Nikada neću zaboraviti rečenicu liječnika: “Stanje vašeg srca je uobičajeno za osobu od 82 godine i ovo zahtjeva daljnje pretrage, ne možete otići iz bolnice dok ne shvatimo u čemu je problem” – prepričava 24-godišnja Karla Munivrana. Prije dvije godine onesvijestila se i rasjekla bradu te otišla na hitnu na šivanje, no tek je tada uslijedio pravi šok – dijagnoza maligne aritmije.
Svoju je priču vedra Karla podijelila s mnogobrojnom publikom na javnoj tribini Hrvatske udruge za aritmije “Ritam srca”, održanoj povodom Dana srca u subotu u zagrebačkom Centru Kaptol. Glavna tema bila je iznenadni srčani zastoj, a upravo je to pravovremeno spriječeno kod mlade Karle. Izazov iznenadnog srčanog zastoja je u tome što dovodi do nagle srčane smrti, i to u roku od svega sat vremena.
Zbog mladosti se nije sumnjalo na bolest srca
Iako su njezino djetinjstvo obilježile povremene nesvjestice, prisjeća se, vjerovalo se da su one posljedica neurološkog poremećaja, ali ne i da bi uzrok moglo biti srce. Kroz odrastanje je, dodaje, povremeno osjećala i neobjašnjivi umor i zaduhu.
– Zbog svojih godina nisam pridavala značaj tim simptomima – napominje.
Nakon ultrazvuka srca na hitnoj uslijedio je niz kardioloških pretraga. Krvne pretrage, EKG, ponovni ultrazvuk srca, koronarografija. Kako je krajnja dijagnoza i dalje nedostajala Karlu je njezin liječnik iz KB-a Sveti Duh uputio na elektrofiziološku studiju u KBC Zagreb. Ova moderna pretraga preciznije “lovi” maligne aritmije.
– Utvrđeno mi je da situacija ozbiljnija nego li se do tada znalo. U sali se kroz kateter s elektrodom dolazi do srca i ispituje se postoje li neke aritmije koje su maligne – opisuje svoje iskustvo hrabra pacijentica.
Aktivnost da, ekstremno opterećenje ne
Karli je obavljena takozvana elektrofiziološka dijagnostika, pojasnila je prim. dr. sc. Borka Pezo Nikolić, subspec. kardiologije iz KBC-a Zagreb i predsjednica udruge Ritam srca. Karli je utvrđena rjeđa vrsta tahikardije koja ne pogađa bilo koga u populaciji. Ubrzo joj je ugrađen kardioverter-defibrilator te Karla svjedoči da joj je danas jedina promjena u životu – promjena zanimanja. Umjesto ugostiteljstva odlučila se za nešto mirniji uredski posao.
Ispravnost ove odluke potvrđuju savjeti kardiologa na predavanju, složni u tome da je za pacijente nakon liječenja cilj povratak u normalan život. Dr. Kristijan Đula, kardiolog u Klinici za bolesti srca i krvnih žila KBC-a “Sestre Milosrdnice”, savjetuje pacijentima kako pravilno započeti s fizičkom aktivnošću, a koja se svakako preporučuje.
– Svojim pacijentima govorim da nema limita jer se prosječni čovjek ne bavi nekom ekstremnom fizičkom aktivnošću. Danas su u modi maratoni i slično, to su ekstremi i ne preporučuje se. Ipak, ako nemate kondiciju treba početi postepeno i polako uvoditi fizičku aktivnost.
Elektrofiziologija – precizna navigacija kroz srce
Elektrofiziologija je najmlađa grana kardiologije i ubrzano se razvija, objašnjava prim. dr. sc. Pezo Nikolić. Pojednostavljeno, elektrofiziolozi proučavaju putiće provođenja i na njima rade razne intervencije. Iako prolazak katetera do srca zvuči dramatično, to ne boli, naglašava. Prvi dio pri ulasku kroz prepone može izazvati malu nelagodu, no zato se daje lokalna anestezija. Većina pacijenata već sutradan odlazi kući.
Dodaje i da kod ove pretrage nije uvijek nužno izazivati aritmiju kako bi se ona ustanovila, tako je, primjerice, kod fibrilacije atrija. Pretraga se u tom slučaju radi dok je srce u svom normalnom ritmu.
– Kateteri koje postavljamo u srce spojeni su na naše sustave i ti sustavi snimaju stanje srca. Elektrofiziologija je danas savršena “GPS mapa” u kojoj se više ne možemo tako lako “gubiti”, dok su nekada davno te procedure trajale jako dugo. Naše mogućnosti analize pacijentovog srca i sigurnosti procedure danas su vrlo visoke – ističe.
Veliki napredak kardiologije u RH
S time se slaže i izv. prof. prim. dr. sc. Šime Manola iz KB-a Dubrava i prvi dopredsjednik udruge. Današnja stručna zajednica u Hrvatskoj može pružiti najveće standarde liječenja koji su potpuno usporedivi s bilo kojom razvijenom europskom zemljom, utvrđuje.
