Munja je česta pojava u svijetu s procijenjenih 50 slučajeva u sekundi, a 20 posto ih rezultira udarima u tlo. Procjenjuje se da u svijetu godišnje ima otprilike 24 tisuće smrtnih slučajeva s deset puta više ozljeda zbog udara groma. Većina ovih događaja se može izbjeći.
Kako nastaju ozljede?
Munja sa sobom nosi ogromnu količinu energije. Udar groma može nositi napon veći od 10 milijuna volti s masivnom strujom obično između 30 tisuća i 110 tisuća ampera. Temperatura zraka u kanalu munje tijekom udara groma doseže nevjerojatnih 30.000 °C. Munja se može i negativno i pozitivno mijenjati, te može biti u obliku istosmjerne i izmjenične struje. Izloženost žrtve obično traje od 1/1000 do 1/10 sekunde. Ne događaju se sve ozljede od munje na isti način, već se ozljede dijele kao: izravni udar, bočno prskanje, kontaktne ozljede ili ozljede uzrokovane strujom u zemlju.
Izravni udari su rijetki, čine 5 posto. Nastaju kad osobu izravno pogodi munja stvarajući neprekinutu vezu između osobe i munje. Kontaktne ozljede nastaju dodirivanjem predmeta koji je pogođen. Bočno prskanje čini trećinu ozljeda i događa se kada struja skoči ili "prska" s obližnjeg predmeta, a zatim slijedi put najmanjeg otpora do osobe. Struja u zemlju najčešći je mehanizam ozljede, čini polovicu, a nastaje kada munja udari u predmet/tlo u blizini osobe i zatim putuje kroz tlo do osobe.
Munja može ozlijediti putem nekoliko mehanizama. To uključuje učinak električne struje na/kroz tjelesna tkiva, opekline zbog pretvorbe električne u toplinsku energiju, mehaničke ozljede putem različitih mehanizama; uključujući bacanje zbog prenesenog udarnog vala ili izravnog udara munje, leteće krhotine s obližnjeg predmeta zbog udarnog vala ili izravnog udara, pad zbog udara ili zbog stezanja mišića. Iznenadna smrt nakon udara groma posljedica je istovremenog srčanog i dišnog zastoja i češća je kod izravnih udara. Osobe obično imaju asistolički zastoj(potpuni izostanak električne i mehaničke aktivnosti srca) zbog trenutne i istovremene depolarizacije svih stanica srčanog mišića.
Oštećenje živčanog sustava
Poremećaji srčanog ritma u srčanim komorama su također moguće, ali mnogo rjeđe. Spontani povratak sinusnog ritma, obično sinusna bradikardija (usporeni rad srca) i povratak spontane cirkulacije često prethode oporavku dišnog sustava. Drugi srčani zastoj zbog izostanka rada respiratornog centra u moždanom deblu može se dogoditi ako se liječenje ne započne odmah. Munja također može uzrokovati oštećenje središnjeg i perifernog živčanog sustava. Utvrđeno je da munja kod nekih osoba uzrokuje moždano krvarenje, uglavnom u bazalnim ganglijima i moždanom deblu.
Također može uzrokovati oštećenje drugih mjesta unutar središnjeg živčanog sustava i oštećenje perifernog živčanog sustava zbog izravnog oštećenja živčanih stanica. Može se pojaviti i keraunoparaliza (poznata i kao paraliza munje) privremeno neurološko stanje koje se javlja kao reakcija na udar groma. Tegobe su nagli gubitak osjeta, hladnoća, izostanak pulsa, trnci i oduzetost udova, a smatra se da je uzrokovana izravnom električnom ozljedom živčanog sustava. To se najčešće događa u donjim udovima, obično je privremeno i prolazi bez liječenja.
Opekline i tupa ozljeda
Opekline u rasponu od površinskih do dubokih također su povezane s udarima groma, pri čemu su površinske opekline mnogo češće. Opekline kao ravna crta su obično djelomične i nastaju kad znoj isparava dok munja putuje preko kože. Točkaste opekline su skupljene, kružne opekline zbog struje koja prolazi iz dubokog tkiva dok izlazi iz tijela. Opekline trećeg stupnja su rijetke, javljaju se u manje od 5 posto ozljeda, a najčešće nastaju kada se predmeti poput sintetičke tkanine ili metala zagriju do visokog stupnja i rastope se na kožu.
