Hrpa odjeće za pranje i peglanje, prašina koja čeka da se obriše, računi koji se moraju platiti…Tako više manje živimo svi mi, uvjereni da su svakodnevni poslovi najveće brige svijeta. I bude tako sve dok našu svakodnevnicu naglo ne prekine neki nalaz, liječničko mišljenje, teška bolest. Život se u trenu preokrene naopačke.
Upravo s tim se suočila mlada Bračanka sa zagrebačkom adresom Tea Perović, majka četiriju djevojčica i autorica knjige “Stvorene smo za nebo”.
Tea u svojoj knjizi svjedoči o vjeri, ljubavi i neizmjernoj brizi jedne majke za kćeri. Ona im u oporuku ostavlja ono najvrjednije: duboku svijest da smo svi stvoreni za nebo.
Teina priča ukratko ide ovako:
– U veljači 2022. sam počela osjećati bolove u leđima i probadajuću bol u nozi. Bolovi su bili veoma intenzivni i praćeni povišenom temperaturom. Otišla sam kod liječnice i ubrzo dobila dijagnozu, metastatski karcinom dojke- prisjeća se Tea.
Nakon šoka zbog spoznaje da se mora suočiti sa smrtonosnom bolešću, uslijedio je potpuni preokret.
Zdravlje duše
Tea je ponovno pronašla svoju vjeru koju je zadnjih godina zanemarila. Započeo je proces njezinog iscjeljenja; shvatila je da fizičko zdravlje nije jedino i najvažnije.
Na svom duhovnom putu i rastu, zadobila je zdravlje duše koje joj je osiguralo nevjerojatni mir i životnu radost, koju ovaj svijet ne može ponuditi. Zdrav i jaki duh svakodnevno nosi i fizički bolesno tijelo i na taj način prkosi svim medicinskim zakonitostima. Tako osnažena i radosna, prenijela je istinu o svojoj bolesti obitelji i kćerima.
– One su bile doista malene, no objasnila sam im na način u skladu s njihovom dobi. Mi kući ne razgovaramo o bolesti jer one i nemaju osjećaj da sam ja bolesna obzirom da se ja ni ne osjećam tako. Moje djevojčice znaju da smo svi samo putnici na ovome svijetu i da naša prava domovina nije ova na zemlji. Smrt im također nije tabu tema i otvoreno smo o tome razgovarale. Sve je to neki sastavni dio vjerskog odgoja na koji polažem najviše pažnje i smatram ga svojom najvažnijom ulogom majke. Prolazile smo tako zajedno, veselo i neopterećeno kroz sve nuspojave mojeg dosadašnjeg liječenja, pa su tako svjedočile i mojem ispadnju kose, biranju najbolje perike i slično – priča Tea.
Saveznici u životnoj borbi
Najbolji dokaz kako svoju djecu ne isključuje ni iz čega je i činjenica kako njezine najstarije djevojčice često prisustvuju njezinim gostovanjima po Hrvatskoj gdje Tea svjedoči svoju vjeru i smisao u patnji, pri čemu ne izostavlja ni jedan detalj.
– Ne treba podcjenjivati tako mala bića jer oni sve jako dobro osjećaju i detektiraju naše emocije. Osim toga, ta mala čista i svjetlosna bića su naši najvažniji saveznici u svakoj životnoj borbi, premda ja svoju bolest ne doživljavam kao borbu već kao savršenu priliku za promjenom, kaže.
Kao osoba koja je slobodna i lišena straha, spremna je i na sve ishode svoje bolesti i života.
– Pogrešno se može zaključiti da sam ja odustala od života ako izjavim da sam spremna umrijeti. To uopće nije tako. Baš suprotno. Baš zato što volim svoj život koji mi je darovan, prihvaćam sve što me slijedi iz Božje ruke duboko uvjerena da tek kad promjenimo pogled na našu tešku bolest možemo otkriti i pravi smisao naše bolesti. Onda sve dobiva svoj smisao i shvaćamo da nas naša bolest ne ubija nego nas mijenja na bolje.
-Vjerujem medicini i zahvalna sam našim liječnicima i razvoju znanosti i novim linijama liječenja. No i medicina je ograničena u svom djelovanju pa moramo vjerovati da je sve moguće ukoliko je naš duh dovoljno jak i ako nismo zarobljeni strahom i ovozemaljskim – kaže Tea.
Ohrabrujuće svjedočanstvo
Upravo zato počela je pisati knjigu kao svjedočanstvo svoga života u bolesti. Shvatila je da postoji veliki nesrazmjer u razmišljanju i pogledu na malignu bolest između nje i njezine okoline i htjela je svojim kćerima prenijeti svoje autentične misli. Tijekom pisanja pomislila je i da bi njezina knjiga mogla biti ohrabrujuće i korisno svjedočanstvo i za druge ljude.
– Glavna poruka moje knjige je da čovjek mora progledati srcem kako bi shvatio smisao svoje bolesti koja je fizičkim očima nevidljiva. Tek kad spoznamo smisao u našem teškom križu možemo postati istinski radosni i zadobiti apsolutni mir u srcu. Paralelno s time dolazi i zdravlje (ne nužno fizičko). Ja sam dokaz da se može živjeti radosno i u najtežim životnim situacijama – završava svoju priču Tea.
Priču koja inspirira i daje snagu za život svima.
