Dok se obitelji suočavaju sa socioekonomskim slomom, a liječnici provode uzaludne i bolne postupke iz straha od tužbi, stručnjaci predlažu radikalnu reformu palijativnog sustava u Hrvatskoj. Prijedlog donosi uvođenje obvezujućih „živih oporuka“ u CEZIH, 100 posto plaćeni palijativni dopust od 60 dana za članove obitelji te stroge geografske kvote koje bi dokinule diskriminaciju bolesnika u ruralnim i otočnim krajevima.
Tekst prema stručnom izlaganju dr. med. Leonarda Bressana i dr. med. spec. Davorke Došen-Mrak (Primošten, rujan 2026.)
Pravna nesigurnost i fenomen produženog umiranja
Hrvatski Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o pravima pacijenata palijativnu skrb trenutno tretiraju samo deklarativno. U praksi to znači da pacijenti imaju pravo na dostojanstven kraj samo „na papiru“, dok stvarna dostupnost timova ovisi o entuzijazmu pojedine županije.
Posljedica ovakvog sustava je porazna: dostupnost mobilnih palijativnih timova u Gradu Zagrebu čak je 3,2 puta veća nego u Ličko-senjskoj županiji. Ova „lutrija poštanskog broja“ izravno diskriminira građane prema mjestu stanovanja.
No, geografska nejednakost samo je dio problema. Mnogo mračniji fenomen skriva se iza zatvorenih vrata odjela intenzivne njege pod nazivom algoritamska distanasija. Radi se o ponekad nekritičkoj primjeni agresivnih medicinskih postupaka – poput intubacije, dijalize i aparata za održavanje života – nad pacijentima u terminalnim fazama bolesti kod kojih nema nikakve šanse za oporavak.
- Čak 74 posto liječnika u Hrvatskoj povremeno provodi futilne odnosno medicinski uzaludne postupke isključivo zbog straha od pravne odgovornosti i pritiska obitelji. Kad nemamo zakonski mehanizam koji jasno kaže kad moramo prestati s mučenjem pacijenta, liječnici biraju defenzivnu medicinu. Reanimiraju se i spajaju na respiratore pacijenti u završnim stadijima karcinoma ili terminalne demencije. To nije spašavanje života; to je protupravno i bolno produživanje umiranja koje izravno narušava ljudsko dostojanstvo.
Rješenje: Članak 7.a i obvezujuće „žive oporuke“
Kako bi se zaustavila ova praksa, stručnjaci predlažu uvođenje novog članka 7.a u Zakon o zaštiti prava pacijenata. Ovaj amandman bi transformirao palijativu iz milosrđa u utuživi standard. Svaki pacijent s neizlječivom dijagnozom dobio bi zakonsko pravo na multidisciplinarni tim od prvog dana, kao i na slobodan izbor mjesta gdje želi provesti zadnje dane – bilo to kod kuće uz mobilni tim ili u stacionarnom hospiciju.
┌────────────────────────────────────────────────────────┐
│ TROSTRUKI CEZIH PROTOKOL VERIFIKACIJE │
├────────────────────────────────────────────────────────┤
│ 1. CRVENI ALARM: Automatska blokada futilnih zahvata │
│ (CPR, respirator) u HMP i bolničkom sustavu│
├────────────────────────────────────────────────────────┤
│ 2. VREMENSKI KOREKTIV: Provjera starosti naredbe │
│ – živa oporuka ne smije biti starija od 5 godina│
├────────────────────────────────────────────────────────┤
│ 3. POTPIS LIJEČNIKA: Obiteljski liječnik ili koordinator potvrđuje │
│ trajnost volje i oslobađa bolnicu pritiska │
└────────────────────────────────────────────────────────┘
Ključni stup ove reforme je formalizacija “Advance Directives” – odnosno živih oporuka. Punoljetna osoba mogla bi kod javnog bilježnika ovjeriti jasnu uputu o tome koje intervencije (poput CPR-a ili umjetne prehrane) zabranjuje u slučaju da dođe do kognitivnog propadanja.
Ova bi naredba bila pohranjena u CEZIH sustav. Kad hitna pomoć ili bolnički liječnik otvore e-karton pacijenta, sustav bi automatski povukao „crveni alarm“ koji pravno blokira agresivne zahvate i nalaže prelazak na komfornu skrb (sedaciju, analgeziju i kontrolu boli).
„Živa oporuka u CEZIH-u je pravni nastavak pacijentove osobnosti. Ona ima ogromnu bioetičku težinu jer rješava takozvani 'obiteljski veto-efekt'. Čak 62 posto pritisaka obitelji na liječnike da 'učine sve' ne proizlazi iz poznavanja stvarnih želja pacijenta, već iz paničnog osjećaja krivnje. Kad zakon jasno kaže da obitelj nema pravo veta nad valjanom živom oporukom, mi oslobađamo te obitelji strašnog tereta donošenja odluke o smrti, a liječnicima dajemo stopostotnu kaznenopravnu zaštitu da postupe čovječno.“
Palijativni dopust od 60 dana: Spas za „sendvič generaciju“
Reforma ne staje samo unutar bolničkih zidova. Ona zadire duboko u socijalno-pravnu sferu kroz uvođenje novog instituta u Zakon o radu – “palijativnog dopusta”.
