COVID je unio prilično nereda u pulmološke ambulante, ali i dodatan oprez pri dijagnosticiranju, kažu pulmolozi. S čime se u ambulanti danas susreću ovi liječnici koji su se tijekom epidemije koronavirusa našli “na prvoj liniji”, razgovarali smo s osječkim specijalistom pulmologije dr. sc. Ivanom Štefancom.
– Iako i dalje postoje sve plućne bolesti, ono na što svi prvo sumnjaju je koronavirus. Tako kod svakog pacijenta sada prvo moramo krenuti s epidemiološkom anamnezom. S druge strane, tijekom epidemije mnogi nisu dolazili na kontrole i sada je povećan broj pacijenta u pulmološkim ambulantama. Kako neliječenih i zapuštenih astmatičara, KOPB-ovaca, ali i onih suspektnih na tumore. Kada smatramo da je pacijent suspektan na tumor pluća prvo nas zanima je li dugogodišnji pušač.
Znanstveno je dokazano da je 90 posto svih karcinoma pluća uzrokovana dugotrajnim aktivnim pušenjem. To su pasionirani pušači, oni koji 30 ili 40 godina puše najmanje kutiju cigareta dnevno. Zatim nas zanima je li pacijent kahektičan, je li izgubio nekoliko kilograma posljednjih mjeseci. Pregledom se kod tumora mogu čuti i promjene na disanju, ali prava sumnja je gubitak na kilaži, iskašljavanje krvi, slabost, loše opće stanje te tumorski biljezi CYFRA 21-1 i CEA. Također su suspektni uvijek oni koji su u anamnezi već imali karcinom dojke ili maternice. I oni koji su u obitelji imali karcinom, posebice pluća.
Pacijenti me često znaju pitati kako to da netko tko je pasionirano pušio 30 ili 40 godina nije obolio od karcinoma pluća. Mali je postotak takvih osoba, ali se smatra da je stvar u genetici odnosno nečemu što se zove DNA reparacija. Kod nekih se osoba organizam odupire toksinima i kancerogenim agensima i DNA se brže reparira. Takvi ljudi imaju jači imunitet i upravo su oni predmet različitih istraživanja. U genetici je uvijek zanimljivo istražiti one koji su otporniji. Treba reći i u slučaju da je netko bio pušač 10 godina, bit će neophodno 30 do 40 godina da se pluća vrate u stanje prije pušenja. No, nažalost nakon epidemije je nešto veća incidencija raka pluća u pulmološkim ambulantama, napominje dr. sc. Štefanac.
Napredak terapije
Dobra je što je posljednjih godina dosta napredovala terapija u liječenju astme i u liječenju KOPB-a.
– Sada osim za astmu postoji trojna terapija i za KOPB. Najteže slučajeve liječimo biološkom terapijom koja je snažno napredovala posljednjih godina. To su najteži astmatičari. Znači oni koji imaju više od dva ili tri pogoršanja godišnje i kojima nijedna pumpica ne djeluje. Dosta pacijenta je baš na biološkoj terapiji pokazalo napredak i poboljšanja plućne funkcije. Naime, u našim ambulantama je i dalje najčešća plućna bolest astma. Ona može biti alergijske i ne alergijske prirode.
Kada je u pitanju prevencija, ono što možemo je prepoznati na vrijeme osobe koje imaju kronični rinosinuitis. Jer čak do 70 posto ovih slučajeva može progredirati u astmu. Davanjem sprejeva za nos, ispiranjem nosne šupljine biološkom otopinom i hiposenzibilizacijom uz najnovije sublingvalne terapije to se može zaustaviti, napominje ovaj pulmolog. Dr. Štefanac inače ima i iskustvo rada u zatvorskoj ambulanti, ali i kao liječnik rukometaša 1. hrvatske lige.
Više TBC-a
Napominje i da kod simptoma koji mogu upućivati na tumor, ipak uvijek treba posumnjati i na TBC.
– Unazad godinu dan zbog migracija azilanata, ali i slabije procijepljenosti u Srbiji nešto je veći postotak TBC pacijenta. Imali smo nekoliko pacijenta koji su imali pozitivan Quantiferon test. Pozitivan test govori u prilog latentne ili aktivne infekcije s bakterijom iz M. tuberculosis grupe bakterija, ali nije dijagnostički. Kod sumnje na aktivnu infekciju tuberkulozom preporučuje se daljnja dijagnostička evaluacija. Ovaj test koji je zlatni standard samo znači da su jednom bili u kontaktu s TBC-om, odnosno bliskom kontaktu s bacilom tuberkuloze, ali ne govori o trenutačnoj aktivnosti. Nama je potvrda bolesti tek kultura i tada liječimo antituberkuloznom terapijom. Iako je netko imao TBC ne mora značiti da će kasnije biti skloniji plućnim bolestima.
Kod COVID-a se primjećuje da po pitanju zdravlja pluća nisu reagirali svi jednako bez obzira na spol i dob. Imali smo pacijente kojima su promjene na plućima na običnom RTG- u nevidljive, a oni i dalje tri ili četiri mjeseca od bolesti prijavljuju nestašice zraka, zaduhu, slabost, umor. No, tada možemo posumnjati da je riječ o prikrivenoj astmi ili alergiji. Tada ih opet šaljemo u laboratorij, priča pulmolog Štefanac.
Pitanje eozinofila
Nova dijagnoza u pulmološkim ambulantama je sindrom EVALI. Riječ je o plućnom oštećenju kao posljedici pušenja e -cigareta. Tu se udiše tekućina i na pluća se taloži osim katrana i boje, mirisi, lakovi i zaslađivači. Sve to zatvara sitne dišne putove i to se vidi na testovima spirometrije, pojavljuje se jutarnji kašalj, kao i ispljuvak te je smanjen kapacitet pluća.
Kod dijagnostike nam je posebno zanimljivo i pitanje eozinofila. Ranije smo ih gledali samo u okviru astme, pa je velik broj eozinofila ukazivao na alergijsku astmu ili njezinu pogoršanje. Najnovija istraživanja pokazuju da su eozinofili vezani i uz kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB). Naime, primijetilo se da mnogi KOPB-ovci imaju povišene eozinofile kao što je kod astmatičara. Ne zna se još zašto. Cilj je da to sada postane jedan od biomarkera i za KOPB, otkriva dr. sc. Štefanac.
