Uzrok ovisnosti često izvire iz trauma, strahova i iz bazične dobi kad smo doživjeli manjak pažnje, nježnost, ljubavi, priznanja i potvrde. Ovisnosti čovjeka vezuju i ne daju mu da živi vlastiti život i otkriva umijeće koje može darovati svijetu. Ovisnost ga zarobljuje, dio je poruke Zrinke Šarić Marinović iz Centra za hagioterapiju Samobor.
Iznijela je ovo Šarić Marinović na predavanju u zagrebačkoj knjižnici Dubec na temu Ovisnost oduzima slobodu, a sve što govori poziva se na hagioterapiju.
Hagioterapiju se može opisati kao, da tako kažemo, liječenje duše, a utemeljio ju je hrvatski katolički svećenik i filozof, prof. dr. sc. Tomislav Ivančić.
U priopćenju koje smo dobili iz spomenutog Centra, Šarić Marinović naziva se hagioasistenticom te je ključna poruka da je važno upoznati i razumjeti čovjeka da bismo mogli nadvladati ovisnost. Nadalje, navela je da hagioterapija ne traži krivca jer je svaki čovjek jedinstven i neponovljiv.
Potom je posredovala i hagioterapiju u slučaju da je netko nama blizak ovisnik:
1. Gledaj svoju dragu osobu u duhu i reci joj: „Lijepo je što postojiš! Tako sam sretan/na što postojiš! Bitno mi je da ti postojiš.
2. Opraštam ti za sve ono što sam s tobom proživio/la; neugodu, sram, strah, muku, brigu. Slobodan/na si, više ti nikada neću zamjerati. Smiješ slobodno postojati.
3. Oprosti i ti meni što ti nisam mogao/la pružiti što ti je bilo najpotrebnije, što me nije bilo kad je trebalo. Oprosti mi što sam te sudio/la, što sam ljut/a i bijesan/na na tebe, Oprosti mi.
4. Slobodan/na si kraj mene. Nikada te više neću osuditi, izreći ti što bi trebao/la. Kraj mene možeš biti u miru.
5. Duboko zahvaljujem za tvoj život. Neizmjerno zahvaljujem za tebe baš takvog/u kakav/va jesi. Zahvaljujem Darovatelju života za tebe.
