Tako je u okviru projekta “Moje snage i poteškoće” kojim se od 2012. detektira emocionalne rizike kod djece i adolescenata u sedmim razredima osnovne škole i prvim razredima srednje škole uočeno je značajno povećanje postotka djece u riziku.
-Realno je za očekivati da će 10 do 11 posto populacije koja se anketira imati neki detektirani rizik i tako je do sada i bilo. No, posljednji anketni upitnik u kojem smo anketirali 966 učenika iz 28 škola pokazao je skok djece u emocionalnom i mentalnom riziku na njih čak 15 posto. Defitivno se pandemija koja je dugo trajala odrazila i na fizičko zdravlje, ali kod ove osjetljive populacije posebno na mentalno zdravlje. Oni su bili zatvoreni i izgubilo se sve što obilježava djetinjstvo i mladost. Osim što nije bilo ekskurzija, prvih poljubaca, maturalnih zabava i igre, tu su bile i stalne poruke prijetnje jer ih se označilo kao visoko rizičnu skupina prenositelja.
To je rezultiralo time da je jedan dio djece razvio opsesivno kompulzivni poremećaj stalnog pranja ruku, ali i s druge strane osjećaja da su krivi, naručito ako je unutar obitelji netko obolio od korone.
Povećani sukobi
Drugi problem je što je u uvjetima lockdowna obitelj bila na okupu, imali ste u kući i dijete i roditelje koji su radili online i došlo je do povećanog sukoba unutar obitelji. I to i verbalnih i fizičkih sukoba što je dodatno otežalo odrastanje djece. Svaka policijska uprava izvještava da je upravo za lockdowna došlo do porasta kaznenih djela na štetu djecu, a o čemu govori i Pravobraniteljica za djecu. Posljedice su prisutne i u smislu porasta depresivnosti kod mladih, samoozljeđivanja, anksioznosti, OKP-a. Stalno prisustvovanje uz ekrane očitovat će se i na tjelesnu simptomatiku od problema s vidom do poremećaja hranjenja.
Poremećaji u prehrani
S jedne strane imamo porast adipoziteta jer se nisu kretali, izostajala je fizička aktivnost, a kod drugog dijela kliničke slike anoreksije i bulimije. Kada su poremećaji hranjenja u pitanju onda je anoreksija i posljedica imperativa da moramo lijepo izgledati i sve je više djevojaka, ali i dječaka koji ulaze u bulimijske obrasce ponašanje. To je sve počelo rasti u lockdownu, nije prepoznato i sada izlazi na površinu, upozorava mr. Kribl, koja u Centru djeluje kao liječnica koja je završila i integrativnu dječju psihoterapiju uz još tri psihologa. U Centru naglašavaju kako se i prije lockdowna znalo da se 50 posto psihičkih poremećaja javlja upravo tijekom adolescencije i djetinjstva. Roditelji bi trebali reagirati kako bi što ranije započela psihoterapijska intervencija, a koja ponekad mora uključivati i psihofarmake.
Ponekad potrebni i lijekovi
– Bez obzira na to što se radi o djeci. Svi mi koji radimo s djecom ne odlučujemo se lako na psihofarmake. No, problem je što nema tog odaziva i reakcije na emocionalne smetnje kod djeteta od strane roditelja. Vjerojatno je razlog visoka stigmatiziranost psihičkih poremećaja. Mi ćemo još uvijek učiniti sve kada je u pitanju tjelesna simptomatologija. Međutim kada je u pitanju psihički aspekt svi pokušavaju to izbjeći stručnu pomoć jer je to visoko stigmatizirano. S druge strane nema ni dovoljnog broja stručnjaka pa su sada svuda već i liste čekanja. Terapijski proces nije nešto na što se dolazi dva ili tri puta, to je nešto što traje, a vi nemate stručnih kapaciteta. No, ako ne interveniramo imamo trajne posljedice. Stvar je u ranom prepoznavanju.
Djeca često nisu u stanju izraziti svoje emocije. Posebno manja djeca. Kada su u pitanju mala djeca i depresija vi tu nemate kliničku sliku kao kod odrasle osobe bezvoljnosti i apatije, već djeca to izražavaju kroz tjelesne bolesti povraćanja, glavobolja, bola u trbuhu. Kada je u o pitanju adolescencija onda je simptomatika slična odrasloj populaciji, govori mr. Kribl.
Postavljanje granica
Današnje roditeljstvo je iznimno teško jer se dio roditelja teško nosi s negativnim emocijama djece i izostane dio discipliniranja djeteta.
Pravo djeteta podrazumijeva i njegovo socijaliziranje i discipliniranje. Djeca trebaju i moraju znati gdje su granice. Unutar tih granica moraju imati mogućnost izbora.
No, to nije samo kod fizičke zaštite već i mentalnog sklopa. Svi centri pri Zavodima za javno zdravstvo već desetak godina pokrivaju i mentalno zdravlje. Za dolazak kod nas ne treba uputnica, dovoljno je da roditelj nazove i dobije termin. Što se ranije intervenira veća je vjerojatnost da će emocionalna kriza biti ostavljena u prošlosti i da ju dijete neće nositi sa sobom u daljnje odrastanje, poručuje mr. Kribl.
