Rak dojke može i mora postati kronična bolest, a mi moramo jednom spašeni život, osigurati da ostane spašen, sažeto će i jasno prim. dr. Ines Balint, odmah u početku ovog razgovora.
Kao liječnica obiteljske medicine s višedestljetnim iskustvom i praksom, svakodnevnim radom s pacijentima, kontinuitetom kojim prati i liječe ljude, štoviše obitelji, itekako ima i znanja i iskustva poslati poruku iz prve rečenice ovog teksta. Na tom putu važna je suradnja pacijenta i liječnika, ali i medicinske struke između različitih razina sustava.
Jer, da tako kažemo, svi ćemo mi neovisno o dijagnozi u jednom trenutku vratiti se svojem obiteljskom doktoru. Upravo tako i žene koje su liječile i izliječile rak dojke.
– U praksi strahu od povrata bolesti svjedočim svakodnevno. Pristup same pacijentice je tu vrlo važan, a mi ga trebamo pomoći učiniti upravo takvim da svoju bolest shvati i pristupi joj kao kroničnoj bolesti. Dakle, da očekuju i od sebe i od mene da obavljamo kontrole i potrebne pretrage u zadanim vremenskim periodima kako bismo mogle u najranijoj fazi ako se nešto ponovno događa odnosno ako dođe do recidiva, navodi prim. Balint.
Izostanak striktnog protokola
Ono što će pri tomu istaknuti jest problem izostanka pisanog striktnog protokola upravo za ovo nužno praćenje. Nakon (iz)liječenja raka dojke, navodi, onkolozi će pacijentice naručiti na godišnju ili dvogodišnju kontrolu sa zadanim pretragama koje trebaju biti realizirane do termina kontrole.
Nakon pet godina od bolesti, kontrola je isključivo na obiteljskim liječnicima i nema zadanih protokola.
To u praksi znači da obiteljski liječnik, ali i sama pacijentica prema vlastitom nahođenju, preporučuje i upućuje na pojedine pretrage.
– Znam kako ću kontrolirati hipertenziju, dijabetes, ali kako ću kontrolirati ovu bolest, potrebna je stručna striktna preporuka. Je li to magnetska svake dvije godine, koliko često poslati pacijenticu na tumorske markere, na biokemijske pretrage, to bismo morali imati kao jasnu uputu i obiteljski liječnici bi sigurno to tada na vrijeme i provodili, apelira prim. Balint.
Sve što navodi prim. Balint, ne navodi bez dobra razloga.
– Posebice, obzirom na dnevno opterećenje ordinacija obiteljske medicine i na timove bez nositelja te fluktuaciju mladih doktora, ali i inertnost samog pacijenta, ne želimo da nam promakne da se pojedine pacijentice kontroliraju, naglašava prim. Balint.
Tim više je važna i edukacija i suradnja s pacijenticama da vode brigu o svojem zdravlju i posjete svojeg obiteljskog liječnika na vrijeme.