– Vrlo često hrvatsku medicinu doživljavamo kao područje neorganiziranosti, neljubaznosti. To možda ne ostavlja baš najbolji dojam. Ali realno u ovom segmentu standard i razinu liječenja koje dobivaju bolesnici s ovom problematikom je zaista vrlo visoke razine. Od aparature koju koristimo, a koja je identična najboljoj i najsuvremenijoj u svijetu, do razine stručnosti ljudi koji se time bave – zaključuje.
Toj tvrdnji u prilog ide i statistika. Dok je prije 10 godina u Hrvatskoj godišnje prosječno od kardiovaskularnih bolesti umiralo oko 50 posto od ukupno umrlih osoba, danas je ta brojka spala na otprilike 40 posto. Ipak, upozorava izv. prof. prim. dr. sc. Manola, od te brojke otprilike polovica umre naglom srčanom smrću.
– To znači da otprilike u Hrvatskoj u jednom satu umre jedna osoba naglom srčanom smrću. To dokazuje koliki je to veliki javno-zdravstveni problem.
Ključna uloga kardioverter-defibrilatora
No što je zapravo iznenadni srčani zastoj (ISZ) uzrokovan nekim od oblika malignih aritmija i može li ga se spriječiti? Pitanje je to s kojim se aritmolozi svakodnevno suočavaju te moderna medicina pokušava “imenovati” genetske mutacije koje dovode do ovog stanja. Ipak, “sveti gral” odnosno uzrok iznenadnog srčanog zastoja još nije pronađen, slikovito je opisala doc. dr. sc. Zrinka Jurišić, spec. interne medicine i subspec. kardiologije iz KBC-a Split.
Iznenadni zastoj srca je nagli zastoj cirkulacije kojeg obično uzrokuje određeni tip aritmija koje nazivamo maligne aritmije. Na žalost često je jedini simptom određene kardiološke bolesti.
Kod iznenadnog srčanog zastoja važno je spriječiti da ne pređe u iznenadnu srčanu smrt, nastavlja docentica Jurišić, i to medicinskom pravilnom intervencijom, odnosno defibrilacijom. Na žalost, to se vrijeme često izgubi i pitanje je – kako pobijediti vrijeme? Upravo ugrađeni kardioverter-defibrilatri imaju tu ključnu ulogu. Implementiraju se kod osoba koje imaju određeni visoki rizik.
– Rizik je najveći kod onih koji su imali ovakve nemile događaje pa su uspješno zbrinuti, ili pak kod onih pacijenata koji nisu imali aritmije ali znamo po određenim kriterijima, laboratorijskim nalazima, određenim ehokardiografskim parametrima da imaju povećani rizik iznenadne smrti.
Primarna prevencija umjesto nekadašnje sekundarne
Velika promjena u današnje vrijeme je upravo ugradnja ovih uređaja ne više u sekundarnoj prevenciji, dakle nakon što je pacijent imao iznenadni srčani zastoj, već u primarnoj prevenciji. Primjerice, Hrvatska danas ima oko 200 implantacija kardioverter-defibrilatora na milijun stanovnika, čime se svrstavamo u visoki red razvijenih europskih zemalja, otkrio je izv. prof. prim. dr. sc. Manola. To je značajan napredak s obzirom na to da je ta brojka nedavne 2017. iznosila 90 implantacija.
– Prije desetak godina bili smo u mogućnosti jedva zadovoljiti sekundarnu prevenciju – ističe, a koliko je to važno govori činjenica da je kod pacijenata koji su imali iznenadni srčani zastoj rizik od ponavljanje preko 80 posto.
– Prošle je godine postotak primarne prevencije prešao 70 posto, što znači da prepoznamo bolesnika koji ima veći rizik od nagle srčane smrti i da mu na vrijeme ugradimo aparat.
Poznato je i da je rizik općenito veći kod osoba starijih od 35 godina, napominje doc. dr. sc. Jurišić, kod kojih je glavni uzrok koronarna bolest, odnosno ishemijske kardiomiopatije. Tu pomaže zdrav način života, naglašava liječnica.
– Ostaje problem mlada populacija. Iznenadne smrti u mladoj populaciji su najstresnije, obilježe čitavu obitelj, čitavi naraštaj. Kod mladih osoba razlog su nasljedne, odnosno genske kalanopatija ili genske kardiomiopatije.
Na tribin je svoje iskustvo s bolešću ispričao i kirurg dr. Damir Roško. Podijelio je s ostalim pacijentima, članovima njihovih obitelji, brojnim građanima i studentima medicine činjenicu kako nije osjećao simptome. Bolest je otkrivena slučajno na sistematskom pregledu. Time možemo zaključiti koliko su upravo preventivni pregledi često i životno važni.
