‘Na više od 520 stranica opisan je konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, autora dr. Hermana Vukušića i pokojnog fra Stipe Karajice’. Naslov je to na našem www.portalzdravlje.com koji me u ovo božićno doba zaustavio, izmamio suze, vratio u 90te godine, ‘najluđu’ ekipu iz zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, godine kada smo stasali u ljude, postali novinarke, novinari bili na pragu života, godine u kojoj je naša Hrvatska krvarila, naši prijatelji odlazili na ratišta…
Dopisništvo Slobodne
Bile su to godine kada se krajem studenoga 1993. po Hrvatskoj pronio glas o organiziranju humanitarnog konvoja ‘Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu’. U par dana ujedinila se cijela Hrvatska, među njima i naše dvije kolegice iz dopisništva Slobodne Višnja Gotal i Sonja Šćekić. E baš njih dvije, naoko bezbrižne cure tih su nam dana onako u prolazu, između dvije kartice na pisaćoj mašini, reportaže s Dolca ili iz Tkalče rekle kako će s konvojem među 167 humanitaraca biti i one. Što god tko mislio, odgovarao ih od putovanja, molio da odustanu jer moglo bi biti opasno, nije bilo šanse da ih zaustavi. Mi zatečeni, ali solidarni brže bolje smo se organizirali, odvojili novac od skromnih honorara i plaća, dali Sonji i Višnji, nakupovali sve što se kupiti moglo, neka nose našim ljudima, neka se zna da i novinari dušu imaju….
