fbpx
Zdravstvena pismenostTinitus - šum u uhu kao simptom niza bolesti, objašnjava prof. Roje

Tinitus – šum u uhu kao simptom niza bolesti, objašnjava prof. Roje

Kad se pojavi šum u uhu, to može biti tek prolazna nelagoda, ali i simptom ozbiljnih bolesti.
Kako to prepoznati i što liječnici mogu učiniti, objašnjava izv. prof. prim.dr. sc. Željka Roje specijalist otorinolaringologije s kirurgijom glave i vrata.
– Tinitus (šum u uhu) je subjektivni osjećaj zvonjenja ili drugog oblika buke u jednom ili oba uha kojega drugi ljudi u okolini ne čuju. Tinitus nije posebna bolest već simptom kojeg mogu uzrokovati različiti čimbenici te podležeća stanja i bolesti. Stoga pristup u dijagnostici i liječenju tinitusa mora biti multidisciplinaran. Nema čarobnog lijeka za sve oblike tinitusa koji bi kao rukom odnio ovaj nelagodan i povremeno deprimirajući simptom. Javlja se relativno često i pogađa 15 – 20 posto populacije, posebno one u starijim dobnim skupinama.
Obično se opisuje kao zvonjava, pištanje, rika, klikanje, tutnjava, pulsiranje u ritmu srca.
Može se javljati povremeno ili trajno. Intenzitet varira od vrlo jakog koji ljudima onemogućava normalnu kvalitetu života do blagog koji ne ometa u svakodnevnim aktivnostima – kaže dr.sc. Roje.

Niz mogućih uzroka

Uzrok šuma može biti u bolestima vanjskog, srednjeg, unutarnjeg uha ili slušnog živca. Ali i u bolestima okolnih organa ili organskih sustava, ponajprije vaskularnih. U brojnim slučajevima uzrok se nikada ne otkrije. Koji su najšešći uzroci, pitamo dr.sc. Roje:

– U vanjskom uhu ušna smola koja zatvara zvukovod u cijelosti ili dijelom, strana tijela vanjskog uha, upale, u srednjem uhu začepljenje Eustahijeve cijevi i nemogućnost izjednačavanja tlaka u srednjem uhu, upale, otoskleroza, spazmi mišića srednjeg uha. U unutarnjem uhu propadanje stanica u pužnici (starenje, oštećenje bukom bilo akutno bilo kronično, toksično – lijekovi, postvirusno, traumatsko). Kod slušnog živca to mogu biti tumori (najčešće benigni) ovojnice živca, neurološke bolesti. Ostali uzroci su poremećaj rada čeljusnog zgloba, vaskularne promjene, Menierova bolest, autoimune bolesti, šećerna bolest, bolesti štitnjače – govori dr.sc. Roje.

Preventivne mjere

Rizični čimbenici za pojavu tinitusa su izloženost buci (akutno – eksplozije, pucnjava, jaka glazba; kronično – rad u buci više godina bez adekvatne zaštite), dob (što smo stariji, šansa za tinitus je veća!), spol – muškarci obolijevaju češće od žena, pušenje, konzumacija alkohola, ranije navedene kronične bolesti i stanja.
S obzirom da tinitus može biti prolazan, ali i ozbiljan simptom ozbiljnih bolesti od velike je važnosti dobro odlučiti kada se javiti liječniku.
– Hitno se javiti ukoliko se šum pojavio naglo vezan uz gubitak sluha na istom uhu i osjećaj vrtoglavice jer se možda radi o infarktu unutarnjeg uha i terapiju treba započeti što ranije.
Ukoliko nema popratnih simptoma, ali šum izaziva osjećaj depresije, nesanicu, manjak motivacije za rad, dekoncentraciju također potražite pomoć – savjetuje dr.sc. Roje.
Dok se šum ne pojavi, svatko od nas može puno učiniti na prevenciji.
Većina preventivnih mjera odnosi se na promjenu stila života i liječenje podležećih stanja koja mogu dovesti do pojave tinitusa. Tako treba koristiti sredstva za zaštitu od buke na radnom mjestu, smanjiti jačinu tona u slušalicama, voditi računa o kardiovaskularnom zdravlju, ograničiti unos alkohola i kave te prestati s pušenjem.

