Prof. dr. Hrvoje Gašparović, specijalist kirurgije i kardijalne kirurgije i profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, smatra kako je transplantacija srca perjanica hrvatske medicine. Izvedena u kombinaciji s transplantacijom bubrega stavlja hrvatski program u sam vrh svjetske medicine. Da je tomu tako, svjedoče impresivni podaci koji su nedavno objavljeni u medijima – liječnici KBC-a Zagreb u 14 dana napravili su 14 transplantacija od kojih su tri bile multiorganske. Kod jednog pacijenta napravili su paralelnu transplantaciju srca i jetre, kod drugog jetre i bubrega, a trećeg srca i bubrega te je takva transplantacija po prvi put napravljena u Hrvatskoj. Profesor Gašparović ispričao nam je više o uspjesima liječničkih timova na KBC-u Zagreb.
Rijetko koja bolnica se može pohvaliti da je u tako kratkom vremenu napravila tri multiorganske transplantacije, pogotovo jer su se u isto vrijeme radile i monoorganske transplantacije. Koliko je ovakav uspjeh značajan na razini Hrvatske, ali i šire u okviru Eurotransplanta?
Multiorganske transplantacije srca mogu se odvijati samo u centrima koji imaju dugu povijest i dobro razvijene transplantacijske programe pojedinačnih organa. KBC Zagreb ima najdužu povijest transplantacije srca u cjelokupnoj regiji, a ne samo u Hrvatskoj. Spajanje pojedinačnih specijalista u multidisciplinarni tim je jedan od ključnih preduvjeta za izvođenje ovako složenih zahvata. KBC Zagreb je vodeći transplantacijski centar za srce u Hrvatskoj, koja je pak među vodećim državama u volumenu transplantacija solidnih organa. Učiniti višestruke multiorganske transplantacije koje uključuju srce u tako kratkom vremenu je rijetkost i u većim europskim državama. Do danas smo učinili pet kombiniranih transplantacija srca i jetre te srca i bubrega.
Paralelna transplantacija srca i bubrega prvi je put učinjena u Hrvatskoj. Što je sve doprinijelo uspješnosti ove transplantacije? Jeste li ponosni na novi uspjeh vaših timova?
Transplantacija srca je perjanica hrvatske medicine. Izvedena u kombinaciji s transplantacijom bubrega stavlja hrvatski program u sam vrh svjetske medicine. Radi se o složenom zahvatu koji zahtjeva integraciju dva operacijska tima u dva različita vremena.
Možete li nam dočarati kompleksnost i složenost te transplantacije?
Za izvođenje ovakve operacije važna je koordinacija svih sudionika u procesu. Oni uključuju kirurge različitih specijalnosti, interniste, anesteziologe te medicinske sestre i tehničare koji vladaju unikatnim i međusobno različitim vještinama. Operacijski zahvat počinje transplantacijom srca, nakon kojeg slijedi period stabilizacije bolesnika. Tek nakon što su zadovoljeni kriteriji hemodinamske stabilnosti, s odmakom, pristupa se transplantaciji bubrega.
Drugi je uspjeh simultana transplantacija srca i jetre, koja nije prva u KBC-u, ali je ekstremno složen pothvat. Što sve može poći po krivu u takvim situacijama i kako se nosite s nepredviđenim situacijama?
Simultana transplantacija srca i jetre je drugačija, i u neku ruku još kompleksnija, od opisane transplantacije srca i bubrega. Naime, pri transplantaciji srca i jetre radi se zapravo o jednoj operaciji koja ima dvije komponente koje se odvijaju neposredno jedna iza druge. Inicijalno se učini transplantacija srca te o uspjehu iste ovisi odluka hoće li se ići i dalje na transplantaciju jetre. Nakon što kardiokirurški i anesteziološki timovi procjene kako je situacija stabilna, tim za transplantaciju jetre stupa na scenu. Vrijedi napomenuti kako je u tom trenutku još uvijek otvoren prsni koš jer može postojati potreba za dodatnim kardiokirurškim intervencijama koje omogućuju izvođenje transplantacije jetre.
Koji je najveći izazov s kojim ste se suočili tijekom nedavnih transplantacija? Kako ste to premostili?
Tehnički najkompleksniji transplantacijski zahvati su oni koji se rade kod bolesnika kojima je ranije ugrađena mehanička srčana potpora. U laičkoj terminologiji ima onih koji bi taj uređaj nazvali umjetnim srcem, ali pravi termin je mehanička srčana potpora. Radi se o bolesnicima koji nisu mogli dočekati novo srce radi težine svoje bolesti ili su imali neku od kontraindikacija za transplantaciju koje su riješene mehaničkom potporom. Tehnički izazov predstavlja ponovno otvaranje prsnog koša uz prisutnost mehaničke pumpe koja nadomješta značajnu funkciju srca i bez koje bi bolesnik bio u vrlo teškom stanju. Nakon odstranjivanja cjelokupnog sustava potpore srcu, slijedi transplantacija srca. Radi se o zahvatima koji redovito traju duže od devet sati.
Osim što je vrlo kompleksan zahvat, koliko je to i logistički velik izazov?
