Ili su društveni odnosi takvi da proizvode bijes, dezinformacije, diskvalifikacije, ukratko, remete i ono malo reda što ga ne samo znanost nego i zdrav razum pokušavaju ostvariti u doba pandemije.
COVID-19, kao što kaže nekolicina znanstvenika, apelirajući otvorenim pismom da se znanosti vrati dostojanstvo i poštovanje, u British Medical Journal vape za povratkom na razumnu mjeru i način iznošenja informacija i mišljenja i kada su oni suprotstavljeni. Dovoljan je rat s virusom koji je promijenio lice svijeta i naše živote zauvijek, odnio toliko života i još nije zaustavljen u svom smrtonosnom pohodu. Ne treba nam još i rat međusobno, rat znanosti i politike, politike i liječnika, i tako redom dalo bi se nabrojati podosta društvenih grupa i slojeva uvučenih u neviđen kovitlac u kojem je razvijen dosad najapsurdniji paradoks: nikad globalno nismo imali toliko upregnutih umova, eksperata, opreme, globalnih i društvenih mehanizama, materijalnih sredstava za istraživanja, a globalno – svijet je pao na ispitu pandemije.
Ogromne ljudske patnje, gubitak voljenih, umiranje bez poznatog lica i bez oproštaja, ranjivost, smrti onih koji su mogli živjeti još desetljećima, neviđena mobilizacija nedostatnog profesionalnog kadra u bolnicama, toliko su poremetili društvena pravila da se početna zadivljujuća doza solidarnosti i pomoći, prometnula u svoju suprotnost. Grabež elita za cjepivom, bacila je u sjenu toliko necijepljenih onih koji rade s djecom, radno su aktivni tako da su izloženiji zarazi i dio su vitalnog dijela ekonomije, svakog je razumnog ostavila upitanog nad time što društvo štiti, što proizvodi, čime se rukovodi i koliko vrijede ljudski životi.
Izgubljena civilizacijska mjera
No, najteže od svih svakako su javne polemike, nemalo uvredljive i diskvalificirajuće, izgubljena civilizacijska mjera među znanstvenicima. Ne samo o tome što se govori nego tko što govori. Kada bismo danas nabrojali tko se sve stavio pod svjetla javnosti, dijeleći lekcije i prorokujući zbivanja, našlo bi se tu ljudi kojima svakako ne treba zabraniti pravo na drugačije i slobodno izražavanje mišljenja, ali zapravo u pandemijskoj temi nemaju što raditi ako vode međusoban rat kojemu je cilj diskvalifikacija, a ne traženje puta u sigurnost.
Nikad dosad nije bilo jasnije koliko su utemeljene informacije spasonosne, a koliko su neutemeljene pogubne pa ipak u novu eru svijet je ušao između ostaloga i difamiranjem znanosti političkim odlukama, njihovom nedosljednošću ili kako se kod nas stječe dojam, dobrim dijelom neznanjem i nesposobnošću da se vodi dosljedna politika zaštite i sigurnosti. Počevši od smjernica u liječenju COVID-a pa do mjera u kojima politika koja ih vodi očito glavinja, nespremna pojmiti što proizvodi ili nespremna odbiti parcijalne političke interese.
Nova era poučila nas je, da ono što smo radili ne valja, da virus nije pao s Marsa nego je na njegovu pojavu i širenje uveliko utjecalo ljudsko ponašanje, da društveni mehanizmi ne djeluju ili djeluju kratkoročno i da u zemlji očito nema kritične mase stručnjaka koja bi usuglasila stavove po cijeni najmanje izgubljenih života.
Znanstvenim raspravama treba vratiti dignitet
Teško je saznanje da niti globalne institucije, ne osiguravaju nimalo više pravednosti, svjedočili smo kako umješniji znaju ili su na vrijeme čuli svoje stručne autoritete i brzo se sabrali te pokupili cjepivo Europi ispred nosa. O globalnom stradavanju siromašnih i nerazvijenih da se i ne govori.
Kao što su svi navijali da pandemija bude uvod u novu zeleniju ekonomiju tako sad znanstvenici apeliraju da se vratimo stvaranju takvih društvenih odnosa u kojemu ćemo spasiti živote, učiniti mogućom budućnost, poboljšati obrazovanje, zaposlenost i profesionalizam i vratiti dignitet znanosti.
Sve ostalo samo je povećanje štete. Profesionalcima koji predano rade pa i onima u zdravstvu štete na tako krhkom terenu borbe s COVID-om mogu oduzeti i ogromne napore koje ulažu da bi dobili svaki pa i najmanji zdravstveni efekt.
U ozračju straha, nepostojanja društvenih orijentira koji bi odbacili masu instant-znanstvenika, politika nije uspjela u osnovnom; platforme utemeljene na ekspertnom dogovaranju. Nitko nema sve odgovore, nitko nije prorok, ali produbljivanje društvenih jazova umanjuje ono malo ljekovitosti što ju je izrodila prvobitna društvena solidarnost.
Otuda i spomenuti apel nekolicine međunarodnih znanstvenika, da se znanstvenim raspravama vrati dignitet i dostojanstvo i da ne postoji crna i bijela strana.
