Nakon razigranog ljeta djeca ponovo ili prvi put kreću u školske klupe. To baš nije lako, kaže univ. spec. psych. ecp, psihoterapeutkinja Zrinka Rìčka Žauhar.
Obično smo nakon ljeta i u početku školske godine aktivno uključeni oko polaska u školu djece. No, kad taj početak mine, događa se da zaboravimo neke pojedinosti od velike važnosti za djecu tijekom cijele školske godine.
Uvažiti osobnost djeteta
Od važnosti je, kaže Rička Žauhar, cijele školske godine, i njihovog života uopće, uvažiti osobnost djeteta. Također, prilagoditi se njegovim potrebama. Za to nudi i praktične savjete.
– Budimo znatiželjni, kaže Rička Žauhar. Veselimo se s njima školskoj godini, ne samo prvih 7 dana, neka to bude kontinuirana znatiželja. Omogućimo djetetu svaki dan da nam ispriča svoje utiske o djeci, o učiteljici/profesorima, o događajima za vrijeme odmora. Promatrajmo dijete i njegove osjećaje. Učimo se slušati ih: otkrijmo što im je bilo dosadno, a što zanimljivo, čemu su se smijali, što im je bilo teško, a što lako i zabavno.
Strategije učenja
Skreće pažnju i na važnost zainteresiranosti roditelja za njihove odnose s vršnjacima. Sugerira da proučavaju koje strategije koristi dijete u savladavanju nastavnog programa.
– Koliko djece toliko strategija – ponekad su njihove strategije različite od ponuđenih u školi, što ne znači da nisu učinkovite.
Svako je dijete istraživač, traži najbolji mogući način da učini ono što se od njega traži. Bori se s bilježnicama, urednošću, organizacijom gradiva – kada bi sve bilo savršeno, čemu onda škola?
Pohvale za trud
Zato savjetuje da roditelji pohvale dijete za svaki uloženi napor bez obzira na ishod – pohvalimo ga za njegov uložen trud, izbjegavajmo kritiku, kaže Zrinka Rička Žauhar.
Umornima od posla predlaže da se odmore, i tek tada zapodjenu razgovor s djetetom kako bi mu bili efikasna potpora.
Istraživanje a ne lov na ocjene
– Smanjimo očekivanja, neka učenje bude istraživanje, a ne opterećenje, savjetuje. To znači, izbjegavajmo biti lovci na ocjene, upoznajmo svoje dijete u okolnostima novog razreda, upoznajmo sebe, svako njihovo novo razdoblje u životu je i naše novo razdoblje, bez obzira koliko djece imamo.
Važno je da uradak našeg djeteta bude bolji od prethodnog njegovog uratka, a ne od susjedovog ili nekog drugog djeteta.
Svaki uradak djeteta je dobar uradak, jer je njegov, ne ispravljajmo zato što bi mi drugačije, bolje, jer tako razvijamo kod djeteta nesigurnost. Izbjegavajmo pitanja: A koliko je dobila Petra ili kako to da je on ili ona dobio 4 ili 5, a ti nisi?
Uspoređivanje šteti samopouzdanju
Njegujmo različitost unutar obitelji, poručuje Zrinka Rička Žauhar.
Koliko djece toliko je i odgojnih pristupa. Ako imamo više djece, svaki će polazak u novi razred biti drugačiji jer je jednostavno svako naše dijete drugačije. Zato je važno da kao roditelji učimo izbjegavati uspoređivanje jednog djeteta s drugim. Jednako kao i sebe s djetetom.
Usporedbama sa sobom, smanjujete dječje samopouzdanje. Uostalom, zašto bi se dijete uspoređivalo s roditeljima? Kontekst u kojem odrastaju i uče naša djeca, drugačiji je od našeg.
Osamostaljivanje
Rička Žauhar također predlaže da svoju brigu prilagodimo uzrastu djeteta.
– Veće dijete može odraditi veću pripremu za školu. Ako želimo djetetu pomoći oko učenja, onda savladajmo s njima tehnike učenja, što ne znači učiti s njima. Ako ne znamo tehnike učenja, ima onih koji to znaju, potražimo savjet psihologa, pedagoga.
Želimo li samostalno dijete, prepustimo mu kupovanje bilježnica, školskog pribora, nabavku knjiga. Isto tako nabavku lektire, pisanje zadaće, čitanje lektire, navijanje sata, kupovinu pokazne karte.
Što se kasnije osamostali teže će savladavati razrede koji slijede.
Pitajte se…
Naša djeca nisu samo učenici kao što ni mi nismo samo roditelji. Stoga predlaže roditeljima da sami sebi postave nekolicinu pitanja.
– Na primjer, jesam li osobno sam pohvalio/la svoje dijete za određeni uspjeh ili djelo u posljednja tri dana? Mogu li odmah navesti najveće sposobnosti moga djeteta? Omogućavam li djetetu da se osjeća važnim, kao dio obiteljske sredine? Izbjegavam li uspoređivati postignuća i sposobnosti svog djeteta s onima njegove braće i sestara ili druge djece?
Preispitivanje
Preispitujte se pitam li svoje dijete za mišljenje ili ideju? Saslušam li ljubazno dijete baš kao što činim i s drugim osobama izvan svoje obitelji?
Uključujem li se u obrazovanje svoga djeteta? Idem li redovito na informacije i s nastavnicima razgovaram o njegovim/njezinim sposobnostima, napredovanju…itd.
Izražavate li ljubav djetetu čak i kad su njegovi postupci neprihvatljivi?
Priznajem li djetetu njegove talente i posebne sposobnosti čak i onda kada se one ne odražavaju u izvještaju o njegovom postignuću?
Pitajte se, zaključuje Zrinka Rička Žauhar, jeste li proveli kvalitetno vrijeme družeći se i razgovarajući ili radeći nešto drugo sa svojim djetetom u protekla 24 sata.
