Karcinom pluća posljednjih godina sve više pogađa žene, što je Hrvatska postigla Nacionalnim programom za rano otkrivanje karcinoma pluća, zašto smo još uvijek nacija velikog broja pušača… Na ta i ostala pitanja u intervjuu za www.portalzdravlje.hr odgovara prof. dr. sc. Marko Jakopović, dr.med., v.d. pročelnika Zavoda za tumore pluća i sredoprsja
Klinika za plućne bolesti Jordanovac.
Rak pluća jedan je od najčešćih karcinoma u Hrvatskoj i na drugom je mjestu po smrtnosti. Zašto se to događa?
Rak pluća je, nažalost, svugdje u svijetu jedan od najčešće dijagnosticiranih karcinoma, a obično je na prvom mjestu po smrtnosti. Rak pluća izminmo je povezan sa pušenjem, a znamo da vrlo visok postotoak naših građana su pušači pa i to objašnjava visoku pojavnost raka pluća u Hrvatskoj.
Na Kongresu onkologa u Splitu čuli smo da se rak pluća sve češće javlja kod žena. Što je uzrok tome?
Rak pluća se, barem u Hrvatskoj, još uvijek češće javlja u muškaraca. Razlog je da je rak pluća povezan s pušenjem, a znamo da više pušača su muškarci. Ono što se događa u Hrvatskoj, ali i u cijelom razvijenom svijetu jest da su unazad 30ak godina žene počele više pušiti. Također, ako se gledaju svjetski trendovi, posebice u Aziji, adenokarcinomi pluća u žena nepušačica se javljaju s relativnom većom učestalošću nego u zapadnom svijetu. Nije potpuno razjašnjeno zašto.
Hrvatska je prva u EU pokrenula program ranog otkrivanja pluća, jeste li zadovoljni rezultatima?
Hrvatska je prva u EU, a među tri zemlje u svijetu pokrenula program ranog otkrivanja raka pluća u osoba koje imaju povećan rizik od razvoja raka pluća. Tko su te osobe? To su pušači ili bivši pušači oba spola, između 50 i 75 godina. Krenuli smo u jeku pandemije, ali moram reći da smo zadovoljni s rezultatima. Oko 20 tisuća osoba učinilo je prvi CT prsnog koša te više od tri tisuće i kontrolni CT.
Tako da smo zadovoljni i vjerujem da ćemo u naredne dvije godine, koliko je trajanje prve faze projekta, uključiti još 15ak tisuća osoba te bi pokrili gotovo 80 posto rizične populacije.
Koliko je pandemija COVID-a utjecala na broj oboljelih?
Nažalost, podaci o novodijagnosticiranima nisu još skroz obrađeni, ali dojam je da je dijagnosticiran manji broj bolesnika. To ne znači da se pojavnost raka pluća smanjila nego se, posebice u početku pandemije, javio strah od odlaska liječniku i u bolnice. Bojim se da je zbog toga i povećana smrtnost. Nažalost, nećemo imati točne podatke o tome jer ako je netko umro uz infekciju COVID-om, a imao je neku malignu bolest, uzrok smrti će se pripisati COVID-u.
Što možemo učiniti da se broj pušača smanji?
U većini razvijenih zemalja pušenje je zabranjeno i u parkovima te u blizini zgrada u vlasništvu države. Mislim da moramo prije svega postrožiti zakone o tome gdje se smije ili ne smije pušiti. Potom je potrebno pojačati edukaciju naših građana, posebice mladih. Edukacija prije svega te potom rigoroznije zabrane konzumacije mogli bi dovesti do smanjenja broja pušača. Ono što se stalno ističe je zarada od PDV-a od prodaje cigareta, duhanskih proizvoda i ostalih proizvoda za pušenje. Bojim se da spomenuta zarada ni blizu ne pokriva troškove liječenja osoba oboljelih zbog posljedica pušenja. Tu ne mislim samo na rak pluća.
Na skupu u Splitu čuli smo da Hrvatska za jednog onkološkog bolesnika izdvaja četiri tisuće eura dok primjerice Švicarska čak 18 tisuća. Kako to promijeniti?
Mislim da je ovo pitanje za našu Vladu. Izdvajanje za zdravstvo ovisi o plaćama naših građana, a znamo da su plaće u Hrvatskoj značajno manje nego u Švicarskoj. A naše izdvajanje u postocima nije malo. Ono što se možda može učiniti je pogledati primjer Češke, koja je sa sličnim izdvajanjem za zdravstvo, ostvarila bolje rezultate liječenja malignih bolesti. Kako? Uveli su obavezne registre, napravili centre izvrsnosti te počeli pratiti ishode liječenja. Mi nismo velika država i stvarno nema smisla da se na udaljenosti od 25 kilometara liječe bolesnici s recimo rakom pluća. Bolji rezultati uz manje troškova bi se postigli da se bolesnici liječe kod iskusnih i vrhunskih stručnjaka. A onda će se osloboditi prostor u drugim centrima za druge centre izvrsnosti i liječenje drugih bolesnika.
Unazad desetak godina došlo je do značajnog napretka u liječenju pojavom ciljane terapije i imunoterapije za bolesnike s proširenim rakom pluća. Koliko se smanjila smrtnost i što se može napraviti da ove brojke budu još bolje?
Unazad desetak godina u svijetu i Hrvatskoj u liječenje raka pluća uveli smo ciljanu terapiju i imunoterapiju. Navedena terapija značajno produžuje život naših bolesnika, barem s rakom pluća. Situacija u Hrvatskoj je dobra, ali uvijek može biti bolja. Unazad pet godina velik broj lijekova dostupan je našim građanima te ćemo za nekoliko godina vidjeti što smo napravili u smislu smanjenja smrtnosti. Nažalost, za veće pomake potrebno je ipak nekoliko godina kako bi se vidjeli rezultati. Moram reći da su RH i HZZO prepoznali važnost liječenja karcinoma pluća. Bilo dobro da nastavimo u istom smjeru uvođenjem novih terapija na listu lijekova.
Moram opet napomenuti da će vjerojatno nacionalni program za rano otkrivanje raka pluća napraviti najveći pomak u smanjenju smrtnosti. Ukoliko uspijemo otkriti 20 ili više posto više karcinoma pluća u ranijem stadiju moći ćemo više bolesnika kirurški liječiti te vjerojatno i izliječiti.
Hrvatsko zdravstvo pati od stalnog manjka medicinskog osoblja, kakvo je stanje u pulmologiji?
Nažalost, ne znam točke podatke osim onih u medijima. Rekao bih da je problem prevelik broj bolnica, kriva raspodjela te što svi žele biti u Zagrebu. No, uvijek nas je potrebno više kako bi pružili bolju skrb našim bolesnicima te ostavili prostora za edukaciju mlađih zdravstvenih radnika te znastveni rad.
