bolestan i koji poslije ostaje sam”.
– Zatim u slučajevima bolesti i umiranja roditelja koji prehranjuje obitelj ili brine o svemu u kući, a iza kojega ostaju maloljetna djeca kao i u slučajevima kad su djeca ta koja su oboljela (bez obzira jesu li maloljetna ili punoljetna), a o njima brinu njihovi roditelji, razlaže Eror Matić.
Skrb prema međunarodnim standardima
Pri domovima zdravlja postoje mobilni palijativni timovi koji se sastoje od liječnika i medicinske sestre.
– Međutim, bolesnici često trebaju i pomoć socijalnog radnika, psihologa, duhovnika i volontera koje sustav ne osigurava. U taj prostor ulazi naša udruga i s mobilnim palijativnim timovima naši korisnici dobivaju potpuniju i cjelovitiju skrb kakva bi ona i trebala biti prema međunarodnim standardima, poručuju iz La Verne.
Još uvijek se susrećemo s nerazumijevanjem profesionalaca u palijativnoj skrbi o važnosti i ulozi volontera.
Neophodna suradnja i komunikacija
Velik je problem i to što sustavi zdravstva i socijalne skrbi nisu povezani. Ta suradnja je neophodna da bi palijativna skrb bila pravovremena i cjelovita, ističe naša sugovornica.
– Komunikacija među dionicima palijativne skrbi (profesionalaca i udruga) nije dovoljno kvalitetna. Također, komunikacija profesionalaca s osobama u potrebi za palijativnom skrbi obilježena je neznanjem o filozofiji palijativne skrbi. Još uvijek se susrećemo s nerazumijevanjem profesionalaca u palijativnoj skrbi o važnosti i ulozi volontera. Volontere treba prihvatiti kao treći resurs skrbi za palijativne bolesnike uz profesionalce i članove obitelji i to bi bio veliki doprinos institucija, navodi.
Edukacija volontera u Udruzi La Verna
Svi koji žele pomoći ili sudjelovati u radu Udruge La Verna mogu nazvati ili osobno doći do njihova ureda.
– Volontiranje uz palijativne bolesnike nije jednostavno, ali naši volonteri dobiju edukaciju i redovitu stručnu supervizijsku podršku. U udruzi postoje i drugi oblici volontiranja, kao što je pisanje projekata za donacije, prijevoz ortopedskih pomagala i slično, poziva Eror Matić sve da se uključe u plemenite napore ove jedinstvene udruge.
