Promovirati zdravstveno poželjne osobne izbore pojedinaca dokazano je učinkovito kroz osiguravanje dostupnosti podataka za svjesnu i dosljednu promjenu životnih navika. Zdravstvena pismenost u najširem smislu treba biti usmjerena na očuvanje zdravlja stanovništva, mijenjanje loših životnih navika i smanjenje pobola pomoću informiranja, edukacije i senzibiliziranja građana svih dobnih skupina o pozitivnim stranama zdravih životnih stilova.
Građane valja usmjeriti pravilnoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti, smanjenju prekomjerne tjelesne mase, prevenciji debljine i promicanju spolnoga/reproduktivnoga i mentalnoga zdravlja te mijenjanja okolišnih čimbenika. Zdravstvena pismenost pomaže pacijentima da preuzmu kontrolu u očuvanju vlastitoga zdravlja poboljšavanjem pristupa zdravstvenim informacijama i omogućavanjem da se njima učinkovito koriste na svoju ili dobrobit drugih osoba u svojoj okolini.
Izazovi otvorenih komunikacijskih kanala
Educirani pojedinac može razumjeti osnovne zdravstvene podatke i usluge koje su mu potrebne za donošenje odgovarajućih zdravstvenih odluka i očuvanja zdravlja pa zdravstvena pismenost može biti povezana i s boljim ishodom liječenja što je nesporna dobrobit za zdravstveni sustav i zajednicu u cjelini.
Što se tiče pojedinačnih zdravstvenih slučajeva, moderna, na znanstvenim činjenicama utemeljena medicina djeluje upravo prema načelu da konačnu odluku o medicinskim postupanjima donosi bolesnik koji je prethodno detaljno i na njemu razumljiv način informiran o svim relevantnim elementima vlastite bolesti ili stanja i koji je dobio odgovore na sva njemu važna pitanja.
Kao i u ostalim segmentima opće informiranosti, pred velikim smo izazovima koje donose novi, neposredni i otvoreni komunikacijski kanali. Baš takva preplavljenost informacijama, čini potrebu razlikovanja njihove utemeljenosti i relevantnosti važnijom no ikad.
Upravo s obzirom na to važnije je tko neku informaciju donosi od informacije same. U navedenom smislu institucije i stručna društva predstavljaju izvore koji jamče vjerodostojnost i znanstvenu utemeljenost podataka, a uvažavanje i promocija ovakvog pristupa ključni su za unapređenje zdravstvene pismenosti.
Suradnja KBC-a s više od 70 udruga
Utoliko je važno da zdravstvene ustanove ostvare učinkovitu komunikaciju s javnošću kako bi što češće u javnom prostoru dominirale informacije kojima je izvor u zdravstvenom sustavu, a ne izvan njega, jer su mediji, a posebice društvene mreže skloni nagađanju i špekuluiranju pa i fake-newsu.
Moderna komunikacija zdravstvenog sustava stoga mora uključivati i suradnju s internetskim portalima te prisutnost na društvenim mrežama, ali prije svega ostvariti i neposredni kontakt sa zajednicom. U tom smislu KBC Rijeka kao velika bolnička ustanova koji skrbi za izuzetno velik broj pacijenata osnovala je Koordinaciju za bolesnike i udruge bolesnika.
Kao najvažniji zadatak Koordinacije vidim otvaranje KBC-a prema zajednici i rad na dvostranoj komunikaciji između pacijenata i ustanove. Trenutno naša ustanova surađuje s više od 70 udruga. Činjenica da u radu Koordinacije sudjeluju i predstavnici lokalne i regionalne samouprave te Sveučilišta u Rijeci pokazatelj je važnosti njezina djelovanja i uspješne buduće suradnje sa zajedničkim ciljem otvaranja dijaloga u zdravstvu.
Glavni ciljevi Koordinacije su poboljšanje suradnje s bolesnicima i udrugama bolesnika, podizanje kvalitete zdravstvene zaštite i ukupne skrbi, razvoja zdravstvene pismenosti i poticanja svih da bez iznimke sudjeluju u brizi za oboljele. Koordinacija nije služba za prigovore već aktivni model za intenziviranje dijaloga udruga bolesnika, ali i pojedinačnih bolesnika i njihovih bližnjih s KBC Rijeka uz uključivanje drugih relevantnih društvenih dionika.
Koordinacija je korektivno tijelo za utvrđivanje i komuniciranje problema, predlaganje rješenja i nadzor provedbe, a po potrebi će upućivati na prava bolesnika, pružati savjete i podupirati aktivnosti pojedinaca, udruga, ustanova i drugih tijela. Članovi promoviraju pravo na povjerljivost i privatnost, pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji, pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima i pravo na pritužbu.
Sve navedeno ima za cilj upravo podizanje zdravstvene pismenosti u lancu pacijenti – liječnici – sustav – javnost što nas treba voditi i zdravijem društvu u cjelini.