Tupa ozljeda nije neuobičajena i može se dogoditi ili zbog bacanja osobe zbog masivne trenutne kontrakcije od prolaza struje kroz tijelo ili eksplozivnom ili implozivnom silom jer se zrak koji okružuje munju pregrije, a zatim brzo ohladi, što rezultira iznenadnim i snažnim udarnim valom. Ovaj udarni val može uzrokovati potres mozga i povezan je s rupturom bubnjića, kontuzijama organa i pneumotoraksom (nakupljanje zraka između stijenke prsnog koša i pluća). To također može rezultirati višestrukim oblicima ozljede od pada ili udara drugim predmetima, stvarajući mogućnost za mnoštvo ozljeda, uključujući prijelom kosti lubanje, ozljedu vratne kralježnice i unutarnje krvarenje.
Ozljede oka od struje, tupe ili eksplozijske ozljede također su česte. Katarakta, najčešće obostrana, najčešća je, ali mogu se pojaviti i druge ozljede poput hifeme (nakupljanje krvi u prostoru između rožnice i šarenice), krvarenja u staklovini i ozljede vidnog živca. Mnoge žrtve pogođene gromom također će imati ozljedu unutarnjeg uha zbog eksplozijske ili električne ozljede. Ruptura bubnjića je česta i nalazi se kod 50-80 posto onih koje je pogodila munja. Zamjedbena gluhoća je često prolazna i uobičajena kod drugih koji doživljavaju šum u ušima, vrtoglavicu ili paralizu/ozljedu facijalnog(ličnog) živca.
Anamneza i fizikalni pregled
Bolesnikova anamneza često će uvelike ukazivati na ozljedu od groma. Treba pitati što je bolesnik radio i gdje se nalazio kako bi se dobili podaci koje mogu ukazivati na druge oblike ozljede, poput pada s visine ili udara predmetima koji možda nisu očiti pri pregledu. Ako je anamneza upitna ili nepoznata, drugi korisni znakovi uključuju odjeću koja je spaljena, ima točkaste rupe, pojavljuje se u komadima i nije potpuno neoštećena, znakove taljenja na metalne dijelove odjeće i oštećenja drugih obližnjih područja. Početni pregled trebao bi se usredotočiti na dišne putove, disanje i cirkulaciju s odgovarajućim postupcima ako se ne utvrdi da je bolesnik bez disanja ili bez pulsa. Treba biti temeljit u procjeni pulsa jer vazospazam (sužavanje krvne žile) od udara može otežati traženje pulsa. Zbog toga, srčanoplućno oživljavanje se ne smije se započeti dok se ne provjeri i ne može naći središnji puls.
Također treba procijeniti neurološki status. Zbog oštećenja perifernih živaca, što je uobičajeno kod udara groma, bolesnici mogu imati poremećene osjetne i/ili motoričke nalaze. Oštećenja mogu biti „mjehurićavi“ sa osjetnim i/ili motoričkim oštećenjima koji možda nisu međusobno povezani. Nije neuobičajeno da se neurološka oštećenja propuste na početnom pregledu i ne dijagnosticiraju tjednima do mjesecima nakon događaja. Također treba biti oprezan jer bolesnici mogu imati privremeno autonomno oštećenje koje rezultira proširenim i nereaktivnim zjenicama, što ovo čini nepouzdanim pokazateljem smrti.
