Seboreični dermatitis, rozacea, poremećaj znojenja, bulozni pemfigoid i melanom ubrajaju se u nemotoričke manifestacije Parkinsonove bolesti. Zanimljivo je da ove bolesti kože godinama prethode Parkinsonovoj bolesti. Brojne studije pokazale su i da su Lewyjeva tjelešca i njihov protein alfa-sinuklein u koži potencijalni značajni biomarker Parkinsonove bolesti. Kako njenog ranog dokazivanja,tako i progresije.
Stoga upravo praćenje alfa-sinukleina u koži može dovesti do značajnih otkrića i pomoći u pronalaženju lijeka koji će biti sposoban zaustaviti i Parkinsonovu bolest i melanom. Da upravo koža može biti ogledalo Parkinsonove bolesti objašnjava specijalistica dermatologije i venerologije na Zavodu za dermatologiju i venerologiju KBC-a Osijek, dr. Zlatica Jukić. Ova iskusna liječnica autorica je i poglavlja pod nazivom “Koža kao ogledalo Parkinsonove bolesti” u nedavno predstavljenom sveučilišnom udžbeniku “Parkinsonova bolest i bolesti pokreta” iza kojega stoji prof.prim.dr sc. Silva Butković Soldo sa suradnicima.
Povezanost kože i mozga
– Parkinsonova bolest je druga po učestalosti u skupini kroničnih progresivnih neurodegenerativnih bolesti. Iza nas su duge godine istraživačkog truda i puno poznatih, nepoznatih ili znanošću potvrđenih činjenica o njezinoj etiopatogenezi, motoričkim i nemotoričkim simptomima, rizičnim i predisponirajućim faktorima, neurotransmiterima i proteinima koji sudjeluju u njezinom nastanku. Kao i mogućnostima dijagnostike i liječenja. O povezanosti kože i mozga zna se puno, ali je to još uvijek zanemareno područje.
Koža je najveći ljudski organ i čini 18 posto ukupne mase čovjeka. Treba znati i da je koža složen organ koji ima zajedničko embrionalno porijeklo s mozgom. Osim toga je i najgušće inerviran odnosno živcima opskrbljen organ. Ono što je značajno, interakcije živčanog sustava i kože su dvosmjerne. U nju su uključene sve stanice kože, bitne strukture živčanog, endokrinog i imunološkog sustava. U toj složenoj mreži bitnu ulogu imaju senzorni živci koji inerviraju sva tri sloja kože: epidermis, dermis i subkutano masno tkivo što je potvrđeno brojnim sofisticiranim pretragama. Potvrđen je i bliski odnos živčanog vlakna i T-limfocita.
Potencijalni biomarkeri
Značajno je i spomenuti da se oni nalaze i oko folikula dlake, krvnih žila i znojnica. Tim otkrićima su postavljene i neke teorije nastanka bolesti kože poput psorijaze koje bi mogle uključivati neurogenu upalu kao model nastanka bolesti. Ali i zašto se u nekim neurološkim bolestima poput Parkinsonove bolesti mogu nalaziti promjene na koži. Ne smijemo zaboraviti ni osjetilna tjelešca u koži kojima doživljavamo svijet oko sebe koja su bitna i dermatolozima i neurolozima, objašnjava dermatologinja dr. Jukić. Za Parkinsonovu bolest traže se potencijalni biomarkeri.
– Svima su nam poznata tzv. Lewyjeva tjelešca i njihov protein alfa-sinuklein. Njihovo postojanje u određenim strukturama mozga vezano je uz kasni stadij bolesti kada je gubitak dopaminergičkih neurona nenadoknadiv. Kada propadne oko 50 posto strukture neurona (SNc) počinju se manifestirati prvi simptomi bolesti. U mozgu se nađe uglavnom postmortalno. Alfa-sinuklein je nađen u različitim tkivima i organima u ranim fazama bolesti što daje mogućnost istraživačima da nađu način za praćenje tijeka bolesti i prije neurološke faze. A samim time i mogućnost pronalaska lijeka koji će tu tešku bolest zaustaviti ili izliječiti.
Postoje i pretpostavke da bolest može početi periferno i širiti se u središnji živčani sustav putem sinapsi ili transmisijom poput priona. Spominje se enterički sustav, krv, plazma, žlijezde slinovnice i koža. Kutana neuropatija u Parkinsonovoj bolesti je „prozor“ kroz koji se može ući u patologiju mozga. Sve što je potrebno učiniti je biopsija kože, najčešće tzv. „punch“ biopsija. Uzima se komadić kože, najčešće s leđa, dijela nogu i prstiju ruku i određuje se kolonizacija fosforiliranog alfa-sinukleina u živčanim vlaknima. Može se odrediti uzorak gubitka pojedinih subtipova dermalnih živčanih vlakana. Detekcija fosforiliranog alfa-sinukleina u dermalnim živčanim vlaknima može biti koristan dijagnostički test za Parkinsonovu bolest. Dokazana je i pozitivna korelacija između količine depozita alfa-sinukleina i autonomne disfunkcije u oboljelih od Parkinsonove bolesti, tj. teže kliničke slike. Brojne studije pokazale su da je alfa-sinuklein u koži potencijalni značajni biomarker Parkinsonove boleste, upozorava dr. Zlatica Jukić.
