Zdravstvena pismenostSplitski kirurg Jakov Meštrović o pristupu djeci i specifičnostima liječenja djece

Splitski kirurg Jakov Meštrović o pristupu djeci i specifičnostima liječenja djece

Artroskopija koljena specifičnost je dječje kirurgije KBC Split, a jedan od liječnika kojemu je to uža specijalnost je dječji kirurg dr. Jakov Meštrović (56), docent na Medicinskom fakultetu i Zdravstvenim studijima. U splitskoj bolnici radi duže od 24 godine, izuzetan je specijalist za lokomotorni sustav i artroskopiju koljena. To je minimalno invazivni zahvat na zglobovima kojih se godišnje u klinici obavi tridesetak. Indikacije za artroskopiju koljena su relativno rjeđe u dječjoj dobi. Liječnici prvo rade temeljitu dijagnostičku pripremu koja najčešće uključuje magnetsku rezonancu nakon čega slijedi operacija. Artroskopski se između ostalog rade ozljede meniska i rekonstruira prednji križni ligament.

Koji je obujam posla Odjela dječje kirurgije KBC Split?

Na klinici za dječju kirurgiju KBC Split radimo kirurgiju trupa i ekstremiteta. Naše je područje kirurgija trbuha, prsišta (izuzev srca), mokraćnog sustava te trauma ekstremiteta. Nažalost, dječji kirurzi u Hrvatskoj do sada nisu imali mogućnost službene subspecijalizacije. Nadam se da će se uskoro to promijeniti. Nas devet kirurga na Klinici imamo širok opseg poslova. Obzirom da nemamo službene subspecijalizacije, međusobno smo se tako organizirali da se pojedinci bave nekim područjem malo više nego drugi. Ja se malo više bavim lokomotornim sustavom i artroskopijom koljena. Traume u djece su najčešća patologija, ali je srećom dobro da se veliki dio rješava konzervativno odnosno bez operacije. Većina takve djece ne završava u bolnici već dođu na Hitni kirurški prijem, pogledamo i riješimo traumu nakon čega dijete ide kući ili ako je malo ozbiljniji prijelom eventualno ostanu dan u bolnici pa odlaze kući. Onaj dio koji ne možemo riješiti konzervativno, operiramo.

Odakle vam sve dolaze mali pacijenti i koje sve područje pokrivate?

Regionalni smo centar, prvenstveno pokrivamo našu županiju, a potom i cijelu Dalmaciju. Složenije slučajeve koji se ne mogu riješiti u manjim centrima često šalju nama u Split bilo da je riječ o traumi, urologiji ili nekoj drugoj patologiji. U nekim slučajevima kolegama, koji se bave urologijom ili ljevkastim prsima, dolaze pacijenti i iz ostatka Hrvatske, ali i naši pacijenti isto tako znaju odlaziti u druge bolnice. U turističkoj sezoni nam se broj pacijenata znatno poveća. Odlična je činjenica da naša bolnica jedina u Dalmaciji ima i dječju Jedinicu intezivnog liječenja djece (JILD) koja nam je od velike pomoći.

Zbog čega vam se najčešće javljaju djeca, što se najviše operira kod njih i koliko se godišnje obavi operacijskih zahvata na odjelu?

Najčešće su to preponske kile koje su u dječaka zbog specifičnosti razvoja spolnih organa i do deset puta češće nego u djevojčica. Važno je reći da su gotovo sve kile urođene. Uz to najčešće operiramo nespuštene testise, vodene kile, varikocele ili proširene vene uz testis.

Zahvaljujući sistematskim pregledima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti djece varikocela se otkriva na vrijeme što je bitno s obzirom da može izazvati sterilitet.

Više od 70 posto djece koja to imaju ne treba operirati. Ostale treba zbog čega radimo daljnju obradu i testove, a one koji nisu za operaciju pratimo. Pacijenti nam dolaze i zbog uroloških patologija, refluksa, hidronefroza, anorektalnih anomalija i anomalija probavnog sustava dok su nam koštane traume najčešće, pogotovo podlaktice. Djeca nam dolaze i zbog ljevkastih (udubljenih) prsa. Godišnje ukupno imamo svih operacija oko 1700 što je ako gledamo prosjek od 150 do 200 operacija po kirurgu. To ne uključuje tzv. male zahvate kao što su urasli nokti, madeži, različite dobroćudne izrasline po koži i potkožju kojih imamo nekoliko stotina godišnje.

Što je specifično za dječju kost, liječi li se ona isto kao i kod odrasle osobe?

Dječja kost ima specifičnosti, glavna je što ima zonu rasta koja se maksimalno dobro treba adaptirati u slučaju prijeloma. Ako se to ne napravi dolazi do poremećaja u rastu pa slijedom toga dolazi do deformiteta ruke ili noge. Kost odrasle osobe nema zonu rasta. Druga je važna stvar kod djece što kost ima sposobnost tzv. funkcionalne adaptacije što znači da ne mora biti idealno namještena jer se lako s vremenom ispravlja, a što je dijete manje mogućnost adaptacije je veća. To je dobra stvar i zahvalno je za liječiti jer se slomljeni fragmenti kosti uvijek ne moraju reponirati idealno. Dobar dio prijeloma zato i liječimo konzervativno jer ne inzistiramo na idealnom položaju ulomaka. Znači, nikako dječju kost ne smijemo definirati kao kost odraslog u malome jer dječja kost ima svoje specifičnosti.

S koliko postelja raspolaže Dječja kirurgija, koliko vam u prosjeku leže pacijenti na odjelu, a koliko ih dnevno dođe u ambulantu?

Imamo 34 kreveta uključujući i Intenzivnu njegu te dva apartmana za roditelje s djecom. Djeca s posebnim potrebama imaju prioritet boravka u apartmanu. Mali pacijenti uglavnom u bolnici ostaju kraće od pet dana što je naš prosjek. Najčešće operacije kao što su kile, varikocele i nespušteni testisi su kirurgija od jednog do dva dana. Nastojimo njihov boravak u bolnici skratiti. U pravilu nemamo dugo ležećih pacijenata. Nastojimo da roditelji budu tu, pogotovo uz manju djecu i da mi budemo s djecom. Tijekom korone je ova praksa bila dobrim dijelom promijenjena. Kroz ambulantu dnevno prođe 60 do 70 djece.

Imate li neki poseban sistem kako radite s djecom s obzirom da, po svjedočenju njihovih roditelja, očito radite izvrstan posao s njima?

Postoje razne situacije pa tako imate djece koja već plaču na hodniku prije nego uđu u ordinaciju, no iskustvo i procjena situacije vas navodi da sve učinite da dijete prestane plakati i da ga smirite. Uvijek pokušam naći modus za smiriti ih iako ima i rijetkih situacija u kojima sam bezuspješan. Zapravo cijelo vrijeme pričam s njima sve dok ih ne taknem u neku žicu. Stalno i iznova pokušavam biti na nivou zadatka. Moramo imati na umu da je to jedan značajan stres u djeteta.

Ovaj se posao treba voljeti, djecu treba voljeti i oko njih se treba truditi. Roditeljima treba objasniti zdravstveni problem u kojem se nalazi njihovo dijete i što mogu očekivati pa neće biti problema. Komunikacija je jako, jako važna.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike