Zbog bolje osviještenosti javnosti, ali i povećane pojave raka kože, sve je više
upita roditelja u dermatološkim ambulantama. Što je dobroćudno, a što zloćudno, koje promjene treba pratiti na dječjoj koži, a koje liječiti, jesu li promjene trajne ili privremene? Odgovore na ova pitanja dala nam je Andrea Krnić, dr. med., specijalistica dermatologije i venerologije u KBC-u Osijek.
– Budući je dječja koža nježna i osjetljiva često roditelji ne znaju kako se za nju brinuti te što točno predstavljaju sve promjene koje na njoj uočavaju. Najčešće pigmentne promjene koje se vide na koži dječje dobi su melanocitni madeži i posebna skupina kongenitalnih melanocitnih madeža te poremećaji hiperpigmentcaije u koje spadaju pjege (ephelides), mrlje boje bijele kave (maculae Café-au-Lait), te mongolska pjega kod tamnijeg fototipa kože, objašnjava dr. Krnić.
Melanocitni madeži su nakupine specifične vrste melanocita, stanica koje koži daju pigment, a nazivaju se nevociti ili nevusne stanice.
– Mogu biti stečeni i kongenitalni. Stečeni madeži se najčešće pojavljuju u dječjoj dobi, a broj im se povećava starenjem. Na pojavu madeža utječe nekoliko faktora uključujući fototip kože, rasu, genetsku predispoziciju i izloženost UV zračenju. Klinički oni mogu biti u razini kože i iznad razine kože, Boje su kože do svjetlije ili tamnije smeđe, glatke ili hrapave površine, veličine od 1mm do 1cm. Mogu biti na bilo kojem dijelu kože, ali i na sluznicama, napominje ova dermatologinja koja radi upravo s pedijatrijskom populacijom.
Kongenitalni melanocitni madeži su posebna skupina madeža koji su prisutni od rođenja, a imaju povećan rizik za transformaciju u maligni melanom.
– Dijele se ovisno o veličini na male, srednje i velike kongenitalne madeže. Procjenjuje se da 1% novorođenčadi ima „mali” kongenitalni madež. Pojava „divovskih” kongenitalnih madeža koji zahvaćaju velik dio lica, trupa ili ekstremiteta se vidi u 1 na 500 tisuća novorođenčadi. Takvi madeži prije svega predstavljaju veliki kozmetski problem, ali imaju i veći rizik od maligne promjene te zahtijevaju interdisciplinarni terapijski pristup. Madeži se kroz život mijenjaju. Procjena dermatologa o praćenju madeža ili kirurškom odstranjenju u cijelosti uz patohistološku analizu madeža ovisi o kliničkim kriterijima i anamnestičkim podacima, kaže dr. Krnić.
Pjege i vaskularne promjene
Ova dermatologinja nabraja još i Ephelides (pjege), odnosno svijetlosmeđe mrlje, promjera manjeg od 3 mm koje se pojavljuju u djece najčešće između druge i četvrte godine života na fotoeksponiranim regijama lica. Češće kod svjetlijeg fototipa kože i crvenokosih je Macule Café-au-Lait („mrlje boje bijele kave”). Kod većeg broja Café-au-Lait mrlja treba pratiti pacijenta prvih 5 do 6 godina života te isključiti druge bolesti u sklopu kojih se pojavljuju ove promjene. Mongolska pjega je plavičasto-sivo-crna promjena prisutna od rođenja kod tamnijih fototipova kože. Mogu biti solitarne ili multiple, veličine od nekoliko mm do 10 cm u promjeru i najčešće na donjem dijelu leđa. Zastupljena je u 5 posto bijele rase. Potpuno dobroćudna, blijedi s godinama i ne zahtijeva liječenje.
