Dijeljenje iskustava u svakoj bolesti pa tako i onoj onkološkoj zahvalna je pomoć i podrška koja ponekad, međutim, može unijeti dodatne upitnike u ionako tešku situaciju. Usporedbe zašto je netko prošao operaciju, netko pak nije, tko se kako i koliko dugo liječi, znaju dovesti do nezahvalnih zaključaka. Tim više je iznimno vrijedan ovaj razgovor s prof. Natalijom Dedić Plavetić kroz koji je i nama kao laicima jasno koliko se liječenje raka dojke promijenilo, koliko je napredovalo te da se danas ovoj bolesti pristupa individualizirano i to od same dijagnostike pa kroz tijek i opcije liječenja.
Nikad nije previše puta naglasiti kako je onkološku bolest pa tako i rak dojke iznimno važno otkriti u što ranijoj fazi. Što točno, stoga, znači dijagnoza ranog raka dojke i koji su rizici njegova povrata, ova cijenjena liječnica s Onkologije zagrebačkog Rebra ovako objašnjava:
– Kod ranog raka dojke mislimo na rak ograničen u dojci ili na rak u dojci i regionalnim limfnim čvorovima. Ono što uvijek moramo učiniti jest ispravno procijeniti stadij bolesti jer je dobro poznato kako rizik od povrata bolesti jako ovisi o veličini tumora u dojci i o broju zahvaćenih limfnih čvorova pazuha, ako su i oni zahvaćeni.
Nadalje, taj rizik jako ovisi o kojem podtipu tumora se radi. Uvijek se smatra da je hormon ovisni HER2 negativni rak dojke rak najmanjeg rizika. No, treba imati na umu da kod te vrste tumora rizik ne prestaje s pet godina od dijagnoze ili od dovršenja antihormonskog liječenja. Rizik da se hormonski ovisni rak dojke vrati, prati se kroz pet, deset, 15 pa čak i 20 godina po dijagnozi. To je jedna jako neobična „životna zajednica“, suživot domaćina sa stanicama raka gdje on može u domaćinu čučati desetljećima i čekati neki trenutak za lokalni povrat bolesti ili stvoriti udaljene presadnice tzv. metastaze.
Dobra strategija liječenja
Najveći rizik od povrata raka ima, navodi prof. Dedić Plavetić, trostruko negativni rak dojke, što se u pravilu događa unutar prvih par godina od bolesti. No, ako do povrata bolesti ne dođe u tom razdoblju, kasnije su to mahom iznimke. Nadalje, uvođenjem anti-HER terapije rizik za povrat HER pozitivnog raka dojke je jako smanjen i danas je, navest će prof. Dedić Plavetić, ogledni primjer koliko je liječenje raka dojke napredovalo.
U svakom slučaju, dobru strategiju liječenja raka dojke čine dobra i ispravna dijagnoza, ispravno određivanje takozvanog surogatnog podtipa te kvalitetna slikovna dijagnostika.
– Kad smo odredili podtip i stadij bolesti, onda trebamo dobru kirurgiju koja zna kada možemo čuvati dojku, a kada to nije uputno. Moramo dobro znati kada upotrijebiti takozvano adjuvantno tj. „zaštitno“ zračenje. Nakon operacije i poštednog zahvata na dojci zračenjem se tada smanjuje rizik od povrata bolesti, kako onog u dojci tako i udaljenog povrata. Potom je tu sustavno liječenje koje uključuje i klasičnu kemoterapiju i pametne lijekove, ciljanu terapiju. To mogu biti velika monoklonska protutijela ili male sintetizirane molekule. Možemoprimjeniti imunoterapiju kojom ćemo potaknuti vlastiti imunološki sustav da prepozna rak kao stranca u našem tijelu, napadne ga i po mogućnosti uništi. Imamo i hormonsku terapiju za hormonski ovisne karcinome dojke. Antihormonska terapija je možda najstarija sustavna terapija raka i hormonske manipulacije su jako važne. Time, također možemo smanjiti rizik povrata bolesti – navodi dostupne i moguće strategije liječenja i smanjenja rizika od povrata bolesti.
Nema unificiranog puta
Iz svih spomenutih razloga i razlika, nema unificiranog puta liječenja za sve. Nekada je potrebna kirurgija, a nekada je prije kirurgije pak potrebna sustavna terapija. U tim slučajevima terapija prije kirurškog zahvata služi da bi se tumor smanjio, ali i da bi se vidjelo kako tumor odgovara na tu terapiju. Uz ostalo to omogućuje, objasnit će prof. Dedić Plavetić, da se „skroji“ terapijski pristup nakon kirurgije.
Neoadjuvantna terapija nam omogućuje da procijenimo i odgovor na liječenje prema količini ostatne bolesti. Onda možemo dati i postkirurško, adjuvantno liječenje. Tako da zapravo je jako puno varijanti i naravno da je teško pacijentici to sve razumjeti i da se pita zašto je netko koga poznaje operiran prije i slično. No, čak su i pretrage koje radimo kod dijagnostike prilagođene svakom pojedinom slučaju – objašnjava prof. Dedić Plavetić.
Višegodišnje liječenje
Ne postoji manje važnog dijela u cijelom ovom “hodogramu” jer je ultimativni cilj u liječenju svakog pojedinog raka dojke uz liječenje umanjiti i rizik od povrata bolesti. Kako će reći prof. Dedić Plavetić, činjenica je da se rak dojke može vratiti i unatoč svim naprecima ne postoji “izdavanje garancije” da se to neće dogoditi. I kad su sigurni u to npr. 90 posto, liječnici se na taj način ne usuđuju komunicirati s oboljelima jer mogućnost recidiva uvijek postoji.
– Upravo se radi smanjenja tog rizika, pristupa različitim opcijama pa je često pitanje koje i pacijentice postavljaju zašto s PHD nalazom koji pokazuje da su rubovi „čisti“ i da je kirurški sve odrstanjeno, one moraju uzimati i nadalje terapiju. Ženama to volim približiti na način da im kažem kako je rak dojke samo dijelom kirurška bolest, ne u potpunosti. Lijepo je kad je on kirurški dohvatljiv i kad ga možemo operirati. U tom trenutku vi ste bez raka, ali rak u svojem mehanizmu nastanka vrlo rano može odvojiti pojedine stanice od glavnog tumora, koje su potom ušle u krvne ili limfne žile.
Nuspojave kao razlog odustajanja
– Ženama je ponekad teško to shvatiti pa objasnim kako se dio stanica raka mogao sakriti bilo gdje u našem tijelu. Tako da je jako važno to poručiti, informirati pacijente i pokušati objasniti laičkim rječnikom. Mi uvijek vjerujemo ženama kako ih muče nuspojave, a često je to i glavni razlog odustajanja od daljnjeg liječenja, osobito u višegodišnjem antihormonskom liječenju. I tada trebamo razgovarati s pacijenticama, ponuditi sve što možemo učiniti i nikako ih ne smijemo osuđivati…mi jesmo i dalje moramo biti njihovi onkolozi. U krajnjoj liniji, ljudi imaju pravo donijeti infomirane odluke o tome što će učiniti sa svojim tijelom i zdravljem, poručit će ova liječnica.
Ovaj razgovor te druge važne informacije dostupne su u posebnom izdanju Ovog gosta je dosta dostupnom ovdje.
