Koliko ste puta čuli da je iznenada od prsnuća aorte ili aneurizme naglo umro neki mladi čovjek i jeste li pomislili je li to trebalo završiti tako? Prof. dr. sc. Darko Duplančić redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Splitu, kardiolog i angiolog, te pročelnik Zavoda za bolesti krvnih žila Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC Split, upozorava na aneurizmu torakalne aorte kao tihog ubojice mladih ljudi.
Podaci govore da je skoro deset posto mlađih od 28 godina umrlo upravo od te bolesti. Iznenadna smrt se može spriječiti ultrazvučnim pregledom, beta blokatorima i redovnim pregledima, a u težim situacijama i operacijom. Zbog, rekli bismo, prave pošasti Hrvatsko kardiološko društvo pokreće ultrazvučno i genetsko testiranje kako bi se sačuvalo što više mladih života.
Genetska analiza
Je li točno da aorta kao najveća arterija ljudskog tijela koja dovodi krv u sve dijelove tijela ljudima radi dosta problema, posebno mladima?
Aneurizma torakalne aorte je zapravo tihi ubojica. U jednoj studiji čak piše da od 7 do 10 posto mladih ljudi koji su umrli naglom srčanom smrću do 28. godine su zapravo umrli od bolesti aorte odnosno torakalne prsne aorte. Za razliku od abdominalne aorte koja više ide sa starijom dobi, sa aterosklerozom i povišenim masnoćama veliki dio bolesti aorte su zapravo genetske od 10 do 30 posto. To naravno varira. Mi to ne znamo točno jer na svjetskom istraživačkom nivou nismo do kraja proveli genetsku analizu. Činjenica je da postoje ljudi koji su obiteljski skloni disekciji aorte. Imamo tzv. sindromske i nesindromske disekcije aorte.
Koja je razlika između te dvije disekcije aorte?
Sindromske disekcije aorte idu uz neke bolesti koje imaju i određene vanjske značajke izgleda tijela kao primjerice Marfanov sindrom gdje postoje promjene na leći i u konstituciji tijela. To su obično visoki i mršavi ljudi kod kojih primjećujemo da je značajno veća smrtnost u relativno mlađoj dobi jer je danas ljudski vijek produžen, pa to nisu samo dvadesete i tridesete godine već i četrdesete, te pedesete godine. To su još uvijek ljudi koji su radno aktivni. Drugi je tzv. nesindromski i tu nam je najveći problem.
Objasnite o kakvom je problemu riječ?
Pa tu nemamo nikakvih vanjskih značajki. U određenim se obiteljima grupiraju te disekcije aorte, grupiraju se aneurizme aorte i trebalo bi provesti istraživanje. Kod nesindromskih disekcija aorte je najveći problem što imamo naglu srčanu smrt. Svega pet posto tih obiteljskih disekcija i aneurizmi aorte prije događaja koji završava smrću ima prethodno simptome. Zato bi silno bilo bitno provesti nekakvu akciju ili da počnemo s nekim pretragama da vidimo koji dio populacije možda tendira tome, koji su to ljudi i obitelji u kojima se grupira i ima više toga.
Ultrazvuk srca
Što im je konkretno potrebno napraviti od pregleda i na što još trebaju paziti takve osobe?
Za početak trebaju napraviti kardiološki pregled. Točnije pregled širine ascendentne aorte te nakon toga i gensku analizu gdje je to moguće i kada je to moguće. Kada imamo ljude u obitelji u kojoj je jedan član imao disekciju aorte onda svim prvim rođacima treba napraviti barem ultrazvuk srca da se vidi u kakvom je stanju njihova aorta. Kada imamo dvoje ljudi u jednoj obitelji znači da već možemo govoriti o jasnoj genetskoj implikaciji, te treba prva i druga linija srodstva u cijelosti barem učiniti ultrazvuk srca da vidimo što kod tih ljudi ima.
Zbog kojeg razloga umire toliko mladih od puknuća aorte ili aneurizme?