Koja je dijagnostika?

Kad je šum u uhu nepodnošljiv prva stručna osoba kod koje bi valjalo potražiti pomoć je otorinolaringolog.

– Uloga otorinolaringologa je velika jer mora odrediti je li šum posljedica promjena u uhu ili se radi o sasvim drugim problemima. Otorinolaringolog uzima pažljivu anamnezu (obiteljsku, osobnu, radnu, navike, ostale bolesti, lijekovi koje trošite, izloženost virusima npr. varicella zoster, CMV, COVID -19, influenza). Zatim slijedi pregled uha (upale, smola, strana tijela, tumori) i okolnih struktura (čeljusni zglob, nos, grlo, pokretljivost jezika i nepca, mišića lica i sl.). Potom se ispituje tlak u srednjem uhu i funkcije mišića srednjeg uha. Pacijent se potom podvrgava tonskoj audiometriji („snimanje sluha“), govornoj audiometriji te evocirani slušni potencijali (tzv. BERA) za ispitivanje funkcije slušnog živca – kaže dr. sc. Roje.

Nakon otorinolaringološke i audiološke obrade možda će trebati učiniti pregled neurologa, magnetsku rezonancu vratne kralježnice i mozga, ispitivanje prohodnosti krvnih žila vrata (Color Dopler) te laboratorijsku obradu koja uključuje obradu na autoimune bolesti, šećernu bolest, poremećaje rada štitnjače i slično.
Jako je važno da svoj šum opišete što preciznije jer karakter šuma može upućivati na sijelo problema npr: Visokofrekventni stalni šum govori najčešće za problem unutarnjeg uha i/ili slušnog živca, pulsirajući šum koji se mijenja ovisno o položaju tijela i glave za vaskularni problem, klikanje za spazme mišića u srednjem uhu ili okolnih mišića, niskofrekventni šum za blokadu zvukovoda, Menierovu bolest.

Mogućnosti liječenja

Kad se dijagnosticira bolest, liječenje ovisi o uzroku šuma.
– U slučaju da ne možemo otkriti pravi uzrok šuma, što je vrlo često, pokušavamo umanjiti simptom i učiniti ga podnošljivijim za pacijenta. U tu svrhu se koriste razni oblici maskiranja šuma, stvaranje ugodnog zvučnog okruženja u kojem je šum manje primjetan. Pacijentima je obično najgore navečer prije negoli utonu u san kada su u potpunoj tišini jer šum tada postaje dominantan. Osim toga potrebna je bihevioralno – kognitivna terapija kako bi se posljedice šuma (anksioznost, depresija) umanjile – napominje dr.sc. Roje.

Kao što je već ranije spomenuto nema čudesnog lijeka za tinitus. Preporučaju se antidepresivi, anksiolitici te preparati koji poboljšavaju prokrvljenost unutarnjeg uha. Ne nasjedajte slatkorječivim reklamama o čudotvornim kapima za uši koje će vam vratiti sluh i izliječiti šum!
U posljednjih desetak godina postojali su pokušaji liječenja šuma laserom, ali bez jasnih kliničkih preporuka. Očekuje se dosta od transkranijske magnetske stimulacije (TMS) i duboke stimulacije mozga, ali to su još uvijek oblici liječenja koji traže znanstvenu i stručnu evaluaciju.

Na kraju treba još jednom reći kako tinitus nije dijagnoza ni bolest za sebe, već simptom kojeg mogu uzrokovati različite bolesti i stanja u uhu, ali i u okolnim organima i organskim sustavima.
Usprkos vrlo detaljnom i sofisticiranom dijagnostičkom protokolu, u većini slučajeva uzrok se ne otkrije. Liječenje mora biti usmjereno na uzrok (ukoliko smo ga otkrili), odnosno na smanjivanje štete. Dr.sc. Roje na kraju poručuje:

– Ne dozvolite da šum ovlada vašim životima. Upotrijebite sve raspoložive metode kojima ćete vi barem dijelom ovladati njime.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike