Hagioterapija se ne bavi psihom i tijelom već otkriva cijelu ljudsku osobu, ne traži simptom nego uzrok. Antropološka medicina treba posredovati zdravlje svakom čovjeku bio vjernik ili ateist, baš kao to čine somatska medicina i psihijatrija. Dok razvoj čovjeka u psihofizičkom smislu negdje staje, u duhovno antropološkom smislu čovjek se može unedogled razvijati jer je duhovno duševna razina vječna i neraspadljiva, ali i ranjiva, rekla je Zrinka Marinović Šarić u Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu na predavanju o hagioterapiji.
O osobnom iskustvu hagioterapije, ali i primjerima iz prakse govorila je dr. Nevenka Bohaček poručujući kako je osnova hagioterapije da iz svake patnje postoji izlaz.
Bol je kompleksna i zahvaća cijelog čovjeka, zato čovjeka u boli treba liječiti cjelovito. Tijelo stari i umire, ali čovjekov duh je vječan. Duhovno antropološka medicina govori o tome tko je čovjek i da je duhovna duša središte čovjeka, a da su njegove sposobnosti ono na čemu se temelji njegovo zdravlje. Bez toga nema ni cjelovitog zdravlja. U medicini se ne bi trebali boriti protiv bolesti već za zdravlje, naglasila je.
Hagioterapiju je utemeljio dr. sci. Tomislav Ivančić koji je kao svećenik uočio što čovjeku nedostaje kao pomoć u potrebi i patnji. Duhovnom dušom nazvao je zaboravljeno područje između psihe i religioznosti.
