Samo tri mjeseca nakon što je 2019. obavila mamografiju i nalaz je pokazao nultu kategoriju, danas 58-godišnja Božica Balatinec iz Đurđevca napipala je kvržicu na desnoj dojci. Odmah se javila u Opću bolnicu „Tomislav Bardek“ u Koprivnici odakle je u roku tri dana obavila pretrage.
– Tumor je bio uz mišić pa se nije dobro vidio na mamografiji. Operirana sam 30. srpnja i potpuno su mi uklonili dojku. Imala sam i metastaze u desnoj aksili pa mi je uklonjeno i 14 limfnih čvorova, priča Božica, članica đurđevačke Udruge „Narcise“.
Prvotni šok i podrška obitelji
Uslijedile su kemoterapije, od ukupno 15 prošla je i četiri tzv. „crvene“ i ističe da je sve jako dobro podnosila. Krvna slika bila je u redu pa su i kemoterapije tekle prema planu. Potom je na u zagrebačkoj Klinici za tumore imala i 16 zračenja, nakon kojih je dobila i hormonsku terapiju koju uzima i danas.
– Moram priznati da nisam ni bila svjesna stanja jer se sve brzo odvijalo. Za to moram zahvaliti dr. med. spec. kirurgije Draženu Curmanu koji me odmah ostavio u bolnici. Tako nisam morala čekati pretrage mjesecima, a tko zna što bi bilo da se sve zbilo kasnije, zaključuje Božica.
Uz nju cijelo je vrijeme bila i njezina obitelj, suprug koji ju je redovno vozio na zračenje u Zagreb, sin i dvije kćeri. Svima je nakon prvotnog šoka olakšala sama Božica koja je odlučila da će se boriti. Štoviše, imala je veliki motiv – kćerinu udaju i imala je samo želju biti prisutna u svatovima.
– Dočekala sam i unuka i nakon toga još jednog i hvala Bogu sve je dobro prošlo i nisam se predala. Najteže sam podnijela gubitak kose jer mi je bio ritual svake subote ići frizeru. Kad sam to prebrodila nabavila sam periku i nije me smetalo ni što smo mala sredina i što sam ljudima bila u najmanju ruku čudna. Nisam se dala, optimistično će Božica koja je nakon operativnog zahvata, 2021. godine napustila posao u kuhinji i otišla u mirovinu.
Psihološka pomoć bi mnogima dobrodošla
Slobodno vrijeme ubrzo je ispunila omiljenom vožnjom biciklom, ali i šetnjom, a uskoro se učlanila u „Narcise“ pa i Ligu protiv raka križevačko-koprivničke županije. I kraj redovnog sastanka ponedjeljkom nerijetko se druže, organiziraju razne aktivnosti, a što joj, priznaje, itekako pomaže od samog početka.
Jedino što je nedostajalo, ističe, psihološka je pomoć u bolnici tijekom liječenja, no svjesna je, dodaje, da ih bolnice uglavnom ne pružaju. Smatra da bi pomoć takve vrste ženama puno pomogla nakon saznanja dijagnoze.
– Naša bolnica je mala i psihološka pomoć je izostala. Mišljenja sam da to treba uvesti uz bolničko i terapijsko liječenje da se ženama pomogne nakon prvotnog šoka. Ja nisam imala rekonstrukciju dojke i kao žena nisam bila ravnodušna, no srećom, moja obitelj bila je uz mene cijelo vrijeme, ističe Božica.
Svim mladim ženama, kaže nadalje, savjetuje samopreglede, baš kao i starijima i to uz obveznu mamografiju i odaziv na Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke. Dođe li do dijagnoze, naglašava, treba se boriti i ne posustati, kako radi sebe, tako i svoje obitelji.
– I meni je onkologinja rekla da je za sada sve u redu, no nikada se ne zna. Mi koji smo, rekla bih, „načeti“, ne možemo biti sigurni hoće li zauvijek biti dobro ili ne. Rak je u podsvijesti, htjeli mi to priznati ili ne, ističe Božica, priznajući da se sad puno više informira o bolesti nego ranije.
No ipak, najdraže joj je kad boravi u prirodi, druži se s obitelji i prijateljima i nada da se ono što je doživjela više ni u kojem obliku niti mjestu neće ponoviti.
Razgovor s Božicom Balatinec, uz niz ostalog vrijednog sadržaja posvećenog temi raka dojke, dostupan je i u posebnom izdanju Ovog gosta je dosta.