>Ova je mjera izravan odgovor na tihi slom takozvane „sendvič generacije“ – zaposlenih ljudi srednjih godina koji su istovremeno razapeti između odgoja vlastite djece i danonoćne brige o umirućim roditeljima.
„Predlažemo da zaposleni član uže obitelji ili skrbnik terminalnog pacijenta ima pravo na do 60 dana neprekidnog palijativnog dopusta uz stopostotnu naknadu plaće na teret državnog proračuna. Radnik bi tijekom tog razdoblja, kao i 15 dana nakon njega, imao apsolutnu zaštitu od otkaza. Ovaj model, rađen po uzoru na njemački Pflegezeitgesetz, ne bi teretio bolovanje poslodavca i predstavljao bi najnapredniji socijalni iskorak u cijeloj Jugoistočnoj Europi. Omogućio bi obiteljima da u zadnjim tjednima budu doista prisutni kao kćeri i sinovi, a ne kao izmoreni, neplaćeni tehničari u stalnom strahu od gubitka posla.“
Ekonomska računica: Skrb kod kuće štedi milijune
Iako kritičari reformi uvijek prvo pitaju za cijenu, izračuni pokazuju da je palijativna reforma zapravo iznimno profitabilna za državni proračun. Trenutni zdravstveni sustav kroz DRG/DTS šifre nakaradno nagrađuje volumen, a kažnjava ljudski razgovor. Kirurški šav ili invazivni zahvat u JIL-u imaju od 5 do 12 puta veći financijski koeficijent od jednosatne palijativne konzultacije ili obiteljskog sastanka, koji su često posve nefakturirani.
Uvođenjem pametnih IoT biosenzora (koji prate puls, kisik i disanje) te mHealth aplikacija za praćenje probojne boli, HZZO bi u potpunosti pokrivao najam opreme bolesnicima kod kuće. Kad pacijent unese razinu boli veću od 7, sustav alarmira licenciranog koordinatora i mobilni tim koji reagira unutar 15 minuta.
Rezultat? Čak 65 posto pacijenata uspješno ostaje kod kuće, čime se panični pozivi i skupi transporti hitne pomoći smanjuju za 62 posto. Dok sedam dana uzaludnog ležanja na intenzivnoj njezi HZZO košta oko 3.300 eura, IoT kućni monitoring po pacijentu iznosi svega 300 eura. Cjelokupna reforma donijela bi simuliranu uštedu od čak 9,75 milijuna eura, koji bi se iz bolničkih hladnih pogona preusmjerili u gradnju prijeko potrebnih regionalnih hospicija. Palijativa više ne smije biti marginalna grana prepuštena entuzijazmu pojedinaca – ona je vrhovni indikator humanosti našeg društva.
📌 REFORMA U BROJKAMA: ŠTO DONOSI NOVI ZAKON?
Usporedba trenutnog stanja i predloženog zakonodavnog standarda jasno pokazuje nužnost hitnih izmjena zdravstvenog i socijalnog sustava u Hrvatskoj:
- 10 kreveta na 100.000 stanovnika postaje obvezujuća minimalna kvota za stacionarne hospicije u svakoj županiji, čime se ukida monopol velikih gradova nad dostojanstvenim umiranjem.
- 1 mobilni tim na 30.000 stanovnika uvodi se kao terenski standard s dostupnošću 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, uz obvezno vrijeme reakcije kraće od 4 sata u slučaju krize probojne boli.
- 30 minuta zajamčenog vremena „lice u lice” po viziti uvodi se kroz kognitivnu ekologiju. Liječnici se pravno oslobađaju obveze sinkronog unosa podataka u računalo dok razgovaraju s pacijentom, čime se dokida otuđenost ekrana.
- 60 dana stopostotno plaćenog dopusta i apsolutne zaštite od otkaza jamči se svakom zaposlenom članu obitelji koji skrbi za bolesnika u terminalnoj fazi, u potpunosti na teret državnog proračuna.
- 60 sati obveznog kolegija palijativne medicine uz kliničke vježbe u hospicijima uvodi se na 5. godinu svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj, uz obvezan ispit iz komunikacije s teškim bolesnicima.
- 9,75 milijuna eura iznosi simulirana ušteda preraspodjele sredstava unutar HZZO-a, jer kućni IoT monitoring drastično smanjuje skupe i uzaludne dane na odjelima intenzivne njege.
