Procjenjuje se da u svijetu u ovom trenutku oko 64 milijuna ljudi boluje od zatajivanja srca. I kako će do 2030. ta brojka narasti za 50 posto. Hrvatska nema registar zatajivanja srca. Kardiolozi napominju kako su terapijske mogućnosti danas iznimno dobre te u samo nekoliko dana mogu u potpunosti promijeniti stanje pacijenta. Dijagnostika zatajivanja srca u stalnom je napretku, a o tome smo razgovarali s prof. dr. sc. Kristinom Selthofer – Relatić sa Zavoda za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Osijek.
Kompleksan organ
– Nije lako objasniti sindrom zatajivanja srca jer je potrebno nešto znati o funkcioniranju srca. Srce je kompleksno građen organ koji održava cirkulaciju čitavog organizma i svih organskih sustava. Glavna funkcija srca je pumpanje krvi u krvne žile. No, on mora imati i svoju cirkulaciju te održavati cijeli volumen krvi drugih organskih sustava. Zato su, uz niz drugih koje ima, potrebne dvije ključne funkcije. Prva funkcija koju srce ostvaruje je kontrakcija. To je sistolička funkcija i to je ta snaga kontrakcije koja izbaci volumen prema periferiji i osigurava cirkulaciju. No, kada se srce stisne, ono se mora i rastegnuti i primiti sav neophodan volumen krvi. Dugo vremena smo govorili samo o zatajivanju srca zbog oštećene sistoličke funkcije odnosno nesposobnost klijetke da se normalno kontrahira i izbaci dovoljno krvi.
To se još skraćeno naziva i HFrEF. No, zadnjih desetljeća svjesni smo i problematike zatajivanja srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom. Naime, tek kada smo uspjeli širu medicinsku zajednicu upoznati sa zatajivanjem sistoličke funkcije otkrilo se nešto što zvuči paradoksalno. Odgovor na to leži u drugom dijelu ciklusa, problemu dijastole, odnosno širenja i rastezljivosti srca. Naime, svu krv s periferije srce mora primiti i rastegnuti se- Da bi se to moglo održati srce mora biti elastično. Kada nam je ovo jasno onda razumijemo problematiku spomenuta dva sindroma, objašnjava prof. Selthofer – Relatić.
Problem rastezljivosti srca
O problemu rastezljivosti srca i zatajivanju srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom aktivno govorimo tek nekih deset godina. Jer je, kako napominje naša sugovornica trebalo dugo vremena da se shvati da ako je sistola u redu, problem mora biti u nečemu drugome.
– Kod reducirane ejekcijske frakcije najčešće je riječ o osobama koje imaju neku koronarnu bolest. To je najčešće ateroskleroza koronarnih krvnih žila. To su često mladi ljudi i to češće muškarci. Događa se i nakon naglo nastalog infarkta. Kada propadne dio srčanog mišića dobijemo dio srca koji je van funkcije i imate manju ejekcijsku frakciju i smanjenu kontraktilnu sposobnost. Bolest može biti i posljedica genetskog oštećenja, ali sve češće virusnog oboljenja srca. Velika intriga o kojoj još puno učimo vezano je srčano zatajivanje s očuvanom ejekcijskom frakcijom jer su to dva potpuno različita sindroma, napominje prof. Selthofer – Relatić.
Utjecaj hipertenzije
Naime, zatajivanje srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom zapravo je bolest komorbiditeta.
– Starenje nije samo fiziološki proces nego i patofiziološki jer se događa na svim organima. Komorbiditet s najvećom incidencijom, a koji se još uvijek neozbiljno shvaća i stvara multiorganske probleme je hipertenzija. Hipertenzija posebno negativno utječe na srce.
Jedan od uzroka ove vrste zatajivanja srca je i pretilost koja je danas prisutna u pandemijskim razmjerima. To je danas bolest, a ne više stil života i tu mislimo na visceralnu pretilost. Znači masnoće koje oblažu unutarnje organe.
Treći najčešći uzrok je šećerna bolest. Znači možemo reći kako je u prvom redu zatajivanje srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom posljedica hipertenzije, pretilosti i dijabetesa. Sve ove bolesti ako nisu adekvatno kontrolirane automatski vode u razvijanje zatajivanja srca. Zatajivanje srca u ovom slučaju se može pojaviti i kao posljedica kronične bubrežne bolesti. Važnost zdravih bubrega je iznimno bitna. Treba osvijestiti taj odnos ravnoteže bubrega i srca.
