Želimo da nam djeca budu emotivno stabilna, s dobrim fokusom, lakše uče i postanu uspješniji i sretniji ljudi. Jedan od dostupnih, a moćnih, alata roditeljima jest – čitanje djeci!
– Svi znamo da je čitanje knjiga djeci dobro, ali se ne govori dovoljno zašto – utvrdila je dr. Nicol Kolar, spec. obiteljske medicine.
Slikovnice i knjige toliko su više od zabave. Svojevrsno su ulaganje u budućnost djeteta.
– Pamćenjem likova i radnje, primjerice što je lisica rekla vuku, je li krtica imala zelene čarape ili je nosila šal, stvara se baza za pohranu informacija – slikovito nam opisuje liječnica.
Naime, čitanjem djeci razvija se niz dijelova djetetova mozga, ona pamte priču i uče “modeliranje”, pojašnjava dr. Kolar.
– Jača se radna memorija koja se nalazi u prefrontalnom korteksu. Ona je zapravo jedna čitava mreža sinapsi koja, preko mnoštva mreža novih sinapsi, povezuje ovo područje s jezičnim centrima. Poput Wernickeovog područja, Brocinog područja, Angularnog i supramarginalnog girusa – opisuje liječnica.
Oštećenje ovog zadnjeg centra, dodaje dr. Kolar, dovodi do disleksije.
Iako im je znatiželja visoka, djeca uče kako zadržati pažnju dok je priča u tijeku. Znači uče se strpljenju.
Sveza čitanja i razvitka samokontrole
Ta mogućnost dugoročnog pamćenja (hipokampus) važna je za kasniji razvoj u adolescentskoj dobi, ali i u odrasloj. Dr. Kolar naglašava i da djeca čitanjem razvijaju samokontrolu.
– Iako im je znatiželja visoka, djeca uče kako zadržati pažnju dok je priča u tijeku. Znači uče se strpljenju. Čitanjem djeci učimo ih samoregulaciji vlastitih emocija, pažnji i zdravoj regulaciji lučenja dopamina – naglašava dr. Kolar.
Nimalo bezazleno, jer to je, ističe dr. Kolar, podloga za kasnije dobro mentalno zdravlje i smanjenu mogućnost nastanka anksioznosti.
– Manje je potrebe za visokim stimulacijama da bi dijete bilo zadovoljno. Riječ je o odgodi trenutka, kao što djetetu nećemo dati bombon odmah nego kao kasniju nagradu. Slično bi trebalo pristupiti i čitanju, kao nagradi nakon, primjerice, 10 minuta ekrana. A ne obrnuto – savjetuje dr. Kolar.
Temu čitanja djeci otvorili smo povodom izvrsne akcije Ministarstva kulture i medija. Nacionalni čitalački izazov “15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci” počinje 15. siječnja i trajat će 15 dana. Cilj je potaknuti roditelje, skrbnike, djedove, bake i ostale s kojima djeca svakodnevno borave, da dnevno odvoje vrijeme za čitanje predškolskoj djeci.
Što nam daje smisao pročitanom
No kako, koliko i u kojoj dobi djeteta početi s čitanjem?
– Neuropedijatri savjetuju da se djeci može početi čitati već u nultoj godini života. Ne moraju nužno razumjeti što im čitamo, u protivnom bismo morali čekati do njihove treće godine života – otkriva dr. Kolar.
Brojne su studije, nastavlja, pokazale da već 10 minuta dnevno čitanja djeci donosi čitavo bogatstvo dobrobiti.
– Čitanjem dakle djelujemo na kognitivni i emotivni razvoj djeteta. Razvija se prefrontalni korteks, prednji dio mozga koji je jedan od najvažnijih dijelova zadužen za ljudsku osobnost i ponašanje – pojašnjava dr. Kolar.
Dio je to mozga koji najkasnije sazrijeva, napominje, oko 25. godine života.
– Zato volimo reći u društvu kako su mladi ljudi često impulzivni i nagli u donošenju odluka – podsjeća nas liječnica.

Čitanjem djeci razvijaju se i limbički sustav mozga i amigdale, kao i njihov međuodnos. Važan je, pojašnjava, za kontrolu vlastitih emocija.
