Jedan od ortopedskih zahvata je artroskopija gležnja. Kirurška procedura na zglobu za koju se kaže da je operacija bez otvaranja zgloba. O tome smo razgovarali s prof.prim.dr.sc. Sašom Rapanom s Klinike za ortopediju i traumatologiju KBC-a Osijek.
– Artroskopija gležnja se radi kod pacijenata kod kojih je kliničkim pregledom i dijagnostičkom obradom utvrđeno da je došlo do oštećenja zglobne hrskavice, postoji slobodno zglobno tijelo ili neki drugi razlog kojem konzervativno liječenje ne odgovara, objašnjava prof. Rapan.
Na osječkoj ortopediji detaljno objašnjavaju postupak i proceduru za sve koji se odluče na ovaj zahvat.
– Pacijent u bolnicu obično dolazi večer prije operacije kako bi dobio antikoagulans čime se smanjuje rizik od stvaranja krvnog ugruška. Rizik od infekcije smanjuje se antibiotikom koji će dobiti neposredno pred sam zahvat. Nakon što anestezija nastupi, iz noge se gumenim zavojem istiskuje krv i na natkoljenici se steže traka slična tlakomjeru (Esmarchova poveska). Tako se osigurava beskrvno operacijsko polje. Sam zahvat počinje stvaranjem ulaza koji može biti s prednje ili stražnje strane ovisno o indikaciji za operaciju, ubodnim rezom u duljini od oko 1 – 2 cm (obično manji od 1 cm). Artroskopskom optikom ulazi se u nožni zglob te se isti puni fiziološkom otopinom kako bi se omogućila vizualizacija i rad. Prvo se učini vizualni pregled cijelog zgloba, a zatim se čine i drugi ulazi čija lokalizacija i broj ovise o vrsti i broju uočenih patoloških promjena.
Kroz dodatne ulaze u koljeno se uvode instrumenti kojima se obavlja operacijski zahvat. Sam zahvat ovisno o strukturama koljena koje su oštećene i opsegu oštećenja, može se sastojati od uređivanja oštećene hrskavice (toaleta hrskavice). U to su uključene i različite metode poticanja reparacije hrskavičnih oštećenja (metoda mikrofraktura, mozaik plastika i sl.). Ili od vađenja slobodnih zglobnih tijela, odstranjenja sinovijalne ovojnice ili brušenja koštanih izbočina.
Nekad i dijagnostička funkcija
Konačnu odluku o navedenim operacijskim zahvatima donosi operater na osnovi nalaza utvrđenog tijekom artroskopije. Nakon što se učine svi potrebni dijelovi operacijskog zahvata u koljeno se stavlja jedna cjevčica – dren. Nakon toga se ubodne rane koje su korištene za uvođenje artroskopa i instrumenata šivaju pomoću jednog (iznimno dva) kožna, neresorptivna šava. Operacija završava otpuštanjem Esmarchove poveske, detaljno je približio zahvat prof. Rapan.
Zanimljivo je i da se može dogoditi da se unatoč kliničkim nalazima i prijeoperacijskoj obradi artroskopski ne nađe patološkog supstrata u nožnom zglobu. Tada artroskopija koljena ima funkciju dijagnostičke metode. Inače, prvi poslijeoperacijski dan započinje se s vježbama. Drugog dana vadi se dren i ustaje iz kreveta uz pomoć i nadzor fizioterapeuta. Ponekad i uz korištenje štaka što ovisi o vrsti postupka.
– Nakon operacijskog zahvata na Zavodu se boravi od jedan do sedam dana ovisno o vrsti zahvata. Šavovi se obično vade između 10. i 12. poslijeoperacijskog dana o čemu odlučuje ortoped na osnovi nalaza na kontrolnom pregledu. Rehabilitacija se po potrebi nastavlja ili ambulantno ili u nekoj stacionarnoj ustanovi. O tomu odluku nakon razgovora s bolesnikom i procjene kliničkih nalaza donosi operater. Potrebno je istaknuti da nakon nekih operacijskih zahvata bolesnik može relativno brzo opteretiti nogu i vratiti se svakodnevnim aktivnostima unutar nekoliko tjedana. No, nakon nekih drugih zahvata (mikrofrakture i sl.) oporavak i rehabilitacija traju znatno dulje tijekom kojeg vremena bolesnik hoda uz pomoć štaka, pojasnio je prof. Rapan.
