Nesreća je neočekivan i iznenadan događaj nastao nekontroliranim djelovanjem energije (mehaničke, termičke, električne, kemijske i dr.), a najčešće međusobnim djelovanjem više čimbenika s posljedicom ranjavanja, invalidnosti ili smrti osobe ili/i s materijalnom štetom.
Nesreće su vodeći uzrok smrti djece nakon prve godine života. Predstavljaju i znatan udio obolijevanja djece, često i s trajnim invaliditetom kao posljedicom.
Nesreća je iznimno stresan i prijeloman događaj s posljedicama u fizičkom, psihičkom i socijalnom zdravlju žrtve. Posljedice nesreća se očituju na cijelu obitelj, ali i na društvo u cjelini.
Nadzor i nezaštićenost - uspostaviti mjeru
No ono što je bitno i često se zaboravlja – nesreće se u velikom broju mogu spriječiti jednostavnim mjerama. Samo manji broj nesreća zahtijeva kompleksnije mjere i ulaganja.
Djecu tijekom njihova rasta i razvoja treba čuvati i nadzirati cijelo vrijeme. Taj nadzor treba smanjivati tijekom odrastanja i povećanja djetetove samostalnosti. Dijete ne smije biti nezaštićeno ni prezaštićeno. Oboje je jednako štetno za njegov psihički i fizički razvoj.
Nije nimalo lako procijeniti pravu mjeru nadzora i pravo vrijeme smanjivanja nadzora i to je možda najzahtjevniji dio zanimanja “roditelj”.
Tri su vodeća uzroka smrti kod djece i mladih:
1. Promet
2. Samoubojstva
3. Utapanja
Podaci za Hrvatsku kažu da su ta tri uzroka smrti odgovorna za smrt 71 posto djece i mladih stradalih od nesreća.
Podaci UNICEF-a kažu da u cijelom svijetu otprilike 830 tisuća djece do 18 godina svake godine umire od ozljeda (to je grad veličine Zagreba).
Svaki dan u cijelom svijetu životi više od 2000 obitelji budu rastrgani zbog gubitka djeteta uslijed ozljede.
Vrsta nesreće u velikoj mjeri ovisi o dobi djeteta, koju okvirno možemo podijeliti na:
• Dojenačka dob
• Predškolska dob
• Školska dob i adolescencija
Tipične nesreće u dojenačkoj dobi su padovi, udisanje ili gutanje stranog tijela, otrovanja, gušenje, vješanje, opekline, utapanje i ozljede nastale u prometu.
Na prva tri mjesta uzroka nesreća u predškolskoj dobi su također padovi, udisanje ili gutanje stranog tijela i otrovanja. No daljnji uzroci su, za razliku od dojenačke dobi, mehaničke ozljede i ozljede nastale eksplozivnim napravama i oružjima. U toj dobi također su česte opekline, utapanje i ozljede nastale u prometu.
U školskoj dobi i adolescenciji na prvom mjestu su ozljede nastale u prometu, utapanje, sportske ozljede i ozljede nastale oružjem i eksplozivnim napravama.
Ozljede u prometu
Ozljede nastale u prometu su vodeći uzrok smrti djece u dobi od 10 do 19 godina. Statistika pokazuje da postoji razlika između siromašnih i bogatih zemalja. U siromašnim zemljama djeca najčešće stradavaju kao pješaci, suputnici u vozilima ili na biciklima.
U razvijenim zemljama mladi stradavaju najčešće kao mladi i neiskusni vozači automobila.
Što možemo učiniti kao društvo i pojedinci da smanjimo broj nesreća djece nastalih u prometu?
BUDIMO DJECI UZORI:
- ne vozimo prebrzo
- ne vozimo ako smo pili alkohol
- ne kršimo prometne propise
- uvijek se vežimo sigurnosnim pojasom u vozilu
NIKAD NE DRŽATI DIJETE U KRILU ZA VRIJEME VOŽNJE – zakoni fizike ne dozvoljavaju da roditelj zadrži dijete u rukama u slučaju sudara! U slučaju sudara pri brzini od 60 km/h zadržati bebu u rukama postaje jednak pokušaju da zaustavite predmet od pola tone!
