COVID-19 je respiratorna bolest koja se pojavila u prosincu 2019. te uzrokovala globalnu pandemiju. Ubrzo su diljem svijeta uvedene mjere socijalnog distanciranja, učestalog pranja ruku, obveznog nošenja maski te samoizolacije.
Osim tipičnih simptoma respiratornog sustava, uočena je prisutnost nesanice i lošije kvalitete spavanja u osoba koje boluju odnosno koje se oporavljaju od COVID-19. Tu nam pojavu objašnjava dr. Roberta Marković specijalizantica obiteljske medicine i asistentica na Katedri za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci.
– Trećina pacijenata navodi da je kvaliteta njihovog sna lošija nego što je bila prije infekcije. Od prijavljenih poremećaja spavanja, najčešći su problemi s usnivanjem ili održavanjem sna. Dodatne smetnje uključuju kraće trajanje spavanja i uznemirujuće snove. COVID-somnia novi je pojam kojim se opisuju poremećaji spavanja nastali u akutnoj fazi bolesti, fazi oporavka. Ali odnosi se i na lošiju kvalitetu spavanja općenito u ljudi pogođenim pandemijom, kaže dr. Marković.
Više čimbenika
Uzrok je vjerojatno multifaktorijalni što znači da je uključeno više čimbenika. Može se pripisati tjelesnim simptomima, primijenjenim lijekovima, posttraumatskom stresnom poremećaju, depresiji ili anksioznosti. Starija dob, kronične bolesti, prethodno postojeći poremećaji mentalnog zdravlja i duljina boravka u bolnici pokazali su se kao rizični čimbenici za razvoj nesanice, objašnjava dr. Marković.
Kod onih koji nisu oboljeli, uzroci poremećaja spavanja najčešće su strah od bolesti, briga za oboljele članove obitelji, financijske brige te ograničeno vrijeme socijalizacije s drugima, odnosno usamljenost.
– Zasigurno u određenoj mjeri postoji izravan učinak virusa koji uzrokuje upalnu reakciju, a upalne tvari koje se otpuštaju i kruže organizmom remete normalan san. Upalna reakcija organizma čini osobu umornom, iscrpljenom i pospanom tijekom dana. Spavanje je složen proces koji zahtijeva koordinaciju između više dijelova mozga te su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo kakav točno učinak izaziva virus SARS-CoV-2.
Ono što oboljele u akutnoj fazi ometa u spavanju najčešće je uporni suhi kašalj, bol u prsima i osjećaj nedostatka zraka. Osobe na bolničkom liječenju obično primaju terapiju kortikosteroidima, snažnim protuupalnim lijekovima koji često imaju nesanicu kao nuspojavu. Dok se većina ljudi s blagim ili umjerenim oblikom bolesti COVID-19 oporavlja unutar dva tjedna, pojedinci imaju dugotrajne simptome poput umora i kratkog daha.
Poremećaji spavanja često su zabilježen simptom dugotrajnog COVID-a koji se općenito definira trajanjem (ili ponovnom pojavom) simptoma najmanje tri mjeseca nakon infekcije SARS-CoV-2.
Australski istraživači, ističe dr. Marković, otkrili su da su ljudi s dugotrajnim COVID-om, čak i oni čiji su početni simptomi bili blagi, imali trajni upalni odgovor najmanje osam mjeseci nakon infekcije. Postojanost tjelesnih simptoma, posebice boli u prsima i nedostatka zraka, može remetiti san.
Strah je zaspati
Ti simptomi mogu biti zastrašujući i ljudi su obično zabrinuti da se događa nešto ozbiljno. Čak i osobe čiji su se tjelesni simptomi povukli još uvijek mogu osjećati strah zaspati tjednima ili mjesecima kasnije. Zabrinuti su da će teško disati i ostati bez zraka.
Osim same bolesti, promjene dnevnih rutina tijekom izolacije i oporavka također mogu dovesti do poremećaja u spavanju. Dolazi do promjena uobičajenog ritma života, ljudi više spavaju tijekom dana, gledaju više televizije, provode više vremena pred ekranima, ne obavljaju sve one dnevne aktivnosti koje su ih inače ujutro činile budnima, a navečer umornima.
– Anksioznost koja se često pokrene kada se ljudi razbole također igra ulogu u ometanju sna. Svaka bolest, pa tako i COVID-19, uzrokuje određenu razinu tjeskobe i brige za vlastito zdravlje. Cirkadijani ritam je naš prirodni ritam budnosti i spavanja. To znači da imamo određenu količinu cirkulirajućeg hormona melatonina i drugih čimbenika u krvi koji nam omogućuju da spavamo noću. Kada se javi anksioznost, prevladaju drugi neurotransmiteri. Organizam je stalno spreman za borbu ili bijeg i mozak se ne može opustiti.
Mogućnosti liječenja
Tada obično dolazi do poteškoća s usnivanjem ili učestalog buđenja tijekom noći, pojašnjava dr. Marković.
– Može se zaključiti da COVID-19 infekcija utječe na živčani sustav uzrokujući neurološke simptome već od ranih stadija bolesti. Najčešći su poremećaji spavanja. Kako bi se izbjegle dugoročne posljedice i očuvala kvaliteta života, važno je na vrijeme prepoznati i liječiti problem. Svakako se savjetuje pokušati održavati higijenu spavanja.
To uključuje odlazak na spavanje u isto vrijeme, redovitu i umjerenu prehranu, izbjegavanje obilnih večernjih obroka, alkohola, kofeina, nikotina i nekih vrsta čajeva (zeleni, crni). Izbjegavanje korištenja elektroničkih uređaja prije spavanja, redovitu tjelesnu aktivnost kroz dan (ali ne 4 sata prije spavanja). Uklanjanje izvora svjetla i buke u spavaćoj sobi te osiguravanje prikladne sobne temperature i korištenje spavaće sobe samo za spavanje i seksualni odnos. Većina problema sa spavanjem dobro reagira na liječenje. Kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu je vrlo učinkovit nefarmakološki tretman. Istraživanja su pokazala učinkovitost primjene melatonina u liječenju poremećaja spavanja nakon COVID-19. Ako osjećate tjeskobu i anksioznost koja uzrokuje poteškoće sa spavanjem unatoč primijenjenim strategijama poboljšanja kvalitete sna, potrebno je obratiti se svom liječniku, poručuje dr. Marković.