– Radost, strah, tuga, motivacija, pamćenje, koncentracija… Bez limbičkog sustava čitanje bi bilo suhoparno i ne bi imalo smisla. Stvaraju se emocije, interes i pamćenje. To nam daje smisao onome što smo pročitali, i zato uvijek bolje pamtimo priče koje su nas dirnule – otkriva dr. Nicol Kolar.
Pojam, rečenica i gramatika
Tako i djeca neke priče doživljavaju više i rado im se vraćaju. Pritom dr. Kolar pojašnjava da mališani nemaju mogućnost odmah zapamtiti sve. Pa je povratak na istu knjigu čak i poželjan.
– Dijete zapaža nešto novo i zato čitamo više puta istu priču. Nanovo i proživljava radnju, bilo da je riječ o strahu ili sreći – pojašnjava liječnica.
Poželjno je i da se odrasla osoba koja čita malom djetetu uživi u likove. Nije uopće važno jesmo li talentirani za glumu, već da se emotivno povežemo s temom i s djetetom.
– Uživljavanjem u karaktere u knjizi dijete se bolje povezuje s likovima i bolje doživljava ono što mu čitanjem prenosimo – savjetuje dr. Kolar.
Dodaje da se čitanjem djeci razvija i spomenuto Wernickeovo područje u mozgu, koje služi za razumijevanje jezika.
– Djetetu kojem je Wernickeovo područje u mozgu dobro razvijeno bolje će povezivati zvuk s pojmom, pretvarati svoje misli u riječi. Djeca potom lakše organiziraju riječi u rečenice, a u nešto kasnijoj životnoj dobi omogućava se gramatički ispravno pisanje i govor – navodi dr. Kolar.
Maštovitost se razvija i stvara
Naglasak je, dodaje, na stvaranje ogromne mreže sinapsi, odnosno slikovito rečeno “kabela” u mozgu.
– Doprinose da dijete bolje razumije pojmove i razvije bogatiji vokabular prije školske dobi. Brojne su studije pokazale veliku razliku između djece kojoj su roditelji čitali i djece kojoj nisu – napominje liječnica.
Čitanjem se kod djece razvija i maštovitost, sposobnost koja itekako može pomoći u, primjerice, savladavanju matematike.
– Nismo maštoviti sami po sebi, to se razvija i stvara. Mašta je apstraktno razmišljanje, mogućnost da iz postojećih podataka stvorimo nešto novo – naglašava.

Ekran je pasivna radnja
Sve je ovo osobito važno u današnje vrijeme. Vremenu ogromne izloženosti djece modernim crtićima, igricama, društvenim mrežama, pa već i samim ekranima. Evo i zašto:
– Ekran je pasivna radnja i nema dodatne stimulacije mozga već naglih “skokova” dopamina. Gledajući brze crtane filmove s puno događaja u sekundi i brzim dolaskom do kraja priče ne preostaje prostora za dodatne radnje u mozgu djeteta, odnosno njegov bolji razvoj – razlučila je liječnica.
Pokazalo se da djeca koja imaju stalnu eksploataciju dopamina na koncu imaju lošije razumijevanje pročitanog i rečenog.
Previše dopamina i slabija radna memorija
Posljedice stalnog i brzog poticanja dopamina mogu biti dugoročne. Kada se tzv. “hormon nagrade” previše luči, naglašava dr. Kolar, on neprestano straži stimulaciju.
– I čitanjem se luči dopamin, ali u malim količinama i sporo. Pokazalo se da djeca koja imaju stalnu eksploataciju dopamina na koncu imaju lošije razumijevanje pročitanog i rečenog. Naime, slabija im je radna memorija zbog majka pažnje i koncentracije – istaknula je dr. Kolar.
Jednaki se loš efekt događa i neprestanim “skrolanjem” po društvenim mrežama, a kojem su danas skloni i odrasli. Stoga bi čitanje djeci moglo utišati i naše potrebe za neprestanim posezanjem za mobitelom.
U izazov “15 po 15: cijela Hrvatska čita djeci” prijaviti se može svatko na ovoj web poveznici Ministarstva. No nije nužno. Da bismo sudjelovali dovoljno je uzeti knjigu ili slikovnicu. Pogasiti ekrane, mobitele i tablete maknuti dalje od sebe, sjesti s djetetom i čitati.
– Čitanje djeci je korisno, bitno i lijepo – zaključuje dr. Kolar.















