U Općoj bolnici Dubrovnik ih je 63-oje zajedno sa šefom, Zdravkom Cvitanovićem. On je voditelj Odjela za centralno naručivanje i bolničku administraciju. Donedavno bilo je 30-ak zaposlenih. Organizacijom jedinice centralnog naručivanja, a kasnije i zbog pandemije, sada ih je više od 60. Opća bolnica Dubrovnik ima administrativne djelatnike zaposlene i na dva ulaza koji su odvojeni. Jedan je za poliklinički dio – otvoren je za preglede i kontrole i drugi ulaz koji je za zaposlenike, a tu se od 8-11 sati preuzimaju i pošiljke za pacijente.
-Što da vam kažem, svi smo mi jedna obitelj, sve na kraju funkcionira bez obzira na probleme. Gotovo svaki odjel i ambulanta, odnosno sva radilišta su pokriveni s administratorima. Nažalost, još ima odjela gdje je medicinska sestra ujedno i administrator. Ono čime sam zadovoljan je da je centralno naručivanje zaživjelo. Znate, odlukom Vlade RH od 2009. godine trebalo je biti formirano, ali je kod nas zaživjelo tek dolaskom novog ravnatelja 2016. godine. Počeli smo i na moje zadovoljstvo, a vjerujem i zadovoljstvo mnogih, funkcioniramo. Mučimo se s nedostatkom liječnika koji je prisutan svugdje u Republici Hrvatskoj i to je zapravo najveći problem. Ima i propusta kojima smo možda i mi razlog, ali pokušavamo sve probleme riješiti i izaći ljudima u susret.
Ima i smiješnih situacija. Zdravko Cvitanović, je kao šef, često upravo na centralnom naručivanju. Svašta se može vidjeti, čuti, doživjeti…
-Ma ima vam svakakvih ljudi, onih lucidnih, namćorastih, onih koji bi se tukli s našim djelatnicama. Ima svega. Smiješne su nam situacije jer u ovoj situaciji pandemije i ozbiljnog ugrožavanja zdravstvenog sustava, moramo malo misliti i na šalu.
A što je problem? Svi se žele naručiti sada i odmah.
Zgode i nezgode s pacijentima
-Nažalost, svi koji traže žurne termine koji nisu potkrijepljeni nalazom liječnika specijalista, nađu se u čudu kada im kažemo da je to za 6 mjeseci. Ili za jedan mjesec. Oni bi odmah. E sad, njima je žurno, nešto ih boli, ali to je kronična bol, nešto što traje godinama. Oni dolaze naprosto iz dana u dan, pitaju nekad za liječnike koji nisu tog prezimena, nekad godinama ni ne rade, ali oni baš inzistiraju na tom liječniku. Ljudi ne čitaju ni što im piše na nalazu. Nekad ne razumiju. Liječnik im kaže da dođu za šest mjeseci na kontrolu, a oni dođu par dana prije tog roka i žele odmah termin, ne znaju ili ne razumiju da su se trebali naručiti ranije, nakon pregleda. Nekad se ljudi počnu svađati, nekad se i nasmijemo, ali sve je to dio našeg posla, nađemo nekako slobodno mjesto ako je situacija zaista hitna. Dogodi se da ljudi i po 10 godina nisu bili na kontroli, liječnik im je odavno u mirovini, ali oni žele odmah i baš u tog liječnika. Ljute se jako ako im je termin za tri mjeseca, a to što 10 godina nisu bili na kontroli smatraju normalnim i nemaju strpljenja pričekati još nekoliko mjeseci. To su neke stvari koje su kod naših ljudi nepromjenljive.
Ljudi ne zabilježe kada trebaju doći, dolaze dan ili tjedan nakon termina. Nekad zaista ne možemo pomoći, ako su termini zauzeti, to je nemoguće. Ono što je tužno je da ljudi dolaze ponekad iz udaljenijih dijelova županije, na potpuno pogrešne termine. Ne čitaju točno što im piše. Ljudi zamijene datume, godine, pitamo onda liječnike kako im pomoći, mogu li ih nekako ubaciti. Snalazimo se.
Priprotet onkološkim bolesnicima, djeci i mladima do 18 godina
Liste čekanja, kao i u svakoj drugoj bolnici u Republici Hrvatskoj postoje. Najdulje su za ultrazvuk dojke.
-Imamo dnevno 10 termina ultrazvuka dojki i liste čekanja koje su 365 dana. Mi nemamo kao u kliničkim centrima radiologe koji određene dane rade ultrazvuk, niti ih imamo toliko na raspolaganju. Naši radiolozi su stvarno na različitim radnim mjestima tijekom dana – rade razne vrste ultrazvuka, CT-a, magneta, očitavanja nalaza, dežurstva. Veliki je broj pacijenata koji trebaju ultrazvuk, a mali broj liječnika tog profila, pa nerijetko tražimo i liječnike iz udaljenih centara kako bi se te liste čekanja smanjile. Suradnja s dr. Kosović, voditeljicom odjela je besprijekorna i sve što je potrebno, odnosno hitno, odrađuje se ujutro u 7 sati ili kasno poslijepodne.
Često puta preslagujemo termine, pacijenti koji imaju obzira jave da neće doći, pa pozivamo one na listi čekanja. S druge strane svi oni koji su žurni, rade se u roku od tjedan dana ili u roku od 24 sata. Onkološki pacijenti rade se odmah, kao i djeca do 18 godina, oni ne čekaju. Nismo ekipirani da bismo imali sve, npr. endokrinologa nemamo i dolaze nam jednom do 2 puta mjesečno. Potrebe su veće od naših mogućnosti, ali se trudimo da pacijenti što manje čekaju i da ne budu zakinuti.
Volio bih da mogu svakome izaći u susret i da nemamo niti jednog pacijenta na listi čekanja, ali to je nažalost u ovom trenutku nemoguće.
Imamo nekad opravdanih, nekad neopravdanih, a ponekad bome i nerazumnih zahtjeva, ali pokušavamo riješiti baš sve što možemo.
– Nekad se dogodi da na šalter dođu bez maske npr, i onda su jako iznervirani i prepreka im je u njihovom rasuđivanju, ljute se. U banci ili trgovini se ponašaju u skladu s pravilima, a u bolnici, eto, neće. I onda su to neugodne situacije. Kao da je nama ugodno stalno nositi masku, a oni dođu i kažu da imaju potvrdu od liječnika školske medicine, pa da zbog astme ne mogu nositi masku. Zbog astme? Pa upravo bi je zbog astme i trebali nositi jer su skloniji komplikacijama koronavirusa – opisuje Cvitanović pandemijske izazove.
