Ravnatelj Istarskih domova zdravlja, dr. Ante Ivančić, kaže kako su pacijenti jako dobro primili promjenu, ne samo zato što je za njih olakšavajuća, nego i stoga što se zadržava visoka razina sigurnosti i oko bolesnika stvara mreža u kojoj potrebna razina zdravstvene skrbi ide ka bolesniku, a da bolesnik ne odlazi u bolnicu kada to njegovo stanje ne zahtijeva ili zbog manjih intervencija. No, da bi se zadržala maksimalna sigurnost pacijenta, u Domu zdravlja Umag, daju se imunoterapija i hormonalna terapija koje se primjenjuju subkutano. Projekt je započeo Sporazumom Opće bolnice Pula i Istarskih domova zdravlja i odvija se prema onkološkim protokolima te u svakom se trenutku oko pacijenta, njegovog stanja, potreba, intervencija dogovaraju onkolog, obiteljski liječnik i timovi koji su u primarnoj zaštiti formirani za spomenute onkološke terapije.
I primarci i pacijenti dobrovoljno ulaze u novi sustav
– Mi nemamo nikakve naredbe niti ljude tjeramo da to rade nego idemo jednim prirodnim putem ususret bolesniku, kaže dr. Ivančić. Tražili smo da se iz primarne zaštite dobrovoljno jave ljudi koji bi to radili i ljudi se zaista javljaju. U svih sedam ispostava Istarskih domova zdravlja za to će se stvoriti i posebni prostorni uvjeti, kao što je to sada u Umagu. No, prvo ćemo vidjeti kako se ta nova praksa, uobičajena u mnogim razvijenim zemljama, razvija, koje su joj prednosti ili nedostaci, prilagođavat ćemo se najboljim rješenjima i vidjeti kud nas i kako to vodi. Mi nismo taj model počeli razvijati da bismo uštedjeli, upravo suprotno, mi želimo pokazati da se poboljšanja mogu napraviti i bez dodatnih sredstava. Postoji europski plan protiv raka, Nacionalni strateški okvir, a kako i sama riječ kaže „okvir“, mi unutar tog okvira stvaramo Akcijski plan za Istru i ovo je njegov početak. Dio tog plana su i prevencija, rano otkrivanje i liječenje, ali mi smo počeli od tercijarne, bolničke razine zato što prvo moramo pomoći onima kojima je ta pomoć najpotrebnija a to su onkološki bolesnici koji sada trebaju liječenje. Sljedeći nas koraci prirodno vode i drugim dvjema razinama, koje kanimo unaprijediti ali polako i sustavno, koracima ka kojima nas vodi praksa, i dobrobit bolesnika.
Kako nam pojašnjava dr. Ivančić, svaki bolesnik je pomno praćen. Oko njega komuniciraju svi koji to trebaju olakšavajući mu sve što mogu. Ponekad bolesniku ne treba ni terapija nego ide u udaljenu bolnicu da bi mu se, primjerice, izvadila pumpa koju je imao zbog obavljene terapije.
Poštedjeti bolesnika nepotrebnih putovanja
Taj mali zahvat u sigurnim uvjetima može sad obaviti u Domu zdravlja, kao i neke druge postupke. Radi se nakon edukacije primaraca za takav posao, i po protokolima koje su napravili onkolozi. Onkolog u bolnici obavio je razgovor sa svakim pacijentom prije nego što je liječenje nastavio u Domu zdravlja, a o svemu što se tiče stanja pacijenta, liječenja i bilo kakve potrebe timovi, obiteljski liječnici i onkolozi međusobno komuniciraju. Niti jednom pacijentu nije rečeno da on to mora tako napraviti, onkolog s kojim je razgovarao u pulskoj bolnici takav način liječenja je ponudio kao mogućnost i s bolesnika je upoznao sa svim informacijama važnim za njegovo stanje i nastavak liječenja.
Plan je da se kroz tri godine obuhvate sve ispostave Istarskih domova zdravlja, a u međuvremenu će biti uvođene i druge mjere koje bi pomogle Akcijskom planu protiv raka.
– Mi ga nismo napisali kao konačan dokument, nego smo poznavajući situaciju razvili praktične korake koje nam nameće situacija s onkološkim bolesnicima, kaže dr. Ivančić. Sve što bude pokazalo poboljšanje, razvijat ćemo dalje, a korigirati moguće nedostatke ali dozvoljavamo sebi postupnost i sve planove, akcije, ideje, temeljimo na komunikaciji s bolesnikom, te oko bolesnika sa onkolozima, jer nam situacija pokazuje da postoje rješenja koja mogu poboljšati onkološku skrb. Nismo to najavljivali na velika zvona niti tvrdimo da je to najbolji model, ali informacije koje dosad imamo kažu nam da idemo u dobrom smjeru, i rezultati su zadovoljavajući. Sigurno je da ćemo za nekoliko mjeseci bolje znati kako ćemo taj plan dalje razvijati uz maksimalnu sigurnost pacijenta, ali minimalno lutanje kroz sustav, ili bar uštedjeti onkološkom bolesniku prijevoz i sanitetski prijevoz koji im nije uvijek najbolje rješenje, zaključuje dr. Ivančić.