Prolazni uzorak "paprati" ili "perja"
Keraunoparaliza, češća u donjim nego u gornjim udovima, klasično se javlja s plavim, pjegavim, hladnim i udovima bez pulsa, uz slabost zahvaćenih udova. Kožu treba pažljivo pregledati na opekline, s velikom pažnjom na kožne nabore, pregibe i zglobove jer su opekline češće u tim područjima. Neki bolesnici mogu imati Lichtenbergove figure koje su prolazni uzorak „paprati“ ili „perja“. Iako uzrok nije u potpunosti razjašnjen, ovaj nalaz je izrazito svojstven za udar groma i prolazan je te se sam povlači. Potrebna je procjena sluha i bubnjića, kao i očni pregled, uključujući oštrinu vida i pregled očne pozadine. Bolesnici koji pate od keraunoparalize često imaju tegobe u vidu nedostatka pulsa, bljedilom, cijanozom (modra boja kože) te motoričkim i/ili osjetnim gubitkom u zahvaćenim udovima, najčešće u donjim udovima. Bolesnika treba procijeniti i zbog ozljede koja je mogla nastati kao posljedica udara groma uslijed izravne ili tupe ozljede.
Razlike među bolesnicima pogođenima gromom
Ne postoje obavezni laboratorijski ili slikovni nalazi za sve bolesnike pogođene gromom. Određeni testovi preporučuju se za određene podskupine bolesnika. Odabrani bolesnici s "visokim rizikom" su oni s izravnim udarom groma, bolovima u prsima, otežanim disanjem, stanjem nakon prestanka rada srca, trebali bi imati EKG i ultrazvuk srca te biti praćeni telemetrijom 24 sata s drugim slikovnim i laboratorijskim nalazima vođenim anamnezom i fizikalnim pregledom. Mnogi bi preporučili EKG kod svih žrtava udara groma/ozljede, ali podaci o tome su pomiješani jer će mnoge osobe imati prolazne i dobroćudne promjene EKG-a. Srčani markeri (troponin, CK-MB, NT-proBNP) su obično povišeni, ali nisu prognostički.
Svi bolesnici s udarom groma trebali bi imati temeljit pregled na znakove ozljede s odgovarajućom obradom i slikovnim nalazima vođenim anamnezom i pregledom. Svaki bolesnik s gubitkom svijesti, opeklinama glave ili promijenjenim neurološkim pregledom trebao bi imati CT (kompjutorizirana tomografija) glave zbog povećanog rizika od moždanog krvarenja. Laboratorijske pretrage i druge slikovne pretrage mogu se naručiti prema kliničkoj slici, ali kao što je spomenuto, nisu obvezne za sve žrtve.
Početno liječenje
Ako je prisutno više žrtava udara groma, početna trijaža i liječenje trebaju slijediti sustav „obrnute trijaže“. To je od ključne važnosti jer neuspjeh u tome može rezultirati nepotrebnim i izbježivim obolijevanjem i smrtnim ishodom. Oni koji prežive početni udar rijetko umiru prije ili nakon dolaska u bolnicu. Početno liječenje i srčanoplućno oživljavanje trebaju biti usmjereni na one koji izgledaju kao da su u srčanom zastoju. Iznenadna smrt najčešće je posljedica istovremenog iznenadnog srčanog i dišnog zastoja. Često će doći do povratka srčanog samostalnog oporavka u obliku sinusne bradikardije (usporen srčani rad) s istodobnim povratkom spontane cirkulacije koja prethodi oporavku dišnog sustava i spontanom disanju. S obzirom na to da spontani oporavak cirkulacije prethodi rješavanju dišnog zastoja, ventilaciju bolesnika treba podržati što je prije moguće. To će pomoći u smanjenju učestalosti naknadnog srčano žilnog kolapsa.
Tijekom tog vremena treba paziti da se pipa centralni puls, a ako se ne prepozna, može se započeti srčano dišno oživljavanje. Traumatske ozljede nastale uslijed udara groma treba liječiti na odgovarajući način, prema procjeni. Osobe s neurološkim tegobama trebat će ponovljenu procjenu, a ako tegobe potraju, trebat će im procjena i liječenje neurologa. Opekline treba liječiti na odgovarajući način prema smjernicama. Većina preživjelih od udara groma koji izgledaju dobro bez poremećenih vitalnih znakova ili ozljeda koje zahtijevaju bolničko liječenje mogu se sigurno otpustiti na kućno liječenje. Osobe s očnim, slušnim ili drugim ozljedama trebaju dobiti pregled odgovarajućeg specijaliste. Udari groma u trudnice su rijetki. Majčinska smrtnost je niska, ali smrtnost ploda je visoka i približava se 50%. Preporučuje se da se trudnicama u 20. tjednu trudnoće ili kasnije obavi fetalni probir prilikom dolaska u medicinsku ustanovu.
