Doktorica oftalmologije iz zagrebačke Poliklinike Bilić Vision, Ana Bišćan Tvrdi, objašnjava što je to bolest žute pjege ili makule. Može li se usporiti, kako se manifestira i liječi, koliko vrsta te bolesti postoji te ulijevaju li nadu pacijentima novi pametni lijekovi. Daje odgovor na pitanje što je to Amslerov test i treba li štedjeti oči da bi se izbjegla bolest.
Možete li objasniti što je to bolest žute pjege i tko od nje obolijeva?
Bolest žute pjege je svaka bolest koja zahvaća žutu pjegu ili makulu kao dio centra vida na našoj retini. Od nje može oboljeti svatko. S jedne strane imamo različita stanja od degeneracija povezanih sa visokom kratkovidnošću, stanja poput centralne serozne korioretinopatije te distrofija koje su često nasljedne i slično. Najčešće kada spomenemo bolest makule mislimo na degeneraciju žute pjege koja se uglavnom javlja u osoba starije životne dobi, najčešće starijih od 50 godina, a jedan je od vodećih uzroka gubitka centralne vidne oštrine u svijetu. Uvijek treba istaknuti i da su jedna velika skupina pacijenata koji obolijevaju od bolesti makule dijabetičari koji nerijetko završe sa dijabetičkom makulopatijom. Jednako tako imamo i promjene u centru vida koje nastaju kao posljedica začepljenja krvnih žila u oku koje spadaju u tzv. vaskularne makulopatije.
Je li to nasljedna bolest i može li je se bar privremeno usporiti te na koji način?
Ovisno o tome o čemu se točno radi. Ali ako pričamo o senilnoj makularnoj degeneraciji, kao jednoj od najčešćih bolesti makule, ona može biti nasljedna bolest. Zna se da su pacijenti koji imaju nekoga u obitelji koji boluje ili je bolovao od te bolesti pod povećanim rizikom da i sami obole. Svakako je kod takvih pacijenata preporuka da se ranije jave na pregled. Ako se ustanovi da postoje takve promjene onda se svakako preporučuju redovne kontrole, te promjena životnih navika prema određenom stilu koji može usporiti pa i odgoditi nastanak takve bolesti.
Kako se liječi i kakvi su rezultati?
Liječenje senilne makularne degeneracije ovisi o kakvom obliku bolesti se radi. Postoje dvije forme bolesti. To su suha makulopatija i vlažni oblik makularne degeneracije. Kod suhog oblika imamo ograničene mogućnosti liječenja. Tu prvenstveno pratimo pacijente, kakvo je stanje u makuli te se kod njih preporučuje promijeniti određene životne navike. To podrazumijeva kontrolu krvnog tlaka, masnoća u krvi, prestanak pušenja, promjenu prehrane.
U prehranu treba uvesti namirnice bogate vitaminima, antioksidansima, omega-3 masnim kiselinama. Vrlo često uz to znamo propisati i tzv. “vitamine za oči” koji su zapravo dodaci prehrani. Smatra se da takav vitaminski sastav usporava progresiju bolesti kao i prelazak sa suhog u vlažnu formu. Kod vlažnog oblika terapija je malo drugačija jer imamo opcije davati injekcije u oko u obliku faktora protiv rasta novih krvnih žila. Zatim kortikosteroida, a možemo laserski tretirati određena područja retine pa i područje same makule. Kao i kombinirati laser zajedno s injekcijama u oko.
Kada govorimo o rezultatima kod suhe makulopatije to su metode kojima se odgađa progresija bolesti. Dok je kod vlažne makulopatije najbitnije započeti liječenje što prije. Pogotovo kod pacijenata s poznatim suhim oblikom makulopatije, ukoliko nastupi nagla promjena vidne oštrine ne treba čekati i misliti da će to proći. Treba što prije doći na pregled kako bi se utvrdilo o čemu se radi.
Kako se bolest makule manifestira, odnosno kako vide oboljeli?
Oni obično kažu da slabije vide, na jedno ili oba oka, da lošije vide centralni dio slike, potom imaju iskrivljenu sliku ili razliku u veličini slike uspoređujući jedno i drugo oko zasebno, otežano čitaju posebno na blizinu kada čitaju knjigu ili novine. Oni koji imaju uznapredovali oblik bolesti ili vlažnu formu znaju često reći da jednostavno ne vide centar već im centralno smeta mrlja kroz koju ne vide, često kažu npr. da ne vide jasno lice osobe s kojom pričaju.
Dokle su stigla istraživanja liječenja žute pjege matičnim stanicama, bioničkog oka, nanočesticama…?
To su metode koje su jednim dijelom u fazi istraživanja sa određenim brojem pacijenata uključenih u njih. Izdvojila bih da je 2015. ugrađen prvi bionički očni implantat kod pacijenta sa suhom makulopatijom. Najnoviji bionički čipovi ugrađuju se u područje samog centra vida ispod makule gdje se preko odgovarajućih naočala koje na sebi imaju kameru te procesora vidni podražaj pretvara u električni impuls. Iako je u to još uvijek uključen mali broj pacijenata, ipak daje nadu za vraćanje barem dijela vida osobama sa teškim oštećenjima u samoj makuli.
