fbpx
back to top
NaslovnaAktualnoPodsjetnik da humanost uvijek pronađe put
Sjećanje na Bijeli put

Podsjetnik da humanost uvijek pronađe put

‘Na više od 520 stranica opisan je konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, autora dr. Hermana Vukušića i pokojnog fra Stipe Karajice’. Naslov je to na našem www.portalzdravlje.com koji me u ovo božićno doba zaustavio, izmamio suze, vratio u 90te godine, ‘najluđu’ ekipu iz zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije, godine kada smo stasali u ljude, postali novinarke, novinari bili na pragu života, godine u kojoj je naša Hrvatska krvarila, naši prijatelji odlazili na ratišta…

Dopisništvo Slobodne

Bile su to godine kada se krajem studenoga 1993. po Hrvatskoj pronio glas o organiziranju humanitarnog konvoja ‘Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu’. U par dana ujedinila se cijela Hrvatska, među njima i naše dvije kolegice iz dopisništva Slobodne Višnja Gotal i Sonja Šćekić. E baš njih dvije, naoko bezbrižne cure tih su nam dana onako u prolazu, između dvije kartice na pisaćoj mašini, reportaže s Dolca ili iz Tkalče rekle kako će s konvojem među 167 humanitaraca biti i one. Što god tko mislio, odgovarao ih od putovanja, molio da odustanu jer moglo bi biti opasno, nije bilo šanse da ih zaustavi. Mi zatečeni, ali solidarni brže bolje smo se organizirali, odvojili novac od skromnih honorara i plaća, dali Sonji i Višnji, nakupovali sve što se kupiti moglo, neka nose našim ljudima, neka se zna da i novinari dušu imaju….

Nije tada bilo modernih čuda tehnologije, ali i što bi s njima kad smo imali našu tetu Zoricu Cerić, najbolju tajnicu svih vremena, urednicu Olgu Ramljak,  strogu izvana, ali meke duše poljičke, smirenog urednika Božu Šimlešu, naše uvijek spremne fotoreportere…Vijesti iz Lašvanske doline stizale su na sve moguće načine, a ona koju su svi čekali stigla je iz srca Bosne Srebrene; konvoj je nakon 12 dana sretno stigao 20. prosinca. Uoči Božića donio svjetlo u tami rata. Naše dvije humanitarke vratile su se u Zagreb kao da nisu prošle toliki put. Nove kartice na pisaćem stroju ‘Unis’ čekale su nove retke, a mi smo ih gledali kao dvije svetice, s veseljem, ponosom i zahvalnošću.
 

Naoko mirna vremena

 
Hvala im i 31 godinu od tada, već ih vidim kako se smiješe kad ovo budu čitale, a negdje se krije i koja suza. Nakon 31 godinu zasuzim i ja, kažem urednici Ivani ‘Divno je što ste objavili tekst o Bijelom putu, ‘oprale’ me emocije…’ Kao da mi je nešto ovakvo trebalo ususret Božiću. U vremenima koja su naoko mirna, a u stvari neizvjesna.
Imamo sva čuda tehnologije, ali ako nemamo s kim podijeliti i radost i tugu kao da ništa nemamo.
U kojima se iznova treba sjetiti kako humanost nekako uvijek pronađe put, poput Bijelog puta za Novu Bilu. Neću dalje u patetiku, obećavam, sretan vam Božić dragi čitatelji.

Podijelite članak:

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike