Prema podacima Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a posljednjih godina na području Hrvatske bilježi se više od 2000 prijavljenih osoba godišnje sa svrabom.
Jedno od žarišta ove se godine pojavilo na osječkom području. Svoje iskustvo s bolešću za portalzdravlje podijelio je 56godišnji Osječanin.
– Ne znam je li me više iznenadila činjenica što sam „pokupio” svrab ili što mi je liječnik rekao da nisam jedini koji mu se obraćao tijekom ove zime. Dobio sam gel na recept i krenuo s terapijom no nije mi pomogla. Svrab, unatoč tome što sam činio sve prema propisima, nije prestajao, svjedoči Osječanin. Iz razumljivih razloga želio je ostati anoniman. Vidjevši da pomaka nema, ponovno se obratio liječniku. Potom je poslan dermatologu gdje je dobio tekućinu koju su, osim njega, morali koristiti i svi njegovi ukućani. Uz tretman s još dvije propisane kreme od strane dermatologa, kaže, konačno se riješio vrlo neugodnog svrbeža.
Promjene na koži
Svrab ili šuga (lat. scabies) je zarazna bolest kože praćena neugodnim svrabom i crvenkastim promjenama na koži. Smatra se da u svijetu godišnje dogodi oko 500 milijuna novih slučajeva. A migracije, bez obzira na uzroke kao što su rat, radne migracije ili turizam posebno pogoduju širenju i globalizaciji bolesti.
U osječkim ljekarnama potvrđuju da su proteklih mjeseci izdali vrlo velik broj gelova i tekućina upravo zbog svraba. Bolesti koja je stigmatizirana iako liječnici napominju da za to nema razloga.
– Ne znam zbog čega se ljudi srame ako dobiju svrab. Do ove bolesti ne dolazi isključivo radi neodržavanja higijene. Svrbež pri svrabu može biti toliko intenzivan da pacijent zatraži i hitan prijam. Naime, osjećaj svrbeža pojačava se tijekom noći pa pacijent nije u stanju zaspati. Inače, ono prema čemu je svrab specifičan su čvorići koji nastaju kao odgovor imunološke reakcije na grinju. No to ne znači da osoba ima infektivne promjene – napominje prim. dr. sc. Ivanka Muršić, dr. med., spec. dermatologije i venerologije pri Kliničkom bolničkom centru Osijek.
Dodaje da se promjene na koži mogu pojaviti na cijelome tijelu. No, najčešće su na pregibima ruku i nogu, između prstiju te na trbuhu. Kad su u pitanju mala djeca, promjene mogu biti vidljive i na glavi, tabanima i dlanovima.
Dermatologinja Muršić nadalje pojašnjava kako svrbež izaziva grinja koja, nakon što iskopa kanaliće na periferiji kože, ondje položi jaja. Inkubacija može biti i do mjesec i pol dana. A važno je znati da je osoba zarazna i prije same pojave simptoma. Stoga je pri pojavi intenzivnog svrbeža uputno javiti se liječniku koji će, nakon što vidi promjene na koži, znati je li riječ o grinji koja izaziva svrab ili pak nečem drugome.
Izloženi kontakti
Valja imati na umu i da se uzročnik prenosi izravnim kontaktom kože zdrave osobe s kožom oboljelog, a rjeđe korištenjem istoga rublje, ručnika ili posteljine. Najviše su izloženi obiteljski i spolni kontakti. Nakon što se svrab otkrije, neophodno je pridržavati se svih propisanih uputa. Kako liječnika tako i ljekarnika odnosno svih mjera kako bi se širenje spriječilo. Oboljela osoba tako treba biti u vlastitoj sobi, ne koristiti iste ručnike, odjeću i posteljinu s drugim ukućanima. Odmah je poželjno temeljito usisati tepihe, podove, madrace i namještaj, a vrećicu nakon usisavanja baciti. Odjeću, ručnike i posteljinu koje je oboljeli koristio tri dana prije početka terapije, valja oprati na 60°C ili više. Predmeti koji se ne mogu oprati trebaju biti zatvoreni u najlonskim vrećama tjedan dana.
– Svi ukućani i njihovi bliski kontakti trebaju istovremeno početi s terapijom kako bi bila uspješna – upozorava prim. dr. sc. Muršić.
Istraživanje narodnih lijekova
Inače, prim. Muršić doktorirala je upravo na temi “Higijena, njega i liječenje bolesti kože u narodnoj medicini Slavonije i Baranje”.
-Proveli smo opsežnu bibliografsku studiju povijesne narodne književnosti i intervjuirali 70 osoba iskusnih u svakodnevnoj primjeni narodne medicine kako bismo kategorizirali dostupne lijekove i dali suvremeni znanstveni komentar o njihovoj učinkovitosti i opasnosti. Pripravci koji sadrže sumpor, bakrov sulfat, naftu, ugljen, katran i visoko alkalne sapune i otopine za pranje nedvojbeno imaju skabicidna i pedikulicidna svojstva. Ali se koriste ili u visokim koncentracijama s većom mogućnošću intoksikacije i iritacije ili u nižim koncentracijama s upitnom terapeutskom dobrobiti. Ti lijekovi, izvučeni iz povijesno-kulturoloških okvira, nedovoljno su prilagođeni suvremenim standardima i mogu dovesti do nuspojava i komplikacija, upozorava dr. sc. Muršić.
