Iako je mentalno zdravlje oduvijek bilo vrlo važno, unatrag desetak godina taj se pojam uglavnom veže, nažalost, u negativnom smislu. Nesumnjivo je kako je mentalno zdravlje mladih u krizi što pokazuje i broj osoba koje traže liječničku pomoć.
– U ordinaciju mi dolaze mladi koji pokazuju poteškoće u prilagodbi na sve izazove. Što se ranije prepozna problem, još u dječjoj odnosno adolescentskoj dobi, i osoba se osnaži, liječnik nema cjeloživotnog pacijenta, izuzev u ozbiljnijim situacijama, kaže prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković, dr. med., specijalist psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije i subspecijalist forenzičke psihijatrije pri Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek.
Mentalno zdravlje mladih, kaže nadalje, može se pogoršati, primjerice, zbog smrti člana obitelji, loših odnosa u razredu i niza drugih čimbenika. Svi ti razlozi, kaže, uzrokuju nisko samopoštovanje mlade osobe, nerijetko bez podrške obitelji pa i činjenice da se ne može uklopiti u razred, a tu je i niz drugih poremećaja koje uzrokuju povlačenje osobe u sebe.
– Vrlo je važno intervenirati na vrijeme i dati mladoj osobi do znanja da situacija nije nerješiva. Treba pomoći mladoj osobi, svakako je ne stigmatizirati. Osobno danas u ordinaciji imam sve veći broj djece s mentalnim poteškoćama odnosno problemima poput depresivnih stanja. Uzroci mogu biti prilagodba na pubertet, ovisnost, složeni obiteljski odnosi i slično. To dovodi i do autoagresivnih ponašanja pa i promišljanja o suicidu, pojašnjava dr. Dodig Ćurković.
Pitanje odgovornosti
Važno je razlučiti, ističe, da je mentalni poremećaj jedno, a pedagoška zapuštenost i izbjegavanje bavljenja djetetom sasvim drugo. Stavljanje pod isti nazivnik, pojašnjava, događa se stoga što sustav nema adekvatnu mrežu za reakciju.
Veza mentalnog zdravlja djece, kaže, posljedica je društva u kojemu živimo i poimanje života obeshrabrene djece. Tu je dakako i (ne)odgovorno roditeljstvo pa dr. Dodig Ćurković naglašava kako se društvo zasitilo pravima djece dok se ne govori o odgovornosti. Tu je svakako i potreba podrške drugima, razumijevanje i potreba te pomoć drugim osobama. Valja naglasiti što zapravo želimo – društvo međusobnog podržavanja ili pak svojevrsna „amerikanizacija“ društva i zajednice.
– Moramo znati hoćemo li se međusobno podržavati i biti empatični ili ćemo biti oni kojima nije ni do koga stalo. Nadam se da se nadalje nećemo pretvoriti u takvo društvo i da ćemo biti podrška jedni drugima. U tome slučaju bit će i manje lošeg i narušenog mentalnog zdravlja mladih, zaključuje dr. Dodig Ćurković.