UVIJEK VEZATI DIJETE PRILIKOM VOŽNJE (makar to bila i vožnja od 100 m). Pritom je važno da dječja sjedalica odgovara dobi, da je dobro pričvršćena i da je dijete dobro svezano u njoj (ni prečvrsto, ni prelabavo). Sjedalica se treba koristiti do 8 godina života djeteta.
U Hrvatskoj je zabranjena vožnja djece mlađe od 12 godina na prednjem sjedištu vozila! A ta zabrana postoji s razlogom. Statistika prometnih nesreća je pokazala da je najnesigurnije mjesto u automobilu mjesto suvozača. Najviše poginulih i stradalih je bilo na mjestu suvozača. Dijete mlađe od 12 godina je posebno u opasnosti na mjestu suvozača jer je sigurnosni pojas prilagođen za odraslu osobu, a ne za dijete i ne štiti ga adekvatno čak i ako je dijete vezano.
Učiti prelazak preko ceste
Starijoj djeci, koja se samostalno voze biciklom ili motorom, potrebno je kupiti kacige. Ali i kontrolirati nose li ih. Mlade vozače motornih vozila treba kontrolirati pridržavaju li se prometnih propisa, piju li alkohol ili konzumiraju opojne droge prilikom vožnje.
Potrebno je učiti djecu da stanu, gledaju i slušaju prije nego prijeđu cestu čak i kad prelaze cestu na označenom pješačkom prijelazu. Prečesto čujemo vijesti da je netko stradao na pješačkom prijelazu, a prečesto i vidimo kako pješaci stupaju na prijelaz i ne pogledavši staje li vozilo ili ne. Poginuloj osobi ili trajnom invalidu malo će značiti to što je po zakonu kriv vozač koji ga je „pokupio“ na pješačkom prijelazu jer povratka na stanje prije nesreće nema. Bolje je spriječiti nego liječiti!
Sve ovo napisano potrebno je uvijek iznova neumorno ponavljati. Roditeljstvo je ponekad glumljenje pokvarenog gramofona!
Izuzetno je bitno i što lokalna zajednica radi na poboljšanju sigurnosti svojih stanovnika, a pogotovo onih najranjivijih – najmlađih.
Opasnost od utapanja
Procjenjuje se da se oko 500 djece širom svijeta svaki dan utopi. Najugroženija su djeca mlađa od 5 godina. Treba uvijek imati na umu da se mala djeca mogu utopiti u samo nekoliko centimetara vode!
Što možemo učiniti da smanjimo opasnost od utapanja djeteta?
• Ne ostavljati djecu bez nadzora blizu vode, pogotovo djecu mlađu od 5 godina, čak i ako znaju plivati
• Pokriti ili ukloniti sve vodene opasnosti oko kuće – bunare, septičke jame, veće posude s vodom (čak i kante vode, ukoliko su u kući mala djeca), bazene
• Ograditi bazene
• Ne ostavljati djecu bez nadzora prilikom kupanja
• Ukoliko se boravi na brodu, čamcu, pedalini ili slično, neka dijete uvijek ima zaštitni prsluk
• Upozoravati djecu na štetnost skakanja na glavu - svake godine oko 10 mladih ljudi ostane oduzeto zbog skakanja u vodu na glavu (loša procjena dubine, nepravilno uranjanje u vodu)
Kako spriječiti opekline?
Opekline mogu biti uzrokovane vrućim predmetima, vrućima tekućinama, vatrom, kemikalijama, električnom strujom ili suncem. Treba uvijek imati na umu da su mala djeca najviše ugrožena opeklinama.
Što možemo učiniti u prevenciji opeklina u djece?