Ključni postupci za preživljavanje i oporavak
Poboljšanje ishoda liječenja udara groma postiže se ranim pozivom hitne pomoći (broj 194 ili 112), dugotrajnim srčano dišnim oživljavanjem na terenu te brzim bolničkim zbrinjavanjem neuroloških i srčano žilnih posljedica.
Pravilo "ne povećati broj žrtava": ako je oluja u tijeku, procijenite vlastitu sigurnost. Žrtvi se može pristupiti bez opasnosti jer ne pohranjuje elektricitet.
Dugotrajno oživljavanje : udar groma često uzrokuje privremenu slabost mišića za disanje i srčani zastoj. Oživljavanje mora biti uporno i dugotrajano. U trijaži, prednost uvijek imaju osobe koje trebaju oživljavanje.
Bočni položaj i pregled: onesviještenu žrtvu koja diše postavite u bočni položaj, imajući na umu moguću ozljedu kralježnice.
Zbrinjavanje ozljeda: odmah zaustavite krvarenja, a opekline od groma (tzv. Lichtenbergove figure) i rane liječutu kao i ostale termičke ili mehaničke ozljede.
Obavezno bolničko liječenje: čak i ako osoba izgleda dobro i pri svijesti je, svaku žrtvu udara groma potrebno je hitno prevesti u bolnicu uz stalan nadzor vitalnih funkcija, jer se opasni poremećaji srčanog ritma mogu razviti satima nakon nesreće.
>Praćenje neuroloških i osjetilnih funkcija: nakon akutnog preživljavanja, poboljšanje ishoda ovisi o dugotrajnom neurološkom, kardiološkom i psihološkom praćenju zbog čestih zaostalih tegoba (vrtoglavice, problemi s pamćenjem, šum u ušima).
Kako izbjeći udar groma?
Opasnost od ugara groma može se izbjeći prihvaćanjem određenih pravila ponašanja. Prije odlaska u prirodu informirati se o vremenskim uvjetima kako bi se izbjegla oluja. Ako čujete grmljavinu, znači da ste dovoljno blizu da vas udari grom; u zidanom objektu ne stajati pokraj prozora, otvorenih vrata, metalnih stupova i predmeta kao što su slavine, utičnice i električni prekidači; ne koristiti telefon i mobitel tijekom oluje; ne tuširati se, prati rublje ili posuđe; isključiti sve električne uređaje tijekom oluje; korisno je pravilo 30 + 30 – ako vidite munju i nakon 30 sekundi čujete grom, odmah potražiti sklonište, i najmanje 30 minuta od posljednje munje koju vidite i zvuka groma ne izlaziti iz skloništa. Svaki vodič struje koji se nalazi iznad ramena povećava opasnost od izravnog udara.
Zaštita na otvorenom
Nikad ne stajati u velikoj skupini ljudi nego se raspršiti, kako bi u slučaju udara grom zahvatio manje osoba. Izbjegavati izložene točke, posebno osamljena stabla i rub šume. U šumi potražiti zakon kraj manjih stabala i grmlja; tijekom oluje izbjegavati nošenje metalnih predmeta; izbjegavati boravak u blizini strujnih vodova, stupova žičara i dalekovoda; velike spilje i udoline dobra su zaštita, ali ne i plitke jame mokrih stijena. Na otvorenom prostoru izabrati najniža mjesta, škrape i doline, gdje nema vode, čučnuti i pognuti se prema naprijed stavljajući ruke oko koljena; u tom položaju smanjuje se tjelesna visina i što manjom površinom tijela dodiruje tlo; ako se osjeti pucketanje, a kosa počinje kostriješiti, možete postati meta sljedećeg groma, odmah napustiti to područje. Ako je to nemoguće, treba čučnuti, spustiti glavu i rukama pokriti uši kako bi se spriječile ozljede bubnjića.
