Rješenje za hrvatsko zdravstvo bilo bi otvaranje takve mogućnosti izbora pacijentima, poručili su na konferenciji u organizaciji Poslovnog kluba – Skup za Zagorje. U tom dijelu zemlje, naime, funkcionira veliki broj privatnih zdravstvenih ustanova. Pojasnili su da značajno mogu smanjiti duge liste čekanja za, primjerice, umjetni zglob, očnu mrenu ili magnetsku rezonancu (MR), ako HZZO utvrdi realnu cijenu za te postupke.
Prof. dr. Nikola Čičak iz Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion kao primjer je naveo pretragu MR-om koja u njegovoj ustanovi košta 1600 kuna, a HZZO plaća ugovornim ustanovama tu uslugu 700 do 800 kuna što dovodi u pitanje kvalitetu usluge. Također, operaciju prednjeg križnog ligamenta ili artroskopiju ramena HZZO plaća 6700 kuna.
Kod nas ona iznosi 24.000 kuna, nama samo ulazak u operacijsku salu stoji 5000-6000 kuna pa po sadašnjim cijenama HZZO-a privatnik ne može opstati, istaknuo je prof. Čičak.
U privatnim zdravstvenim ustanovama radi oko 1250 liječnika što je osam posto od ukupnog broja liječnika u Hrvatskoj i to najčešće u djelatnostima za koje su u javnom zdravstvu duge liste čekanja – ortopediji i oftalmologiji te u poliklinikama za dijagnostiku.
HZZO je neke uvrstio u mrežu ustanova, a s nekima sklapa ugovore za pojedine pretrage, najviše za MR.
Ravnateljica Poliklinike Medikol, dr. Ivanka Trstenjak Rajković, čija je ustanova ugovorni partner HZZO-a od 2005. godine, također je upozorila da cijene usluga nisu tržišne. Nisu se mijenjale desetak godina. Ustvrdila je i da su privatne zdravstvene ustanove diskriminirane prilikom sklapanja ugovora s HZZO-om.
– Nema odlučnosti da se napravi iskorak i prihvati nova stvarnost u kojoj je privatno zdravstvo vlastitim naporima učinilo cjelokupni zdravstveni sustav Hrvatske boljim, učinkovitijim, suvremenijim i funkcionalnijim. Ignoriranje u priznavanju privatnog zdravstva kao ravnopravnog partnera u sustavu zdravstva, ogleda se u načinu ugovaranja s HZZO-om. HZZO jednostrano određuje količine, cijene postupaka, koje su među najnižima u EU, te vremensko trajanje ugovornog razdoblja koje je u praksi vrlo kratko, tri do šest mjeseci. Sve to limitira dostupnost i pravovremenost zdravstvene usluge kao i razvoj poslovanja i dugoročno planiranje investicija – poručila je dr. Trstenjak Rajković ističući kako pacijentu niti bolesti nije važno u čijem je vlasništvu zdravstvena ustanova.
Ravnateljica Medikola zaključno je utvrdila i kako bez jednakih tržišnih uvjeta poslovanja i uređenog odnosa privatnih i javnih zdravstvenih ustanova nema ozbiljnog razvoja zdravstva u RH.
– Neprekidno dijeljenje hrvatskog zdravstva na javno i privatno rezultira nizom predrasuda i negativnih konotacija, stigmatizacijom i raskolom. Nažalost, inzistiranje na tom raskolu je uglavnom uvijek na štetu pacijenata – rekla je dr. Trstenjak Rajković.
Sinergija javnog i privatnog odnosno jedinstveni zdravstveni sustav realnost je i praksa razvijenih EU zemalja koju bi Hrvatska trebala također usvojiti. Tim više jer je, kako se moglo čuti na ovom događaju, na listi čekanja trenutno u nas više od milijun zahtjeva. Prvi korak ka potencijalnoj konačnoj promjeni ovakvih pozicija u našem zdravstvenom sustavu čini se mogla bi biti inicijativa resornog ministra na GSV-u kojom je najavio angažman privatnih zdravstvenih ustanova zbog stanja javnih zdravstvenih ustanova uslijed pandemije.
