Žena koju je netko snimio kako obavlja nuždu na ulici u Banja Luci izvršila je suicid. Taj netko nije ju samo snimio nego i objavio na bivšem Twitteru otkud je, očekivano, uslijedilo nekontrolirano širenje. Osim sile virtualnih komentatora, ruganja, dijeljenja videa, uslijedilo je i promptno medijsko izvještavanje. Pa su se vrtili naslovi uz fotografije videa, a onda ispod svakog tog naslova ponovno što drugo nego – komentari pravednika. Svatko tko je tipnuo taj share, like i uključio se u natjecanje ruganju ove pokojne žene, sudionik je u ovom paklu.
Nije ovo prvi slučaj, nažalost. Ironijom života ovaj je “skandal” okupirao regionalne naslovnice u ovom kutku svijeta gdje smo manje više svi u nekoj sličnoj kaši. Gdje ne znaš prije koju pizdariju rješavati, radi čega brinuti, a radi čega se zgražati ili gledati pošto li je karta za zapad. Ili još baš skroz ovdje kod nas u turističkoj Hrvatskoj gdje ljeti miris mora zatomi miris urina. Što nam mladi partijaneri poručuju kad piške po kalama? Manje više srednji prst i nasmiju se u kameru.
Pišu dalje BiH mediji kako obitelj pokojnice pokušava otkriti tko ju je snimio i potom pokrenuo online linč. To je tema na kojoj bismo svi skupa trebali zajahati. Uz policiju dakako koja je promptno locirala i našla pokojnu ženu. “Blago” nam svima kad u svim ovim Balkan državama većeg problema nemamo nego tražiti pravdu tko li nam je možda uneredio komadić asfalta. Idu sad i komentari tko zna što je ženi bilo, što joj se dogodilo. Nećemo znati, a kasno se pitamo svi mi koji smo sigurno bar jednom u životu učinili i učinit ćemo isto. Dala nebesa da je to ovom dijelu svijeta najveća briga.