Ohrabrujući su rezultati tretmana sa “subthreshold” mikropulsnim laserom. O čemu se tu točno radi?
Laserska terapija u području retine podrazumijeva stvaranje ožiljka kojeg ne želimo u centru vida, znači u makuli. Ovaj laser namijenjen je za primjenu u području makule. S obzirom na svoje karakteristike i nešto nižu energiju ne stvara vidljivi ožiljak na tkivu. Ne primjenjujemo ga kao prvi izbor terapije. Već uglavnom kod pacijenata kod kojih druge metode liječenja ne daju zadovoljavajući rezultat.
Je li točno da se bolest makule može otkriti i utvrditi jedino na OCT- u?
Sumnju na bolesti makule postavljamo na temelju anameze i kliničkim pregledom. OCT (optička koherentna tomografija) je dijagnostička pretraga kojom dobivamo uvid u detalje. Njome utvrđujemo anatomski izgled makule, potvrđujemo oblik bolesti, radi li se o suhoj makulopatiji ili vlažnoj, ima li tekućine, krvi te postoje li rupture u makuli. Zato je OCT definitivno jedna od glavnih dijagnostičkih metoda vezanih za bolesti makule. Ona se često nadopunjuje OCT angiografijom te fluoresceinskom angiografijom (FAG-om) kojima dobivamo bolji uvid u stanje retinalnih krvnih žila.
Postoje i tzv. pametni lijekovi za liječenje, koji su to i dobivaju li ih preko HZZO- a hrvatski pacijenti?
Pametni lijekovi su takozvani anti-VEGF lijekovi ili faktori protiv rasta novih krvnih žila. Naši pacijenti na indikaciju liječnika specijaliste mogu dobiti više vrsta takvih lijekova. Od “off-label” bevacizumaba pa preko ranibizumaba i aflibercepta. Izdvojila bih i novi lijek koji je odnedavno na tržištu, brolucizumab. Svi su oni indicirani za liječenje makularnih edema koji su nastali uslijed vlažne forme senilne makularne degeneracije, dijabetičkog edema, te neki od njih za liječenje edema nastalih kao posljedica okluzije krvnih žila, odnosno stvaranja neovaskularizacija.
Za kontroliranje bolesti u kućnim uvjetima postoji i test Amslerove mrežice, objasnite?
Amslerov test je vrlo jednostavan test koji često znamo dati pacijentima da sami sebe povremeno kontroliraju kod kuće. Sastoji se od rešetke na papiru koja ima okomite i vodoravne linije s centralnom točkom u sredini. Pacijentu se objasni da stavi naočale za čitanje na blizinu koje ima i da svako oko testira zasebno. Dok se gleda u središnju točku okolne linije bi trebale biti pravilne i okomite. Ukoliko su na nekim dijelovima iskrivljene, izbočene, nedostaju ili su u dijelu polja rešetke prisutne mrlje, odnosno dio rešetke nedostaje znači da se nešto događa u centru vida.
Obično našim pacijentima koji već imaju makulopatiju u početku objasnimo da će taj test vjerojatno biti nešto promijenjen. I da mogu postojati razlike između očiju jer bolest često nije simetrična i onda takvo početno stanje služi za praćenje. Kada naprave test preporuka je ponoviti ga za par tjedana odnosno ranije primijete li subjektivne smetnje vida. Ukoliko uoče da postoje promjene u odnosu na inicijalni test onda je to znak da se trebaju ranije javiti na kontrolu.
Što bi preporučili pacijentima s degeneracijom makule kao obvezno?
Uz prestanak pušenja, promjenu prehrane, kontrolu krvnog tlaka i masnoća preporuka je i nošenje sunčanih naočala na otvorenom te naravno redovne kontrole. Makulopatija, pogotovo senilna, je vrlo često asimetrična bolest. Tako primjerice jedno oko može imati suhi, a drugo vlažni oblik. Rizik da će se razviti makulopatija na drugom oku ako postoji samo na jednom je 25 posto kroz pet godina. Ponovit ću, preporuka je obavljati redovne kontrole s ciljem ranog uočavanja promjena. Jednako tako i pravovremeno započinjanje terapije. Prevencija je najbitnija kod takvih pacijenata kako bi se vid maksimalno sačuvao.
Činjenica je da i ljudi u 50-im godinama nasljedno već imaju tu bolest. Trebaju li oni već sada “čuvati” svoje oči na način da manje čitaju, gledaju TV i ostalo?
Teoretski ne. Oči imamo da bi na njih gledali. Osim što je u pojedinim situacijama i određenim stanjima bolje da oko bude više zatvoreno. Danas su u biti najveći problemi ekrani koji imaju zračenje odnosno emitiraju plavo svjetlo. Tu treba poštedjeti oči na primjer nošenjem naočala sa zaštitom. Kao i u svemu, sve treba raditi s nekom mjerom.