• Namjestiti slavinu s vrućom vodom na najviše 50 C, da se dijete ne opeče ukoliko samo pusti vodu
• Držati šibice, upaljače i druge zapaljive stvari izvan dosega djece
Što učiniti u slučaju zapaljenja ili opeklina djeteta (ali i odrasle osobe):
• zapaljenu osobu valjati po zemlji ili prekriti da se ugasi vatra
• opekline staviti pod hladnu vodu
• ne stavljati na opeklinu pekmez, ulje, slaninu i slično
• ukoliko je koža ili sluznica došla u doticaj s kemikalijama, kemikalije je potrebno obilno isprati s kože tekućom vodom iz slavine
Ozljede nastale padovima
Padanje je u dječjoj dobi normalan dio učenja hodanja, trčanja i skakanja. Najveći dio ozljeda u djece uzrokuje padanje s visine – s kreveta, stepenica, prozora, balkona.
Što možemo (i trebamo) učiniti da bismo spriječili ozljede djece nastale padovima s visine?
• ograditi balkone, terase, stepenice – često vidimo kuće u kojima su stavljene zavjese na prozore, ali ne i ograde na balkone i terase. Zavjesa je ukras. Ograda spašava život!
• na stepenice postaviti vrata
• staviti zaštitu na prozore da djeca ne mogu otvoriti prozore, pogotovo prozore na višim katovima.
Opasnosti od otrovanja
Statistički podaci govore da je stopa otrovanja najviša u djece mlađe od 1 godine života (slučajna otrovanja) i oko 15te godine (namjerna otrovanja). Također pokazuju da su 4 puta češća u siromašnim zemljama nego u razvijenim.
I kod otrovanja možemo i trebamo učiniti mnogo toga u prevenciji. Kao prvo, iz kuće treba ukloniti sve opasne kemikalije koje u njoj ne moraju biti. Sredstva za čišćenje, lijekove i ostale potencijalno otrovne tvari treba ukloniti izvan dosega djece.
Otrove nikad ne treba sipati u bočice od vode ili soka! Upravo tako nastupaju najčešća slučajna otrovanja – pijenjem iz bočice od soka ili vode, ne razmišljajući da to nije sok ili voda, već otrov.
Herbicidi su izuzetno otrovni. Osim što u slučaju direktnog ulaska u tijelo (putem usta ili kroz kožu ili sluznice) izazivaju odmah simptome otrovanja i indirektno (putem vode i hrane u koju ulazi iz zemlje koju se prska s njima) izazivaju dugoročne promjene na zdravlju ljudi (dovode do nastanka raka, smanjenja plodnosti, rađanja malformirane djece itd.). Sve to treba stalno imati na umu.
Bolovi nisu dio sportskog treninga
Često se misli da su ozljede sastavni dio sporta pa se ne govori puno o njima. Sportske ozljede najčešće nastaju na početku treninga (zbog neodgovarajuće pripreme) i na kraju treninga (zbog umora). Treba znati da bolovi nisu dio treninga i natjecanja i dijete ne treba trpjeti da bi nešto postiglo.
Sve češći uzrok ozljeda u djece je kronični umor. I roditelji i djeca zaboravljaju da dijete za normalan rast, razvoj i za sprečavanje ozljeda treba više sna nego odrasla osoba. Djeca su nam često pretrpana školskim i izvanškolskim obvezama. Televizija i videoigrice ih često drže budnima do kasno u noć tako da se ujutro ustaju i kreću sa obavezama neispavani i iscrpljeni. I opet su roditelji ti koji trebaju postaviti pravila i granice, ali i nadzirati pridržava li se dijete tih pravila!
Zaključno, puno toga je na roditeljima. Država može donijeti zakone. Lokalna samouprava može donijeti svoja pravila i izgraditi infrastrukturu. Ali ako se roditelj sam ne pridržava zakona i pravila, dovodi svoje dijete u opasnost, ali i šalje poruku djetetu kako se ni ono ne mora pridržavati zakona i pravila.
Imajmo na umu da nas naša djeca često ne slušaju, ali nas neprestano gledaju!
