Vaše liječenje raka dojke je završeno. Sad ste zdrava žena. Vratite se normalnom životu, svaka oboljela žena želi čuti ove riječi. One predstavljaju olakšanje, ali ipak… Postoji još jedan vrlo stvaran spektar emocija koju osjećaju i osobe koje su preživjele rak: strah od recidiva ili strah od povratka raka nakon završenog liječenja. Strah od povratka bolesti normalna je pojava kod osoba koje su preživjele rak kao što je normalan strah kod dijagnoze raka, no iako je normalan, nositi se s tim strahom može biti teško što može ometati ono što se obično zove „povratak u normalan život“.
Neke žene osjećaju olakšanje prestankom liječenja, a nekima pak prestanak primanja terapije izaziva nesigurnost, smanjuju se kontakti s medicinskim osobljem, osjećaju da su prepuštene sebi i gube dio oslonaca. Okolina često vrlo lako prigrli ovu rečenicu s početka teksta, no žene ne mogu tako jednostavno okrenuti list i iz uloge bolesnice prijeći u ulogu preživjele.
Ako se povjere, nije rijetkost da ih okolina ne razumije jer „liječnik je rekao da bolesti nema, liječenje je završeno, nemaš razloga za strah“. S tom rečenicom žena je obeshrabrena da dalje govori o svojoj tjeskobi i strahu. Tako gubi sugovornika za podršku, a razgovor zaista pomaže.
Strah nije izmišljen jer svi znamo da nema garancije i da se bolest može vratiti. Nažalost, okolina ne potiče oboljelu na razgovor o strahu od recidiva ili se same oboljele ustežu otvoriti tu temu kod bliskih osoba kako ih ne bi opteretili. Ta tema ne otvara se dovoljno ni u razgovorima kod liječnika, npr. pacijentice misle da liječnik nema vremena ili im je neugodno priznati, a liječnici se često ne smatraju kvalificiranima za ovakve teme.
Toplomjeri emocija
Kao što izražena anksioznost i strah na početku liječenja mogu uzrokovati visoki emocionalni distres tako i strah od recidiva uzrokuje distres koji može otežati povratak u puninu svih životnih uloga i u svakodnevnicu. Distres obuhvaća niz emocija: uznemirenost, tjeskobu, ljutnju, depresiju i može ometati kako liječenje tako i život poslije završenog liječenja. Dugotrajni distres negativno djeluje na psihičko i tjelesno zdravlje i nosi simptome kao što su anksiozno-depresivne smetnje, teškoće spavanja, smanjenu koncentraciju i sl. te kod dijela bolesnica postoji potreba za dodatnom stručnom podrškom i pomoći.
Mnogi stručnjaci smatraju da je strah od recidiva marginaliziran i da mu se ne posvećuje dužna pažnja u oporavku od bolesti te pripada nezadovoljenim potrebama onkoloških bolesnika. Prema nekim istraživanjima povišen strah osjeća oko 60 posto pacijenata, a skoro 20 posto ima klinički značajno izražen strah od povratka bolesti.
Strah od recidiva nije jednako izražen neposredno nakon završetka liječenja i u kasnijim razdobljima i svakako ima svoju podlogu i u kliničkoj procjeni rizika od recidiva. Međutim, strah koji bolesnice osjećaju nije uvijek proporcionalan procijenjenom riziku. Za procjenu distresa i potrebe za pomoći postoji skala Toplomjeri emocija na kojoj sami pacijenti mogu provjeriti koliko je distres izražen i je li vrijeme za potražiti dodatnu pomoć. Dostupna je u online obliku na ovom linku .
Blago izražena tjeskoba i strah mogu imati pozitivan utjecaj na motiviranost u brizi za zdravlje, potiču na oprez i odgovornost. Možemo ga nazvati funkcionalnim. U slučaju preplavljenosti strahom on postaje disfunkcionalan, ometajući, smanjuje se kvaliteta života, povećava distres i popratna simptomatologija, prisutne su misli o smrti, osjećaj usamljenosti. Postoji snažna usmjerenost na tjelesne procese i senzacije pa je tako često svaka promjena u tijelu okidač za strah i doživljava se kao simptom povratka bolesti.
Mogući okidači
Okidači mogu biti i iščekivanje nalaza (scanxiety), progresija bolesti ili smrt bliske druge pacijentice i sl. Neke pacijentice pribjegavaju prečestim kontrolama kao dokazu da je bolest u remisiji no to, uz kratkotrajno olakšanje, uglavnom potkrepljuje distres. Za procjenu intenziteta straha postoje posebni instrumenti koji nisu u standardnoj upotrebi, ali se koriste u istraživanjima iz kojih crpimo dragocjene informacije. U nekim istraživanjima strah od recidiva raka bio je povezan sa ženskim spolom, mlađom dobi, dodatnim bolestima, uznapredovalim stadijem tumora i nezadovoljstvom u praćenju nakon završenog liječenja. Ako strah nije jako izražen pomoći će razgovor s liječnikom, članovima obitelji i/ili prijateljima i psihoedukacija. U slučajevima jako izraženog straha (preplavljenost strahom, otežano funkcioniranje, stalna zabrinutost), potrebne su intenzivnije intervencije kao savjetovanje kod stručnjaka za mentalno zdravlje ili grupe podrške.
Strategije nošenja sa strahom od povrata bolesti
Važno je razvijati i jačati konstruktivne strategije i načine suočavanja sa strahom. Neizvjesnost i strah od povratka bolesti mogu voditi u gubitak kontrole. Stoga je korisno usredotočiti se na sadašnjost, stvari koje možemo kontrolirati kao što su redovite kontrole, kvalitetna informiranost, intervencije u način života (ako su potrebne), prepoznati svoje okidače za strah, nekima pomaže druženje sa ženama koje imaju iskustvo raka. Dobro je okružiti se ljudima koji su nam bliski i s kojima možemo podijeliti svoje emocije, provoditi vrijeme u prirodi, posvetiti se možda nekom hobiju ili redovitom vježbanju, što god nas opušta i veseli, gradite svoj sustav podrške. Na kraju, uvijek ostaje mogućnost zatražiti stručnu pomoć.
Najvažnije je ne prepustiti se strahu.
Što je više vremena prošlo, više urednih kontrola, vraća se na neki način povjerenje u tijelo i sigurnost. Važno je reći da napretkom medicine liječnici ne samo da brinu o liječenju i izliječenju nego i o terapijskim mogućnostima za prevenciju recidiva raka. Za kraj jedan sasvim logičan zaključak. Ako su neka ponašanja i intervencije korisne za prevenciju bolesti korisne su i za prevenciju povratka bolesti, stoga neka naša misija bude sinergija s medicinom i briga o vlastitom tjelesnom i psihičkom zdravlju i dobrobiti.
I zapamtite – tražiti pomoći nije znak slabosti nego mudrosti. To je korak prema otpornosti.
Ovaj tekst i ostali sadržaj vezan uz rak dojke i rizik od povrata bolesti dostupan je u besplatnom specijalnom izdanju Ovog gosta je dosta.
