Iako su ulaskom u EU odjekivale priče o odlasku hrvatskih medicinara u zemlje zapadne Europe u posljednje vrijeme zamjetniji je trend remigracije. Odnosno povratka hrvatskih zdravstvenih djelatnika. U kolikom broju se hrvatski medicinari vraćaju u domovinu, razgovarali smo s Osječankom Zrinkom Stanić. Vlasnica tvrtke Incor koja se bavi informiranjem i konzultiranjem zdravstvenih djelatnika o mogućnosti rada u inozemstvu, usavršavanja ili pak organiziranja kraćih radnih i studijskih posjeta zdravstvenim ustanovama unutar EU, Švicarske i Norveške.
Koji je postotak remigracija hrvatskih zdravstvenih djelatnika danas i što to uopće znači?
– Hrvatski zdravstveni djelatnici remigriraju odnosno vraćaju se u hrvatski zdravstveni sustav. Primarno iz zdravstvenih sustava engleskog govornog područja, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Naime, njihovi zdravstveni sustavi Irske prilično su privlačni hrvatskim zdravstvenim djelatnicima s obzirom da je službeni jezik engleski i nema jezične barijere kao s ostalim članicama EU. Tako da primjerice većina liječnika iskoristi priliku kraćih radnih posjeta ovim državama i imaju priliku usavršiti neke od željenih vještina iz dijela medicine s kojim se bave i vrlo izdašnih novčanih naknada za taj rad. Irska je jedna od najboljih zemalja po plaćenosti svojih liječnika.
Iz Skandinavije se ne vraća
Ne znam možemo li uzeti liječnike koji idu na tako kratke posjete od par tjedana pa do 6 mjeseci kao primjer remigracija zdravstvenih djelatnika. S obzirom na to da ti liječnici nisu otišli s namjerom da ostanu za stalno. Puno bolja slika remigracija može se prikazati u odnosu na druge europske države koje hrvatski građani biraju kao svoja odredišta. Primjerice, stopa povratnika hrvatskih zdravstvenih djelatnika iz skandinavskih država je 2%. Dok je stopa povratnika hrvatskih zdravstvenih djelatnika iz zemalja njemačkog govornog područja oko 20%.
Koji su razlozi povratka hrvatskih zdravstvenih djelatnika u hrvatski zdravstveni sustav?
– Većina povratnika hrvatskih liječnika su otišli na kraće posjete u trajanju između 2 tjedna pa do 6 mjeseci. Za to vrijeme su uzeli neplaćeni dopust na matičnom radnom mjestu. Oni su imali unaprijed zadan vremenski okvir u kojem su planirali otići i vratiti se. I nisu imali raniju namjeru preseliti za stalno. Ciljevi su im većinom bili usvajanje novih znanja i vještina, stjecanje novih iskustava i poznanstava te mogućnost dodatne zarade. Preostali zdravstveni djelatnici povratnici koji su od početka imali namjeru trajno preseliti, a na kraju su se vratili učinili su to najčešće iz obiteljskih razloga. Drugi važni razlozi koji su utjecali jest nemogućnost asimilacije u novu životnu sredinu, bolest, pandemija, trudnoća te nezadovoljstvo na novom radnom mjestu.
Kakvo je mišljenje zdravstvenih djelatnika o mogućnosti cirkularnih migracija?
– Cirkularne migracije kao takve i tuzemne i inozemne izuzetno su zanimljive hrvatskim zdravstvenim djelatnicima. Tuzemne cirkularne migracije bi omogućile zdravstvenim djelatnicima da rade na različitim radilištima unutar Hrvatske. Tako stječu nova znanja i vještine. Inozemne cirkularne migracije su također zanimljiva opcija gdje bolnice iz različitih država EU sklapaju bilateralne ugovore. Njima uređuju pitanja razmjene svojih liječnika. Čak 74,2% hrvatskih liječnika smatra kako bi hrvatsko zdravstvo trebalo razviti međunarodnu suradnju razmjene liječnika s drugim članicama EU. Radi razmjene znanja i iskustava te ostvarivanja dodatnih prihoda.
