Tako ne mora lutati po bolničkim odjelima nego na jednom mjestu može zatražili bilo kakvu pomoć za eventualne probleme prije i tijekom terapije. Povratne su informacije vrlo dobre, a savjeti i pomoć praktične su naravi i olakšavaju razdoblje terapije u bilo kojem obliku da se ona provodi. Dovoljno vremena može se posvetiti svakoj pacijentici i to je prednost pred velikim ustanovama s velikim brojem onkoloških pacijenata. Svega 13 ustanova ima takva savjetovališta koja značajno olakšavaju suočavanje s bolešću, liječenje i kasniji oporavak.
O tome je govorila Anuška Budisavljević, dr. med., specijalistica interne medicine, uža specijalistica internističke onkologije, voditeljica Poliklinike s dnevnom bolnicom, služba za internu medicinu OB Pula, u okviru teme Zbrinjavanje nuspojava onkološkog liječenja, što možemo sami, a što uz pomoć liječnika? Predavanje je organizirala Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU.
Mučnina i povraćanje, neutropenija i febrilna neutropenija, umor, sindrom šaka stopalo i distres, najčešće su nuspojave onkološkog liječenja, o kojima je govorila dr. Budisavljević.
Mučnina i povraćanje ne samo da narušavaju kvalitetu života nego mogu dovesti do niza komplikacija ovisno o tome kada se javljaju i kojim intenzitetom, da li akutno 5-6 sati nakon kemoterapije, odgođeno 2-5 dana nakon terapije, probojno – unatoč primljenim antiemeticima lijekovima protiv mučnine i povraćanja ili refraktorno i anticipirano što su teži oblici pa zahtijevaju dodatne brze i odgovarajuće intervencije jer su i ozbiljniji a i nekontrolirani su. S obzirom na to da povraćanje može dovesti do dehidracije i izrazito lošeg nutricionističkog statusa, jako je važno kod svakog povraćanja liječniku detaljno prenijeti kada se događa, koliko učestalo, kojim intenzitetom i ostale informacije. To je važno jer se pokazalo da dobra informacija liječniku olakšava pravodobnu intervenciju. Istraživanje je pokazalo da liječnici i bolesnici različito percipiraju mučnine i povraćanje, čak 65 posto bolesnika prijavilo odgođenu mučninu a njihovi liječnici su smatrali da puno manji postotak ima odgođenu mučninu i povraćanje što daje važnost dobroj komunikaciji i upoznavanju liječnika sa simptomima pa bolesnik treba naglasiti koliko ga to muči i ometa. Danas su lijekovi i kombinacije lijekova protiv mučnine i povraćanja većinom uspješni ali svako odstupanje treba prijaviti, kaže dr. Budisavljević.
Protiv mučnina i nefarmakološki
Čimbenici rizika za razvoj kemoterapijom izazvane mučnine i povraćanja su trojaki; povezani s vrstom i dozom terapije, povezani češće sa ženskim spolom, mlađom životnom dobi i komorbiditetima – pratećim bolestima, te vezani uz vrstu tumora, ranije pojave mučnine i povraćanja pri vožnji te uzimanje više lijekova. Postoje tablice kojima se liječnici vode da prvenstveno preveniraju mučninu i povraćanje, a neki od lijekova mogu se dobiti samo u bolnici dok drugi i na recept.
Bolesnici se mogu potpomoći nefarmakološkim metodama kao što su akupunktura, razne tehnike opuštanja.
Savjet je da uzimaju manje obroke, jedu omiljenu hranu iako se možda i ne nalazi na listi zdravih, ali tako olakšaju period liječenja, i nema potrebe za bilo kakvim posebnim dijetama ili izbacivanjem namirnica, sugerira dr. Budisavljević, jer treba uzimati prehranu s kojom se bolesnik dobro osjeća i prija mu. Žele li mijenjati prehranu jer im tako prija i to je u redu, ali slobodno si mogu dopustiti vrste hrane koje im pašu. Kad ne mogu jesti važno dobro hidriranje, dehidracija može biti pogubna, a u slučaju da ne uspijevaju uspostaviti prehranu koja im daje dovoljno nutrijenata postoje potporni preparati i za apetit i za peroralnu prehranu koji su značajna nutritivna potpora. Neki ih bolesnici nerado uzimaju zbog okusa ali ako je to problem mogu ih ostaviti u hladnjaku pa je ukus manje izražen.
Neutropenija i febrilna neutropenija javljaju se jer je kemoterapija koja nije pametna nego klasična, sistemska pa najbrže uništava stanice koje se brzo dijele. Pritom se nekad javlja manjak eritrocita pa može doći do anemije, trombocita pa može doći do trombocitopenije i sklonosti krvarenju a najbrže se dijele najpogođeniji leukociti i osobito njihova podvrsta neutrofili koji nas brane od akutne upale. Dok se kod crvenih krvnih stanica nekad poseže za transfuzijom, kod neutropenije i febrilne neutropenije zbog manjka bijelih krvnih stanica koriste se posebni stimuliraju faktori rasta koji koštanu srž potiču na brže stvaranje kritično malih vrsta leukocita za kojima se poseže kada liječnici na osnovu nalaza utvrde potrebu. Injekcije se daju potkožno. Na febrilnu neutropeniju treba posumnjati kada se razvije temperatura iznad 38 stupnjeva i traje dulje od 2 sata, a broj neutrofila je značajno ispod donje granice.