Srce je organ s najkraćim vremenskim prozorom unutar kojeg je potrebno započeti i završiti operacijski zahvat. Pojednostavljeno, to znači da od trenutka kad je srce isključeno iz cirkulacije donora do kad bude ponovno uključeno u cirkulaciju primaoca ne bi smjelo proći puno više od četiri sata. Kako bi se razumjeli razmjeri tog logističkog izazova važno je uvidjeti kako se donor često nalazi u regionalnoj bolnici udaljenoj od aerodroma u drugoj državi, najčešće Njemačkoj. Vrijeme transporta često uzima i do tri sata. To znači kako je kirurškim timovima na raspolaganju samo sat vremena da izvrše cjelokupnu proceduru ponovne uspostave cirkulacije kroz novo srce u primaoca. Svaka transplantacija srca je utrka s vremenom.
Koliko sati traju takve multiorganske transplantacije?
U užem smislu riječi, ukupno vremensko trajanje takvih operacijskih zahvata je u rasponu od četiri do deset sati. Treba, međutim, naglasiti kako je cjelokupni proces često protegnut i na 20-ak sati jer uključuje organizaciju i premošćivanje brojnih logističkih izazova.
Koliko traju pripreme vas i timova liječnika, nefrologa, kardiologa, kardiokirurga i urologa za ovakve zahvate?
Priprema za jednu operaciju traje više sati. Koordinacija timova je od ključnog značaja. S druge strane promatrano, pripreme možemo reći traju cijeli život. Svu dosadašnju edukaciju, sva prikupljena iskustva koja se opredmećuju stečenim vještinama te sva odricanja stavljaju se u službu sljedećeg bolesnika kojem će trebati novo srce, novi bubreg ili nova jetra.
Kako se vi, kao vrhunski kirurg, pripremate za takve operacije? Imate li kakve posebne psihofizičke pripreme? Kako se nosite s pritiskom i odgovornošću koji su dio vašeg posla?
Osobno volim slušati glazbu. Ona me opušta, a generira i relaksirano okruženje u sali. Iznimno je važno da su svi sudionici operacijskog zahvata maksimalno fokusirani na svoj posao. To je vrlo teško ako su članovi tima napeti, pod stresom ili opterećenjem. Čvrsto vjerujem kako je pozitivno ozračje u operacijskoj dvorani važno za postizanje najvažnijeg cilja – a to je dobrobit bolesnika.
Hrvatski transplantacijski program je odličan na svjetskoj razini. Samo usporedbe radi, prošle je godine u RH napravljeno 48 transplantacija srca što je 12 na milijun stanovnika, dok se u Njemačkoj napravi 3,5 na milijun.
Kako je Hrvatska, kao mala zemlja s velikim problemima u zdravstvu, uspjela zauzeti mjesto pri samom vrhu transplantacija u odnosu na druge zemlje Europe?
Smatram kako je odgovor na to pitanje multifaktorijalan. Naime, praksa rane identifikacije potencijalnih donora u našoj zemlji je stvarno efikasna i za svaku pohvalu. Tamnija strana te medalje je kako još uvijek imamo previše stradalih u prometnim nesrećama te smrti uzrokovanih slabo reguliranom hipertenzijom s posljedičnim intrakranijskim krvarenjima. Distribucija donora po uzrocima smrti je različita u Europi i SAD-u. U Europi veći je udio donora starije životne dobi, gdje su uzroci smrti primarno vezani uz intrakranijska krvarenja. U SAD-u donori su mlađi, a uzroci smrti često su predoziranja.
Izjavili ste da je transplantacija srca u nas postala rutinska operacija. S naše, laičke strane, ta tvrdnja se čini gotovo nemogućom. Čime potkrepljujete ovu izjavu?
U centrima izvrsnosti koji rade transplantacije srca, sam zahvat je finalni akt uhodanog sistema koji je visoko protokoliran. Operacijski zahvat transplantacije srca u bolesnika koji nije ranije podvrgnut operacijskom liječenju je za nas tehnički rutinska operacija. U kontrastu s time, transplantacija srca u bolesnika koji su nosioci mehaničke potpore srcu je tehnički izazovnija na više razina. Takav oblik transplantacijskih zahvata treba limitirati na centre koji imaju iskustvo u ugradnji mehaničkih potpora srcu jer se tako akumulira iskustvo, a time i poboljšavaju ishodi liječenja.
Nedavno ste proglasili srčano zatajenje epidemijom 21. stoljeća. Što nam savjetujete, kako sačuvati zdravo srce?
Faktore rizika koji dovode do srčanih oboljenja volim podijeliti u dvije vrlo različite kategorije. Prvo su faktori rizika na koje ne možemo utjecati. Uključuju dob, spol i genski profil koji nasljeđujemo od roditelja. Faktori rizika na koje možemo utjecati su pušenje, debljina, loše regulirane masnoće i šećer u krvi, hipertenzija i nedostatak kretanja. Odgovornost je svakog pojedinca pokušati regulirati te potonje faktore rizika. Odgovornost nas, medicinskih profesionalaca, je redovito ukazivati na potrebu za modificiranjem kardiovaskularnih faktora rizika u svrhu postizanja kvalitetnijeg i dužeg života naših bolesnika.