– Što se tiče vaskularnih promjena na dječjoj koži, najčešće ćemo vidjeti infantilne hemangiome, naevus simplex („rodin ugriz”) te naevus flammeus („mrlja boje crvenog vina” ). Hemangiomi se pojavljuju u 2-12 posto djece i predstavljaju najčešći benigni tumor mekog tkiva. Tri puta su češći u ženske djece i nedonošćadi. U do 50 posto slučajeva mogu im prethoditi prekursorske promjene poput teleangiektazija, ekhimoze čak i ulceracija. Mogu biti površinski, duboki i miješani. Površinski hemangiomi izgledaju kao svijetlo crvene promjene na koži koje pritiskom blijede. Duboki hemangiomi izgledaju kao mekane izbočine crveno-ljubičaste boje, meke i tople na pritisak. Miješani hemangiomi imaju površinsku i duboku komponentu. Hemangiomi imaju svoju fazu rasta, fazu mirovanja i fazu spontane regresije koja najčešće završava u dobi od 7-10 godina. Procjenjuje se, da se godišnje, hemangiom smanji za 10 posto.
Zlatni standard liječenja
Ponekad nestankom hemangioma zaostaju atrofija kože, teleangiektazije, hipopigmentacije i ožiljci te se roditelje mora upozoriti na mogućnost tih pojava. Hemangiomi se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu tijela, ali u oko 60 posto slučajeva zahvaćaju glavu. Osim kože, hemangiomi se mogu naći i na unutrašnjim organima. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a u pojedinim slučajevima potrebna je dodatna dijagnostika ( UZV, MR, CT, biopsija+PHD). Hemangiomi se mogu liječiti lokalnim pripravcima i sistemskom terapijom. Kao lokalna terapija danas se najčešće primjenjuje 0.5% timolol maleat gel, ali kako u Hrvatskoj nema dostupnog proizvoda prepisuje se „off label” otopina timolol maleata (koja se koristi kao kapi za oči, kod povišenog očnog tlaka).
Također se primjenjuju imikvimod krema, lokalne intralezionalne injekcije kortikosteroida, laser i kirurške metode. Od sistemskih lijekova „zlatni standard” danas predstavlja propanolol hidroklorid koji je registriran za liječenje proliferirajućih infantilnih hemangioma, a daje se oralno tijekom 6 mjeseci. Liječenje se preporuča započeti u dobi od 5 tjedana do 5 mjeseci, a dovodi do gotovo 98 posto regresije hemangioma. Liječiti se preporuča hemangiome koji rastu ili su lokalizirani na specifičnim regijama jer je cilj liječenja zaustaviti njihov rast, spriječiti zahvaćanje vitalnih struktura te sačuvati estetski izgled. Kako većina hemangioma spontano nestane tijekom djetinjstva potrebna je dobra edukacija roditelja o samoj dijagnozi i prednostima/nedostacima liječenja, objašnjava dr. Krnić.
Rodin ugriz
Naevus simplex ili „rodin ugriz” je najčešća vaskularna lezija koja se pojavljuje u 30-40 posto novorođenčadi. Karakteristično se javlja u srednjoj liniji tijela, najčešće na glavi. Vrlo rijetko može biti istovremeno na više različitih mjesta. Naevus simplex predstavlja splet proširenih kapilara koji blijedi u 95 posto slučajeva najčešće u prvoj godini života.
– Naevus flammeus ili „mrlja boje crvenog vina” predstavlja kongenitalnu kapilarnu malformaciju. Pojavljuje se u oko 0.3% posto novorođenčadi i nema tendenciju nestajanja. To su crveno-ljubičaste mrlje koje u 85 posto slučajeva prate regiju kože, češće jednostrano. U kasnijoj životnoj dobi mogu biti iznad razine kože, tamnije i hrapave površine. Može se pojaviti kao izolirana promjena ili u sklopu pojedinih sindroma. Ovisno o lokalizaciji može predstavljati veliki kozmetski problem te biti uzrok stigmatizacije djeteta. Stoga se u terapijske svrhe primjenjuju tretmani pulse-dye laserom u razmacima od 6-8 tjedana. Do potpune regresije promjene rijetko dolazi, stoga roditelje treba upoznati s ishodom liječenja, zaključuje ova specijalistica dermatolovenerologije.