Maligni melanom
S obzirom na očitu povezanost neurološkog upliva u kožu i obrnuto, postoje danas već dokazane bolesti i stanja kože koja se pojavljuju u oboljelih od Parkinsonove bolesti. No, zanimljivo je i da su oboljeli od Parkinsonove bolesti osjetljiviji na još jedno kožno oboljenje, a to je maligni melanom.
– Maligni melanom je jedan od najagresivnijih tumora uopće čija je incidencija zabrinjavajuće rastuća. Nastaje iz melanocita koji sadrže melanin – pigment kojeg sadrže koža, oči, kosa ali se nalaze i u određenim stanicama mozga. Nalaze se i u dopaminergičkim neuronima u kojima se pigment naziva neuromelanin. Brojne studije dokazale su smanjeni rizik oboljelih od Parkinsonove bolesti za većinu tipova karcinoma, izuzev malignog melanoma. Povećani rizik obolijevanja od malignog melanoma u oboljelih od Parkinsonove bolesti ustanovljen je nakon postavljanja dijagnoze u Europi i Sjevernoj Americi.
Povezanost je dvosmjerna: oboljeli od Parkinsonove bolesti 2-8 puta češće razvijaju melanom u odnosu na opću populaciju. Oboljeli od melanoma 3 puta češće razviju Parkinsonovu bolest. Povezanost do danas nije do kraja razjašnjena. A koža je tako dostupna!
Gen povezan s kosom
Biopsija kože uz lokalnu anesteziju je krajnje neinvazivna pretraga. Postoji i jedna fenotipska karakteristika oboljelih od Parkinsonove bolesti i melanoma, a to je svijetla kosa, osobito crvena. Gotovo 80 posto ljudi s crvenkastom kosom imaju varijaciju u genu melanocortin-1 receptor (MC1R). Drugi gen povezan s crvenkastom kosom je HCL2 (Hair color 2). Iz svega navedenog je vidljivo da postoji snažna veza između ljudi s crvenom kosom, melanoma i Parkinsonove bolesti što daje nadu u pronalazak lijeka koji bi mogao liječiti obje bolesti, objašnjava osječka dermatologinja.
Kada se govori o kožnim bolestima koje mogu biti rana manifestacija Parkinsonove bolesti na koži onda se uz melanom to i seboroički dermatitis, rosacea, poremećaj znojenja i bulozni pemfigoid.
– Seboreični dermatitis je kronična bolest kože koja pogađa otprilike 3 do 5 posto opće populacije. Prvi put je opisana u Parkinsonovoj bolesti još 1927. godine. Bolest je karakterizirana eritematoznim promjenama prekrivenim masnim ljuskama na mjestima najveće gustoće žlijezda lojnica kao što su: vlasište, lice, rubno uz vlasište, obrve, nazolabijalno, vanjski zvukovodi i retroaurikularno, gornja polovina prsa i leđa, u naborima, submamarno, aksilarno, u preponama, anogenitalno. Češća je kod muškaraca. Uz povećano lučenje lojnica u oboljelih od Parkinsonove bolesti opisano je i smanjeno lučenje loja što nazivamo sebostazom. Koža i kosa su suhi. Promjene su najizraženije na rukama, postranično na trupu i na natkoljenicama. Pruritus kože je često pridružen.
Zatim je tu i rozacea kao kronična dermatoza lica karakterizirana centrofacijalnim crvenilom i teleangiektazijama uz povremeno pojavljivanje papula i pustula. U oboljelih od Parkinsonove bolesti nađena je povišena aktivnost metaloproteinaze kao i smanjena gustoća živčanih vlakana u koži i u ranom i u kasnom stadiju. Povezuje se i s prisutnošću Helicobacter pylori u probavnom traktu i češća je u žena. Bulozni pemfigoid je autoimuna bolest kože koja pogađa stariju populaciju. Povezanost s Parkinsonovom bolešću je još uvijek nejasna.
Rana dijagnostika
U pacijenata oboljelih od Parkinsonove bolesti uočena je sklonost ka pojačanom znojenju (hiperhidroza), koja se može pojaviti u svakom stadiju bolesti. Po nekim autorima je obilježje uznapredovalog stadija bolesti. Isto tako se može javiti i smanjeno znojenje (hipohidroza). Sve navedene promjene na koži povezuju se s Parkinsonovom bolešću i mogu prethoditi manifestnoj bolesti. Mogu pomoći u ranoj dijagnostici, a liječenjem istih dermatolog može utjecati i poboljšati kvalitetu života bolesnika. Kontinuiranim praćenjem pigmentnih promjena u oboljelih od Parkinsonove bolesti i dermatoskopskim pregledima madeža možemo prevenirati nastanak melanoma. U oboljelih od melanoma potrebno je pratiti postojanje navedenih promjena na koži i ranije detektirati Parkinsonovu bolest upućivanjem neurologu. Na koncu, svakako moramo naglasiti i kako su navedene bolesti kože učestale u općoj populaciji i mogu se pojaviti zasebno i bez povezanosti s Parkinsonovom bolešću, zaključuje dr. Zlatica Jukić.
