Studija koju su vodili istraživači sa Sveučilišta Saskatchewan (USask) pokazuje da je upravo to razlika u oblicima žive pronađene u mozgu ljudi koji su jeli puno ribe tijekom života.
– Postoji zabrinutost zbog žive u ljudskoj prehrani jer vrsta žive u ribi, metilživa, kada se daje u velikim količinama uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme povezane s mozgom, rekao je dr. Graham George.
Međutim, velika izloženost ovoj vrsti žive koja rezultira trovanjem uvelike se razlikuje od izloženosti iz prehrane ribom koja sadrži prirodno niske razine žive, rekao je neuroznanstvenik.
Živa i živini spojevi prirodni su za okoliš, a sve morske ribe sadrže određenu razinu metil žive i imaju je stoljećima.
Nedavne ljudske aktivnosti koje proizvode zagađenje živom, kao što je spaljivanje ugljena, su sve intenzivnije, oslobađajući više žive koja može putovati na velike udaljenosti u atmosferi. Posljedično, razine žive u okolišu rastu. Prema tome, koliko god se populacija diljem svijeta oslanja na ribu kao primarni ili jedini izvor proteina, jasnoća o posljedicama unosa niske razine žive iz ribe važno je pitanje za globalnu sigurnost hrane.
Razlike u razinama
Istraživači sa Sveučilišta Stanford i Rochester u New Yorku koristili su Stanford Synchrotron Radiation Lightsource u Kaliforniji i Advanced Photon Source u Argonne National Lab u Illinoisu. Tako su usporedili oblik žive u uzorcima mozga s onima koji su umrli od trovanja živom.
U mozgovima ispitanika otrovanih organskom živom, koja je sadržavala mješavine spojeva, pronađene su zapanjujuće razlike. Uključujući značajno povišene razine živinog selenida u usporedbi s niskom izloženošću. Razine selena u bogatim konzumentima ribe bile su usporedive s razinama u mozgu kod kontrolne skupine bez poznate izloženosti živi.
Selen ima složen odnos sa živom, rekli su istraživači. Ovisno o vrsti žive, te da li selen ulazi u tijelo prije ili nakon izlaganja živi, može poništiti ili povećati njezinu toksičnost.
