Prof. prim. dr. sc. Ante Punda specijalist je nuklearne medicine, predstojnik Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu, prodekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu te predsjednik Stručnog vijeća KBC-a Split. Pacijentima često objašnjava da je preventiva pola zdravlja. Preporučit će da paze na tjelesnu težinu, da ne puše i ne konzumiraju alkohol, provode tjelovježbu te da se redovito kontroliraju.
Je li i zašto došlo do porasta bolesti štitnjače i što sve utječe na štitnjaču?
U zadnje vrijeme se uistinu pokazuje porast bolesti štitnjače. Možemo govoriti o više razloga, bolja dijagnostika, bolja informiranost pučanstva, veća dostupnost pretraga, a imamo dosta sistematskih pregleda tako da je screening bolji. Osim toga ako se neka služba dobro razvije onda pacijenti dolaze na ta mjesta kako bi obavili preglede tako da bih rekao da je apsolutno dijagnostika unaprijeđena, informiranost pučanstva veća pa samim tim i incidencija. U posljednje vrijeme se pokazuje da na porast bolesti štitnjače utječu genetski čimbenici, okoliš, način prehrane. Teže stresne situacije mogu uz određenu genetsku predispoziciju biti okidač da se razvije bolest štitnjače.
Koga češće pogađa bolest štitnjače, žene ili muškarce?
Nekad je taj omjer bio 4:1 ili 5:1 što znači da su muškarci rijetko obolijevali od bolesti štitnjače, ali se to u zadnje vrijeme promijenilo. Sada imamo omjer 3:1. Često u ambulanti znamo imati i do 30 posto muškaraca u odnosu na žene, a prije je to bilo puno rjeđe. Što je tomu razlog? Nešto se malo promijenila i narav bolesti štitnjače i biologija tumora štitnjače. Čimbenici okoliša su sigurno na to utjecali uz neke genetske predispozicije te vrsta prehrane i stres. Sve je doprinijelo tome kao i bolja dijagnostika. Primjerice, svaka će druga žena nakon 50. godine sigurno imati problem sa štitnjačom, a vjerojatno i čvor u štitnjači.
Kakvo je stanje s bolestima štitnjače kod djece i mladih?
Usko surađujemo s endokrinolozima i pedijatrima. Radi se o dobroj interakciji, a primijetili smo i da nam u Ambulantu za bolest štitnjače dolazi nešto više djece upućene od pedijatara na citološku punkciju. Čak smo imali i malo veću incidenciju karcinoma štitnjače kod adolescenata u odnosu na prethodno razdoblje. Nije to velika brojka, čini mi se da u zadnje vrijeme stagnira, ali do prije par godina je u jednom razdoblju bilo nekoliko adolescenata koji su bili operirani od karcinoma štitnjače.
Koliko je kod nas prisutan karcinom štitnjače i kako ga liječimo?
Hrvatska je na vrhu ljestvice karcinoma štitnjače u Europi, ali i u svijetu. To ne znači da smo loši, to možda čak znači i da smo dobri, da na vrijeme dijagnosticiramo. Smrtnost nam je puno manja, incidencija je veća, porast veći, ali smrtnost je puno manja jer smo na vrijeme otkrili karcinom. Suplementacijom kuhinjske soli s jodom smo uspješno riješili endemsku gušavost, ali to je možda doprinijelo većoj incidenciji karcinoma štitnjače te
papilarnog karcinoma koji je najdobroćudniji karcinom štitnjače. Uveden je pojam papilarizacije, znači veća incidencija. Na vrijeme se otkrije, puno bolja prognoza i smrtnost je puno manja.
Jesu li vaši pacijenti isključivo iz Splitsko-dalmatinske županije?
Sada nam prvenstveno nedostaju dva ultrazvuka u ambulanti da bi mogli povećati broj usluga i da pacijenti što manje čekaju na kontrolne preglede. U obvezi smo prve preglede napraviti unutar mjesec dana. Svi bolesnici koji su ugroženi od bolesti štitnjače ili su hitni praktički se primaju isti dan ili dan za danom dok kontrolni pregledi nisu hitni. Nama dolaze pacijenti iz cijele Dalmacije, a znaju nam doći i iz ostatka Hrvatske. Nedavno smo imali bolesnike iz Istre, Rijeke i iz BiH. Naši ljudi koji su odselili u inozemstvo kada dođu na godišnji često dolaze kod nas na pregled.
Nakon bolesti štitnjače česti su vam i oboljeli od osteoporoze? Što njima preporučujete?
Osteoporoza je jedan veliki javnozdravstveni, ali i socijalni problem. Svaka bi žena nakon što uđe u menopauzu trebala napraviti denzitometriju. Liječnici će vidjeti o čemu se radi, na vrijeme početi liječiti i tako prevenirati frakture. Žene koje dožive frakture u 30 posto slučajeva ostaju trajni invalidi. To je veliki socio-ekonomski problem koji se može prevenirati ako se osteoporoza na vrijeme dijagnosticira. Svaka žena bi nakon ulaska u menopauzu trebala voditi brigu o načinu života, koju hranu konzumira, je li fizički aktivna, izbjegavati pušenje i alkohol. Dijete koje žene provode nisu dobre u toj dobi. Zapravo treba biti racionalan u svemu i među ostalim uzimati preparate kalcija kao i mliječne proizvode.