Izbjegavati gužvu
Budući da je općenito smanjen imunitet kod onkoloških bolesnika pod terapijom treba izbjegavati nezračene prostore s puno ljudi jer je lakše dobiti infekciju. Neutropenija se uz antibiotike kad je to potrebno rješava i spomenutim stimulirajućim lijekovima za proizvodnju leukocita. Kod težih terapijskih protokola često se stimulirajući faktor rasta granulocita daje preventivno 24 sata nakon kemoterapije. Ili se daje pri sljedećoj kemoterapiji ako se neočekivano razvila febrilna neutropenija.
Umor jedna od najčešćih neželjenih posljedica onkološkog liječenja, i za njega ne postoji lijek, ali uzroci su različiti; vrsta terapije, anemija, loš san, loša prehrana, promjene okusa, operacija, kronična bol, hormonske promjene, i često se progredira i zadržava se i nakon liječenja te postupno smanjuje.
Za anemiju primjenjuje se transfuzija, za poboljšanje prehrane posebni enteralni pripravci, za spavanje potpora lijekovima, a jedan od najvažnijih načina održavanja što boljeg stanja jest tjelovježba u mjeri koju bolesnik podnosi. Može to biti šetnja, plivanje, vožnja biciklom, ali pokazalo se da tjelesno aktivno bolesnici puno lakše podnose terapiju i njezine nuspojave. Ambulanta za bol trebala bi naći odgovarajuća sredstva protiv boli no i neki lijekovi protiv boli mogu pojačati osjećaj umora. Za svakog se bolesnika traži optimalan spoj svih mjera.
Ipak, u razdoblju liječenja, ističe dr. Budisavljević, bolesnici trebaju očekivati da neće biti u punoj snazi, prihvatiti stanje kao prolazno i odrediti prioritete te za njih čuvati snage, i sami naći svoj način očuvanja kvalitete života.
Jačanje psihološke otpornosti
Sindrom šaka stopalo javlja se kod određenih terapija na dlanovima i stopalima, u obliku osjećaja izrazitog žarenja, kasnije žarkog crvenila, a posebno na jagodicama prstiju mogu se pojaviti izrazito bolne ragade. Treba što više hidrirati kožu, posebno njegovati kremama koje sadrže ureju, a katkad se ako smetnje postaju vrlo teške i prilagođava terapijska doza ili pauzom malo olakša stanje dok se smetnje bar malo povuku. Pomaže ako se preko noći dlanovi i tabani namažu debelim slojem kreme koja hidrira kožu i preko nje pamučne rukavice i čarape.
Distres je multifaktorijalno iskustvo, neugodno je i ometa sposobnost učinkovitog nošenja s malignom bolešću od osjećaja ranjivosti i tuge do vrlo onesposobljavajućih osjećaja koje onemogućuju funkcioniranje osobe. Distres je normalna reakcija na malignu dijagnozu i liječenje, te nuspojave, posebno na neuspješno liječenje. Istraživanje je pokazalo da 60 posto onkoloških bolesnika treba inicijalno psihološku podršku, a 30 posto stalnu. Od žena s rakom dojke 30-50 posto doživljava distres. Treba ga, kaže dr. Budisavljević, prepoznati i na vrijeme potražiti pomoć. Osjećaj potištenosti i zabrinutosti normalni su, ali kad to preraste u ometanje svakodnevnog života treba reagirati. U prepoznavanju distresa postoje razni alati, a Udruga je validirala posebne tablice primjenjive za hrvatske prilike koje pomažu procijeniti distres. Osjećaj da vas sve preplavljuje u mjeri koju teško podnosite znak je za traženje pomoći, a kako je rekla Ljiljana Vukota iz Udruge Sve za nju, može se otići na web stranice psihoonkologija.hr pa i tamo potražiti odgovarajuće korisne informacije.
U OB Pula provodi se i posebno istraživanje o psihološkoj otpornosti bolesnica s rakom dojke jer to je sposobnost pojedinca da održi stabilno psihološko funkcioniranje unatoč nedaćama. To jest dio osobnosti ali i promjenjiva osobina, može se pojačati raznim intervencijama, jer se pokazalo da ljudi s jačom psihološkom otpornosti imaju bolju kvalitetu života što je bitno kod bolesnika s malignim bolestima. Istraživanja su pokazala i da psihološku otpornost potiče dobra socijalna podrška, pa se istražuje kako to ojačati kroz duge procese liječenja. Pokazalo se da pomažu oni načini suočavanja sa stresom koji su pomogli u ranijim životnim iskustvima, podrška obitelji i prijatelja, grupe podrške, a jedno od značajnih sredstava pomoći je vjera u zdravstveni sustav. Suvišan je i često iscrpljujući a posve nepotreban osjećaj krivice zbog pojave bolesti, naglašava dr. Budisavljević, sa zaključkom da je pulsko iskustvo integrativne skrbi na jednom mjestu, u Savjetovalištu, dragocjen oblik rada i olakšanja bolesnicima i stručnjacima.
