fbpx
Zdravstvena pismenostUpala uha i zašto ne koristiti štapiće za uši, objašnjava dr. Roje

Upala uha i zašto ne koristiti štapiće za uši, objašnjava dr. Roje

Jedna od čestih boljki tijekom ljetnih mjeseci je upala uha, a jedan od razloga može biti nakupljena morska ili bazenska voda u uhu. Sve o ovoj bolesti i liječenju zna izv. prof. prim. dr.sc. Željka Roje, otorinolaringologinja iz Splita.
-Vanjsko uho se sastoji od uške, vanjskog zvukovoda i lateralne epitelne površine bubnjića. Upale vanjskog uha jedan su od najčešćih razloga dolaska otorinolaringologu. Premda se, naoko radi o banalnoj bolesti, upale vanjskog uha onemogućavaju čak 36 posto pacijenata u obavljanju uobičajenih dnevnih aktivnosti, kaže dr. Roje napominjući kako svaki peti oboljeli bude na bolovanju.

Zašto dolazi do upale uha?

-Upala zvukovoda nastaje kao rezultat narušavanja ravnoteže između lokalnih obrambenih mehanizama i precipitirajućih čimbenika upale. Lokalni mehanizmi obrane su: cerumen i epitelna migracija (self – cleaning). Adekvatna količina cerumena hidrofobnim djelovanjem, kiselošću i lizozimskim djelovanjem predstavlja barijeru za rast patogenih mikroorganizama. Nedostatak cerumena (poglavito u starijih osoba) je predispozicija za nastanak akutne i kronične upale zvukovoda, navodi dr. Roje.

Isto tako, prevelika količina cerumena ili previskozan cerumen vodi k opstrukciji zvukovoda i vode te susljednoj infekciji. Jako razvijene dlačice na ulazu u zvukovod otežavaju ‘samočišćenje’ i također povećavaju rizik razvoja upale.
Ipak, najvažniji čimbenik rizika za razvoj upale zvukovoda je zaostajanje vode u kanalu i zato se takve infekcije primarno javljaju u ljetnim mjesecima (kupanje u bazenima, moru , znojenje). Vanjski zvukovod je slijepa ulica dugačka otprilike 2,3 cm u kojima postoje izvnaredni uvjeti za rast i razvoj gljivica i bakterija.

Bakterije i/ili gljivice

Najčešći uzročnici upale zvukovoda su bakterije (gotovo 90 posto). U preostalih 10 posto uzročnici su gljivice, premda se vrlo često radi o miješanoj infekciji. Ostali uzroci su nespecifični i vezani uz kožne bolesti ili manifestacije sistemskih bolesti.
Da se baš radi o upali uha vidi se po kliničkoj slici, objašnjava dr. Roje.

-Dva karakteristična simptoma upala zvukovoda su bol odnosno osjećaj nelagode u uhu (otalgia) i iscjedak iz uha (otorrhoea). Osjećaj nelagode ima raspon od svrbeža do vrlo jake boli koja se pojačava pomicanjem uha, otvaranjem usta, žvakanjem. Ukoliko je koža zvukovoda izrazito otečena, pacijent se žali i na osjećaj zaglušenosti odnosno gubitak sluha -kaže dr Roje.

U nekim slučajevima pojavi se iscjedak, a on varira po intenzitetu i izgledu. Osobitosti iscjetka mogu nam poslužiti kao vodilja u postavljanju ispravne dijagnoze.
Otečenost kože zvukovoda i iscjedak može dovesti do njegovog potpunog zatvaranja.
-Okludirani zvukovod onemogućuje vizualizaciju bubnjića i adekvatan pregled, a isto tako i primjenu topičke terapije. Stoga je imperativ očistiti zvukovod i ukloniti višak debrisa, gljivičnih kolonija i sekreta. Naravno, inflamirana koža zvukovoda osjetljivija je na traume nego inače. Zato toaleta mora biti vrlo nježna i poštedna prema koži. U tom se smislu ne preporuča koristiti kiretu ili forsiranu lavaciju –savjetuje dr. Roje.

Lokalno liječenje

Ukoliko se zvukovod ne može očistiti na adekvatan način zbog izrazitog bola i edema, iscjedak i debris treba ostaviti u zvukovodu i redovito ga ambulantno pratiti dok se ne postignu uvjeti za toaletu ili dok se sekret spontano ne isprazni. U tu svrhu se u zvukovod postavi tzv. «trakica» koja služi za drenažu i aplikaciju lokalne terapije, bilo kao medij (antibiotska i kortikosteroidna mast) ili kao instilacijska ‘cjevčica’ preko koje kapilarnim silama kapi za uho dolaze do željenog mjesta.

Kad se dijagnosticira upala, liječenje je uvijek lokalno (masti, kapi) uz analgetike na usta i traje oko 7 dana. Samo u slučaju vrlo jake upale potrebno je davati antibiotik na usta. Tako se u više od 65 posto slučajeva propišu sistemski antibiotici iako se radi o lokaliziranoj infekciji koja se može jednostavno kontrolirati topičkim preparatima. Nakon sanacije upale pacijent uredno čuje.

Kako spriječiti upalu

Pri kraju dr. Roje savjetuje kako spriječiti ponavljanje upale vanjskog uha.

Ne čistite uši štapićima za uho ni bilo čim drugim (ukosnicama, čačkalicama, pincetama) jer na taj način možete oštetiti kožu zvukovoda i otvoriti vrata za ulaz bakterija i gljivica u kožu što predisponira upali!

Osim toga, štapićima nabijate ušnu smolu do bubnjića i od tuda više ne može izaći
prirodnim putem (pomicanjem zvukovoda tijekom govora, plakanja, zijevanja i žvakanja) što dovodi do daljnjeg osjećaja nelagode i zaglušenosti. Ušna smola (cerumen) se čisti samo s onog dijela uške i zvukovoda koji je dostupan pogledu (to se napravi prstom omotanim u gazicu)! Dobro je da su uši malo “zamašćene” ušnom masti; ona ima protubakterijsko djelovanje. Ponekad možete koristiti blaga ceruminolitička sredstva za otapanje cerumena.

Stari otorinolaringolozi kažu:’Ne stavljaj u uho ništa manje od lakta!’

Ne perite uši sapunom i/ili šamponom – odmašćena je koža osjetljivija na infekcije, a
smanjuje se i kiselost kože čime se gubi njezina prirodna zaštita.

Nakon kupanja obrišite uho kako je već rečeno i sušite ušku i zvukovod sušilom za
kosu podešenim na najmanju snagu na udaljenosti 30 cm od uha po minutu! Bakterije i gljivice ne mogu rasti bez vlage!

Vodite računa o higijeni slušalica za uši koje veća djeca redovito razmjenjuju!

Uz to vrijedi zapamtiti:
1. Bez vlage nema upale vanjskog uha!
2. Zaštitite svoje uši čepićima ili kapicama za kupanje ukoliko ste skloni ovakvim
upalama.
3. Prije odlaska na ljetovanje provjerite stanje unutar zvukovoda i neka liječnik
očisti smolu ukoliko se nakupila kako u moru ili vodi bazena ne bi nabubrila i
začepila uho i dovela do upale.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike