U posljednje se vrijeme u medijima i na društvenim mrežama sve češće raspravlja o štetnosti dnevnih skokova kortizola, hormona stresa, uz brojne savjete o njegovu snižavanju i preporuke za korištenje dodataka prehrani. Kako bismo razjasnili što je doista znanstveno utemeljeno, o toj smo temi razgovarali s dr. Melani Naglić, specijalizanticom endokrinologije i dijabetologije iz Opće bolnice Zabok i dr. Anjom Barač Nekić, specijalisticom endokrinologije i dijabetologije iz KBC-a Zagreb, članicama Sekcije mladih endokrinologa Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju.
Ključan za preživljavanje
Kako objašnjavaju liječnice, kortizol je iznimno važan hormon za normalno funkcioniranje organizma.
- Proizvode ga nadbubrežne žlijezde pod nadzorom hipofize i hipotalamusa, a njegova je uloga višestruka. Sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, proteina i masti, utječe na imunološki sustav, krvni tlak, ciklus spavanja i budnosti te omogućuje organizmu da odgovori na stres, kažu sugovornice.
Naglašavaju i kako je važno razumjeti da razina kortizola prirodno varira tijekom dana. Najviša je u ranim jutarnjim satima. Tada potiče budnost i priprema organizam za dnevne aktivnosti, a zatim postupno opada prema večeri, omogućujući tijelu pripremu za odmor. Tijekom dana može doći i do kratkotrajnih porasta lučenja kortizola kao odgovora na psihički ili fizički stres.
No ti porasti nisu štetni već imaju zaštitnu ulogu jer pomažu organizmu da se prilagodi stresnoj situaciji, povećavajući dostupnost energije i koncentraciju. Upravo zato, dodaju liječnice, kod zdravih osoba nema potrebe za pokušajima samostalnog snižavanja kortizola.
- Kortizol je ključan za preživljavanje i pravilno funkcioniranje organizma. Stoga kod zdravih pojedinaca nema potrebe za raznim pokušajima samoinicijativnog snižavanja njegove razine ili sprječavanja prirodnih dnevnih “pulseva” lučenja, stiču.
Poremećaj zbog terapije kortikosteroidima
Što se tiče dugotrajno povišene razine kortizola i poremećaja njegova normalnog dnevnog ritma, to može imati brojne štetne učinke na organizam, no važno je naglasiti da su bolesti koje do toga dovode relativno rijetke. Riječ je ponajprije o Cushingovu sindromu, rijetkoj bolesti uzrokovanoj pojačanim lučenjem kortizola zbog poremećaja nadbubrežnih žlijezda ili hipofize. Znatno češći uzrok povišenog kortizola u kliničkoj praksi je tzv. jatrogeni Cushingov sindrom, koji nastaje kao posljedica dugotrajne primjene kortikosteroida u liječenju različitih upalnih i autoimunih bolesti.
Bez obzira na uzrok, kronično povišene razine kortizola mogu dovesti do karakterističnih promjena kao što su centralni tip pretilosti (nakupljanje masnog tkiva u području lica, trupa i između lopatica), mišićna slabost, tanka koža sklona modricama, povišeni krvni tlak, šećerna bolest, osteoporoza, poremećaji spavanja i psihičke smetnje.
Nemojte sami donositi zaključke
S druge strane, manjak kortizola javlja se u sklopu adrenalne insuficijencije, koja je također rijetka bolest. Može biti posljedica poremećaja funkcije nadbubrežnih žlijezda ili hipofize, ali i naglog prekida terapije kortikosteroidima. Simptomi uključuju izražen umor, gubitak tjelesne mase, mučninu i povraćanje, nizak krvni tlak, žudnju za solju i pojačanu pigmentaciju kože. Sugovornice upozoravaju kako su simptomi često nespecifični i česti u općoj populaciji. Zato je važno ne donositi zaključke bez stručne procjene niti je potrebno provoditi dijagnostičku obradu viška kortizola kod svake osobe s, primjerice, povišenim krvnim tlakom ili pretilošću, jer većina njih nema poremećaj njegova lučenja. Klinička sumnja postavlja se na temelju kombinacije više simptoma i cjelokupne kliničke slike te je tek tada opravdano učiniti dodatne pretrage.
Pretrage preporučuje isključivo liječnik
Samoinicijativno određivanje razine kortizola nije preporučljivo jer pojedinačna vrijednost često ne odražava stvarno stanje u organizmu i može dovesti do pogrešnog tumačenja nalaza te nepotrebne zabrinutosti. Jutarnja vrijednost kortizola u serumu (bazalni kortizol) nije pouzdana metoda za procjenu viška kortizola u organizmu. Ona se prvenstveno koristi za procjenu njegova mogućeg nedostatka. Pri sumnji na višak kortizola provode se specifičnije pretrage veće osjetljivosti, poput mjerenja kortizola u prekonoćnom testu supresije deksametazonom ili određivanja slobodnog kortizola u 24-satnom urinu, objašnjavaju doktorice Naglić i Barač Nekić. I naglašavaju da se takve pretrage provode isključivo prema preporuci liječnika. One nisu dio rutinske obrade u općoj populaciji, već se rade kada postoji opravdana klinička sumnja.
