Rezistencija na antibiotike rastući je problem kako EU tako i Hrvatske. Hrvatska je s potrošnjom u izvanbolničkoj zaštiti po prosjeku negdje na razini zemalja EU. Bolnička je potrošnja veća od EU prosjeka. A s rezistencijom stojimo loše. U Hrvatskoj je jako izražena i tu se uklapamo u zemlje južne i istočne Europe. Informacije potječu iz EU Centra za kontrolu i suzbijanje bolesti.
Antimikrobna terapija odnosno njezina prekomjerna ili neutemeljena primjena nije novi problem. Otpornost na postojeće lijekove iz te grupe stalno raste.
Trend, nadzor stručnih timova za primjenu antibiotika
– Nema nečeg posebno novog na tom području. Novih lijekova nema, farmaceutska industrija ne ulaže u razvoj novih antibiotika jer je to neisplativo, podsjeća prof. dr. sc. Vera Vlahović Palčevski, klinički farmakolog u KBC-u Rijeka s Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci. Ima nekih promjena, neke stare molekule se spajaju u novim kombinacijama pa se postigne bolji terapijski efekt. Ali, to zapravo nisu velike i značajne novosti.
Trend kojem se ide je uspostavljanje boljeg nadzora nad propisivanjem antibiotika. Ide se na formiranje stručnih timova koji bi nadzorom unio više racionalnosti u to područje.
Antimikrobna terapija i rezistencija na antibiotike, bile su teme posebnog simpozija na nedavnom 10. Međunarodnom farmakološkom kongresu i također međunarodnom 1. Hrvatskom kongresu kliničkih farmakologa.
Hrvatska gora od EU prosjeka

Posebno se razmatralo razdoblje pandemije.
– Tada je puno manje bolesnika posjećivalo liječnike obiteljske medicine. Lock down je podrazumijevao prilično dobre higijenske mjere, izolaciju, maske, itd. Liječniku se išlo u najnužnijim slučajevima i za to vrijeme potrošnja antibiotika smanjena je za 17 posto.
Smanjena je i potrošnja u bolnicama, ali ukupnim opsegom, a ne po pojedinom bolesniku.
No, ističe prof. Vlahović Palčevski, u bolnici je također bilo manje pacijenata. Pa kada se gleda po pacijentu, potrošnja je ipak porasla. Tako da je porasla i rezistencija bolničkih mikrobnih sojeva što nije baš dobra vijest. To su rezultati koje Hrvatska dijeli s ostatkom EU prosjeka, kaže prof. Vlahović Palčevski.
Bolnička rezistencija
Kako se bliži Svjetski dan svjesnosti o potrošnji antibiotika, koji se održava 11. studenoga, tako se proširuju izvješća o njihovoj potrošnji. Bit će javno publicirani jer treba zadržati svijest o tome koliko je antimikrobna rezistencija velik i značajan problem.
Rezistentni bolnički sojevi postaju sve veći problem bez novih rješenja.
– Procjenjuje se da godišnje u Europi godišnje umre oko 33 000 ljudi zbog posljedica infekcija uzrokovanih multiplirezistentnim sojevima. Novih antibiotika za te rezistentne bakterije nema. Ako je teško zamisliti što to znači, onda kada to podijelimo s brojem tjedana u godini.
To bi ilustrativno rečeno bilo kao da svaki tjedan u Europi padne jedan jumbo jet, uspoređuje prof. Palčevski Vlahović. To je ozbiljan broj izgubljenih života.
Mladi liječnici trebaju nova znanja
Slovenska iskustva potvrdila su i hrvatska istraživanja; liječnici koji završe medicinu ne osjećaju se dovoljno kompetentnima o tome kako, kada i koju antibiotsku terapiju propisivati. U nedostatku pravih smjernica oslanjaju se na iskustva starijih kolega, a oni su skloni propisivati ih neracionalno.
Bilo je i izvještaja iz zagrebačkih bolnica s puno covid pacijenata pa se na konkretnim primjerima uvidjelo koliko je bilo neracionalnog korištenja antibiotika.
Neutemeljeno jer je korona virusna bolest, ali često su se koristili odmah u početku bolesti. Sada s više iskustva i znanja o covid bolesti postoje jasniji klinički parametri kada se antibiotska terapija primjenjivala opravdano, a kada neutemeljeno.
Nekritičko pandemijsko propisivanje antibiotika
– I u bolnici i izvan bolnice, došlo je do trenda nekritičkog propisivanja azitromicina. Tako je u početku pandemije većina bolesnika u izvanbolničkoj zaštiti odmah dobivala azitromicin. U bolničkoj se terapiji koristila i druga paleta antibiotika. No, tek sada vidimo koliko i kada je to bilo utemeljeno. Pa čak i kod većine težih bolesnika oni nisu pokazali rezultat koji bi opravdavao njihovu primjenu, zaključuje prof. dr. sc. Vlahović Palčevski.
Specijalisti su se morali snalaziti kako razlučiti pacijente kojima oni zaista trebaju. No, to je bilo teško kada je veliki broj pacijenata dolazio u bolnicu s već propisanom i primijenjenom antibiotskom terapijom.
To bi sada pokretanjem snažnijeg stručnog nadzora, odnosno timova za stručni nadzor, trebalo biti učinkovitije rješavano.