U relativno novije vrijeme je otkriveno da su to genetske bolesti, mi smo relativno u novije vrijeme otkrili Marfanov i Loeys-Dietzov sindrom. Marfanov ne toliko, ali Loeys-Dietzov sindrom su stvari koje sada osvješćujemo da je to bitno. Imao sam predavanje na posljednjem Hrvatskom međunarodnom kardiološkom kongresu baš o tim sindromskim i ne sindromskim disekcijama aorte. U procesu smo toga da pokrenemo screening u dogovoru sa predsjednikom Hrvatskog kardiološkog društva, akademikom Davorom Miličićem. Mi idemo u tom smjeru. No naravno treba neko vrijeme da se to organizira, stratificira i krene u to.
Kazali ste da aneurizma nema nikakve simptome, pa je li onda jedini spas preventiva?
Da, u tome i je najveći problem jer tek pet posto osoba ima simptome. Da, jedini je spas da takve osobe obave preglede tipa ultrazvuka srca. Bitno je reći kako gotovo svi znaju nekoga tko je mlad naglo umro od puknuća aorte. To nije tako mali broj ljudi. Nakon toga obitelj i prijatelji ostanu šokirani jer u najvećem dijelu nema nikakvih simptoma. Zato sada Hrvatsko kardiološko društvo razrađuje načine kako bismo išli u screening kako bi se pokrenulo ultrazvučno, ali i genetsko testiranje.
Napraviti iskorak
Na kojim mjestima mladim ljudima najčešće puca aorta?
Najčešće je to torakalna ili prsna aorta. To je dio aorte koji izlazi iz srca, čini luk u prsnom košu i kreće prema dolje ili tzv. torakalna aorta koja nam je kod mladih ljudi najproblematičnija. Želim opet naglasiti da je najveći problem izostanak simptoma kod prsnuća prsne aorte. Pacijenti koji imaju akutni infarkt ili aritmiju će doći kardiolozima. A ovo su pacijenti kod kojih mi moramo ići. I kod kojih ćemo morati napraviti iskorak te ih potražiti u populaciji da bismo ih držali pod kontrolom i što je više moguće smanjili te katastrofalne događaje.
Kada nekom pacijentu ultrazvukom srca otkrijete da bi mogao imati problema s prsnom aortom što poduzimate kako bi spriječili njegovu možebitnu smrt?
Prvo mu dajemo lijekove tzv. beta blokatori koji povoljno utječu na to da je manji stres tog zida ili stijenke aorte i da se ona što manje širi. Isto tako ih kontroliramo ultrazvučno svakih šest do 12 mjeseci i pratimo. Ako se aorta previše širi onda ih šaljemo kardiokirurgu da se taj dio aorte koji nije dobar zamijeni nekom vaskularnom protezom koja će tu aortu čuvati i držati u mjestu.
Koliko ta vaskularna proteza može kvalitetno osigurati aortu da u budućnosti ne prsne?
Sigurno je da praćenje i stalno držanje pod kontrolom dovodi do značajnog smanjenja mortaliteta. Naravno, ne možemo nikada sto posto sve osigurati i nikada za ništa nemamo sto posto nešto učinkovito.
Operiran 18godišnjak
Postoji li statistika tko više obolijeva od aneurizme muškarci ili žene?
Postoji. Od torakalne aorte više obolijevaju muškarci jer od genetskih problema više obolijevaju muškarci. Međutim opet postoji nekakva mala razlika u simptomima. U nekim bolestima ima više žena, a u nekim muškaraca. Ali muškarci inače više obolijevaju i generalno umiru od disekcije aorte.
Na godišnjoj razini kolike se u splitskoj bolnici operira pacijenata s bolestima aorte?
Otprilike imamo deset do 15 tih bolesnika koji su operirani hitno, nekad više, nekad manje. Do maksimum dvadesetak godišnje. Ali nije problem u onima koje operiramo. Nama su sada cilj oni koji umru potpuno van bolnice i ne stignu do nje. To su bolesnici koje planiramo sada zahvatiti.
Koliko je imao godina vaš najmlađi pacijent s dijagnozom moguće disekcije aorte?
Zadnji i najmlađi pacijent s tom dijagnozom koji je uspješno operiran bio je 18godišnjak.
