Što su herpes virusi, kako ih prepoznati i zbog čega ne odgađati terapiju, objašnjava nam specijalistica obiteljske medicine dr. Martina Beljan.
Herpes je virus iz porodice Herpesviridae. Kod ljudi razlikujemo osam vrsta herpes virusa:
- Herpes simplex virus 1 (HSV-1),
- Herpes simplex virus 2 (HSV-2),
- Varicella-zoster virus (VZV),
- Epstein-Barr virus (EBV),
- citomegalovirus (CMV),
- humani herpesvirus 6, 7 i 8.
Herpes se najčešće pojavljuje na usnama, koži i genitalnom području, no može zahvatiti i oko, živčani sustav te unutarnje organe.
– Herpes predstavlja skupinu virusa koji nakon primarne infekcije trajno ostaju prisutni u organizmu. Nakon početne faze bolesti, virus prelazi u latentno stanje. Što znači da može mirovati godinama bez izraženih simptoma. Reaktivacija virusa najčešće se događa u razdobljima oslabljenog imuniteta – objašnjava dr. Martina Beljan.
Herpes simplex je blaži, a i uzročnik je drugi
Govoreći o dvije najčešće vrste, herpes zostera i herpes simplexa, ističe kako je osnovna razlika u uzročniku, veličini promjena i jačini simptoma. Herpes simplex uzrokuju HSV-1 i HSV-2, a najčešće se očituje kao manji, grupirani mjehurići na usnama ili genitalijama.
– Kod simpleksa su promjene manje i zahvaćaju ograničeno područje kože ili sluznice – kaže dr. Beljan.
S druge strane, herpes zoster uzrokuje Varicella-zoster virus.
– Kod zostera su promjene opsežnije, šire se duž jednog dermatoma, dakle područja koje inervira jedan živac, i obično su znatno bolnije – naglašava liječnica.
“Bolest poljupca”
Iako ne tako česta kao zoster ili simplex, infektivna mononukleoza, poznatija kao “bolest poljupca” također je uzrokovana herpes virusom. Najčešće virusom Epstein-Barr. Bez obzira na to što se mononukleoza često povezuje s ljubljenjem, prijenos nije ograničen samo na to.
– Virus se prenosi slinom, ali i preko zajedničkog pribora za jelo i piće, kapljičnim putem te rjeđe i transfuzijom krvi – upozorava dr. Martina Beljan.
Zoster i vodene kozice uzrokuje isti virus
Herpes zoster izravno je povezan s vodenim kozicama. Obje bolesti uzrokuje isti virus, Varicella-zoster. Prva infekcija tim virusom manifestira se kao vodene kozice. Nakon preboljele bolesti virus ne nestaje iz organizma.
– On ostaje u latentnom stanju u živčanim ganglijima i može se reaktivirati kasnije u životu, najčešće zbog pada imuniteta – pojašnjava doktorica.
Prvi simptomi herpes zostera
Prvi simptomi herpes zostera najčešće su peckanje, žarenje, svrbež ili trnci na određenom dijelu kože te bol duž zahvaćenog živca, često jednostrano. Nakon jedan do tri dana pojavljuju se grupirani mjehurići na crvenoj podlozi.
– Vrlo je važno javiti se liječniku što prije, idealno unutar 72 sata kako bi se pravodobno započelo liječenje. Osobito ako je zahvaćeno oko ili je riječ o imunokompromitiranim pacijentima – naglašava dr. Beljan.
Dugotrajna bol kao komplikacija
Liječenje uključuje antivirusne lijekove poput aciklovira, analgetike za ublažavanje boli i lokalnu njegu kože. Ali i vitamine B skupine kao potporu kod neuropatske boli. Ako se terapija odgodi, bolest može trajati dulje, a povećava se i rizik razvoja postherpetične neuralgije.
Moguće su i komplikacije poput oštećenja vida kod zahvaćenosti oka, sekundarne bakterijske infekcije te, rjeđe, neurološke komplikacije.
Jedna od najtežih komplikacija herpes zostera jest postherpetična neuralgija. Odnosno dugotrajna bol koja može trajati mjesecima nakon što se kožne promjene povuku. Prema istraživanjima, javlja se kod 10 do 20 posto oboljelih. Rizik raste s dobi, osobito nakon 60. godine života.
– Virus tijekom reaktivacije oštećuje živce što može uzrokovati dugotrajnu i izrazito neugodnu bol – ističe liječnica.
Dodaje kako je rizik veći kod starijih osoba, kod težeg oblika bolesti te ako se antivirusna terapija ne započne unutar prva 72 sata od pojave osipa.
Stres kao okidač
Na pitanje zašto se virus herpesa “probudi” nakon godina mirovanja, dr. Beljan odgovara kako je najčešći okidač pad imuniteta, osobito u starijoj dobi.
– Reaktivaciju mogu potaknuti i psihički i fizički stres, iscrpljenost, druge infekcije. Zatim imunosupresivna terapija, hormonalne promjene ili intenzivno izlaganje suncu – navodi.
Kad je riječ o prevenciji, dr. Beljan ističe važnost jačanja imuniteta i zdravih životnih navika.
– Dovoljno sna, pravilna prehrana, smanjenje stresa i izbjegavanje pretjeranog izlaganja suncu kod osoba sklonih reaktivacijama. Izbjegavanje kontakta s aktivnim lezijama kod HSV-a mogu pomoći u smanjenju rizika – kaže dr. Beljan.
Protiv kojih herpes virusa postoji cjepivo
U prevenciju se svakako ubraja i cijepljenje. Za Varicella-zoster dostupno je cjepivo protiv vodenih kozica. Tu je i cjepivo protiv herpes zostera, koje se preporučuje starijima od 50 godina i rizičnim skupinama.
– Cijepljenje značajno smanjuje rizik razvoja zostera i postherpetične neuralgije – kaže obiteljska liječnica.
Za herpes simplex trenutačno ne postoji odobreno cjepivo za rutinsku primjenu.
