Možda najviše nesporazuma izbijalo je tijekom COVID epidemije oko prava na naknadu plaće, za zaposlene, za vrijeme dok su u izolaciji, samoizolaciji ili liječenju. Budući se može očekivati kako i smanjenje broja oboljelih neće deaktualizirati to pitanje tako brzo, možda je dobro podsjetiti na razlike koje nisu svi protumačili. Možda su i same preporuke zbunjivale, u lancu od izjava nacionalnog i regionalnih stožera, izabranih liječnika, HZZO-a i Ministarstva zdravstva. Razlog je što situacija s koronavirusom izazvanom epidemijom, zakonima nije baš precizno utvrđena, kako tvrdi više naših sugovornika iz vodećih nacionalnih zdravstvenih institucija. Ako i jest različito se provodi.
Povoljnija naknada za COVID pozitivne
Evo u čemu je razlika. Ako je osiguranik nezaposlen tada nema ni naknade plaće. Ako je zaposlen tada naknadu može dobiti po dvije osnove čije su službene oznake nule, ali s različitim slovima, A0 i D0. Razlika je u tome što pri navođenju osnovice za naknadu plaće A0 predstavlja povoljniju naknadu, a D0 manje povoljnu, ali se one ne mogu određivati proizvoljno. Prema sadašnjim tumačenjima, osiguranici kojima je zbog kontakta sa zaraženima (ne samo kod COVID-19, ali u ovom slučaju najmasovnije zbog korona virusa) idu u samoizolaciju, tj. u izolaciju koju obično propisuje epidemiolog. Ako ne razvije simptome bolesti ni pozitivan test tada je naknada plaće prema uzroku privremene nesposobnosti za rad određena prema D0 osnovi. U tom slučaju naknadu isplaćuje HZZO i ona za mjesec dana može iznositi maksimalno 4.257,28 kuna. Za mnoge zaposlene to je manje od plaće koju inače dobiju i stoga su mnogi time nezadovoljni.
Druga osnova
No, ako je izabrani liječnik utvrdio D0 osnovu kod privremene nesposobnosti za rad, a pokaže se da nakon 2,3 ili više dana osoba razvije simptome bolesti, dobije pozitivan rezultat testa i pogotovo ako se nalazi na liječenju u bolnici, tada se osnovica od početka novih okolnosti mijenja prema A0 osnovi. U tom slučaju prva 42 dana naknadu plaće isplaćuje poslodavac u iznosu od najmanje 70 posto plaće. To može biti i više pa i 100 posto plaće ovisno o tome kako je to uređeno statutom, pravilnikom ili kolektivnim ugovorom ili kako poslodavac to pitanje već uređuje.
