Trajno oštećenje sluha nastalo tijekom trudnoće ili zbog zbivanja tijekom i nakon poroda javlja se u 1 do 2 djeteta na 1000 novorođenih u svijetu. Češće je od mnogih drugih prirođenih oštećenja i najčešći je senzorni poremećaj. Istu statistiku bilježimo i u Hrvatskoj.
Kako u ranoj dobi, još kod novorođenčadi, prepoznati taj poremećaj razgovaramo s dr. med. Iris Žulj, specijalisticom otorinolaringologije, ujedno i voditeljicom splitskog tima Odjela za dijagnostiku i rehabilitaciju slušanja i govora, Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju Split.
Koji su mogući uzroci ranog prenatalnog ili postnatalnog oštećenja sluha?
Etiologija slušnog oštećenja je vrlo raznolika. Smatra se da je u oko 50 posto svih oštećenja uzrok genetski. U oko 80 posto genetskih oštećenja nasljeđivanje je recesivno pa ta djeca najčešće imaju čujuće roditelje i rodbinu. Genetska oštećenja mogu biti nesindromalna ili rjeđe sindromalna (opisano je više od 300 sindroma s oštećenjem sluha). Osim genetskog uzroka mogući uzrok oštećenja su nedonošenost, infekcija djeteta prije ili nakon rođenja. Citomegalovirusna infekcija kao jedna od najčešćih kongenitalnih infekcija u čovjeka. Jaka hipoksija tijekom i nakon poroda te visoke vrijednosti bilirubina u krvi koje zahtijevaju eksangvinotransfuziju.
Dobar nalaz po izlasku iz rodilišta nije jamstvo urednog sluha
Kako prepoznati oštećenje sluha kod novorođenčadi i tijekom ranije životne dobi?
U 75-80 posto djece s trajnim i značajnim oštećenjem sluha, oštećenje postoji već po izlasku iz rodilišta. U preostalih 15-30 posto oštećenje se događa naknadno. Uvođenjem SPNOS-a ( sveobuhvatnog probira novorođenčadi na oštećenje sluha) krajem 2002. godine u Hrvatskoj su stvoreni preduvjeti za ranu dijagnostiku prirođenih oštećenja sluha. Ali upravo zbog oštećenja sluha koja se događaju naknadno, uredan nalaz pri otpustu iz rodilišta nije jamstvo za uredan sluh kasnije. I vrlo često prođu i godina i dvije prije nego što se oštećenje otkrije. Zašto? Jer i slušno oštećeno dijete u početku vokalizira, brblja, a okolini se najčešće čini i da reagira na zvukove.
U pravilu se javlja kada dijete kasni u razvoju govora. Važno je istaknuti ulogu pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u prepoznavanju ovakvih oštećenja. Bilo bi od neprocjenjivog značaja ako bi pedijatar uočio neadekvatne reakcije djeteta na zvučni podražaj. Te takvo dijete rano uputio na audiološku obradu bez obzira na uredan ishod probira u rodilištu.
Kakav je terapijski pristup dijagnosticiranih oštećenja sluha?
Nakon temeljite audiološke dijagnostike i postavljanja dijagnoze zamijećenog oštećenja sluha pristupa se audiološkoj rehabilitaciji. Obavlja ju logoped audiorehabilitator uz obostrano korištenje individualno prilagođenog slušnog pomagala. Kod teških oštećenja sluha dolazi u obzir i kirurška implantacija ugradbenog slušnog pomagala (UMP – umjetne pužnice) koja se u Hrvatskoj izvodi još od 1996.godine.
Stalno roditeljsko pitanje što s “trećim krajnikom“ kada učestalo stvara tegobe ?
Odgovor je jednostavan, odstraniti ga. Ako dijete otežano diše na nos, hrče noću ili ima kratkotrajne prekide u disanju – apneju, učestale upale uha i lošije čuje, učestalu sekreciju iz nosa i ako se otorinolaringološkim pregledom dijagnosticira značajno uvećan “treći krajnik“ u području nosnog ždrijela, tada je jedino rješenje odstraniti ga operativnim putem u općoj anesteziji.