I svaka bolest zaliska može voditi u zatajivanje srca jer neriješen mehanički problem vodi u remodelaciju miokarda. Ako imamo tuberkulozu perikarda koji ovapni srčanu stijenu to je mehanički problem za širenje sistole i dijastole. Zatajivanje srca se može pojaviti i zbog trudnoće, ali i nekih lijekova. Stoga svaka bolest koja može voditi u kardiovaskularnu komplikaciju treba biti kontrolirana, upozorava ova kardiologinja.
Visok mortalitet
Upozorava i kako je kod zatajivanja srca uvijek ključno vrijeme.
– Zato moramo osvještavati o ovom problemu. HFrEF dobro liječimo, a HFpEF tek učimo prepoznavati. Polovica pacijenta bude otkrivena tek kada prvi put budu hospitalizirani zbog prvog zatajivanja srca. Jedan od osam pacijenta s ovom bolešću će unutar prve godine završiti smrtnim ishodom. Unutar pet godina mortalitet je 10 posto kod oba slučaja zatajivanja srca. To znači da su prognoze lošije nego kod malignih bolesti. Ono što je vrlo slično s malignim bolestima je kardijalna kaheksija. U uznapredovaloj fazi pacijenti sa zatajenjem srca izgledaju kao onkološki pacijenti u uznapredovaloj fazi. Brojčano gledano nijedan oblik karcinoma ne javlja se u tako visokom postotku kao zatajivanje srca.
Ono što je fantastično je što se taj miokard adekvatnim liječenjem može oporaviti, ali treba ga prepoznati, kaže prof. Selthofer Relatić.
Simptomi zbog kojih treba posumnjati u bolest obično su zaduha, odnosno nedostatak zraka i rano zamaranje u naporu.
– No i tu treba biti jako kritičan, a mi smo izoštreni slušati pacijenta. Netko tko nije kondicioniran i ima visok indeks tjelesne mase također ima zaduhu u naporu. Bolest obično krene u naporu pa progredira do točke kada se zadržava tekućina i pacijent počinje dobivati na težini. Znači zaduha i intolerancija napora je ključna. Često pacijenti napominju i netoleriranja ležećeg položaja te traže da spavaju u povišenom položaju. Mladi ljudi najbolje prepoznaju ove simptome jer su aktivni i odjednom osjete da nešto više ne mogu. Toliko onemoćaju da često kažu da im je napor i otuširati se i oprati kosu ili kako se primjerice briju na dva puta.
Standardiziran protokol
Ova dijagnoza temeljno se postavlja uz UZV srca. Riječ je o sustavnim sistematskim standardiziranim protokolima koji nisu samo vizualna analiza već uz pomoć mjerenja i pregleda strukturnih promjena postavljamo dijagnozu. Danas imamo odlične terapije, a riječ je o medikamentoznoj terapiji u kombinaciji s cijelim nizom invazivnih procedura koje se rade ovisno o uzroku.
Terapijske opcije
Upravo je pojava terapijske opcije pogurala prepoznavanje zatajivanja srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom. Riječ je o grupi lijekova koja se nevjerojatno pokazala na velikim studijima u brojnim centrima i možemo im pomoći. Sve smo bolji i bolji u prepoznavanju pacijenta i bilo bi sjajno, kada bi svi imali dovoljno samosvijesti da prihvate svoje bolesti. Kod pacijenata koji uzimaju terapiju vidimo fantastične uspjehe. U samo nekoliko dana dramatično možemo promijeniti stanje i svijest i doživljaj, ali i situaciju sa zatajivanjem srca. No, treba biti svjestan da je to dijagnoza koja ne nestaje i terapija je stalna. Najteže je kada pacijenti ne shvate da moraju dati sav napor za poboljšanje svog zdravlja. Generalno imam dojam da svijest raste, ali ona može biti i bolja. Najvažnije je da svi pravodobno posumnjamo i učinimo sve što treba, poručuje prof. dr. sc. Kristina Selthofer – Relatić.
