Fizikalna terapija jedan je od načina liječenja upalnih reumatskih bolesti, a ovisno o dijagnozi primjenjuje se određena vrsta. Prim dr. Vesna Budišin pojašnjava kome je fizikalna terapija preporučljiva te opisuje sljedeće metode: kineziterapija, termoterapija, krioterapija, elektroterapija, hidroterapija te masaža.
Upalne reumatske bolesti su kronične, progresivne autoimune bolesti nepoznatog uzroka, a uz sustav organa za kretanje zahvaćaju i tkiva i organe izvan njega. Uobičajena je podjela glavnih upalnih reumatskih bolesti koje se pretežno manifestiraju na sustavu organa za kretanje na: reumatoidni artritis i seronegativne spondiloarthropatije (uključuju ankilozantni spondilitis, reaktivni artritis, psorijatički artritis i artritis povezan s upalnim crijevnim bolestima).
Kako reumatske bolesti utječu na naše tijelo
Pojam "seronegativni" znači da u serumu bolesnika nema reumatoidnog faktora, protutijela karakterističnog za reumatoidni artritis. Kod reumatoidnog artritisa, primarno je zahvaćena sinovijalna membrana unutar zgloba, pa su kod tih bolesnika najviše zahvaćene šake i stopala, kao i drugi zglobovi: ramena, laktovi, kukovi, koljena i vratna kralježnica.
Kod seronegativnih spondiloarthropatija zahvaćena je cijela kralježnica, sakroilijakalni zglobovim i veliki zglobovi udova.
Terapija je nužna zbog održavanja pokretljivosti
Upalne reumatske bolesti liječimo lijekovima, fizikalnom terapijom, a ponekad se moraju učiniti i operativni zahvati na bolesnim zglobovima i kralježnici, ugraditi umjetni kuk ili koljeno, objašnjava nam prim dr. Vesna Budišin, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije, subspecijalist reumatolog, pročelnica Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s fizikalnom terapijom Poliklinike Medikol u Zagrebu. Kod reumatskih bolesti fizikalna terapija je nužno potrebna zbog održavanja pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti organa za kretanje.
Fizikalna terapija reumatoloških bolesnika uključuje više vrsta terapija: kineziterapiju, hidroterapiju, elektroterapiju, termoterapiju, krioterapiju, hidroterapiju i masažu s kojima nas prim. Dr. Budišin upoznaje, po vrstama i djelovanju.
Kineziterapija
Predstavlja upotrebu pokreta u svrhu liječenja bolesnika. To je terapeutska procedura za reumatske bolesnike važna za održavanje snage, pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti bolesnika.
Kineziterapija uključuje vježbe za jačanje mišića i razgibavanje zglobova, kako bi se održala funkcija zahvaćenog zgloba, tj. postigla zadovoljavajuća pokretljivost zgloba i primjerena snaga mišića. Vrste vježbi koje se mogu koristiti su: statičke, dinamičke i vježbe sa opterećenjem. Zavisno od stanja bolesnika, aktivnosti bolesti i oštećenja zglobova ili kralježnice rade se aktivne, aktivno potpomognute, rjeđe pasivne i to onda individualne vježbe kod bolesnika.
Za koga su statičke vježbe, a za koga dinamičke i vježbe s opterećenjem
Kod zahvaćenog zgloba sa znakovima upale preporučuju se statičke vježbe (napinjanje mišića bez pokreta u zglobu) jer intenzivne dinamičke vježbe mogu pogoršati upalu i deformaciju. Amplituda pokreta kod vježbi trebala bi biti do granice boli ili tek malo prijeći granicu boli. Bol nakon vježbi ne bi smjela trajati dulje od dva sata.
Kod ankilozantnog spondilitisa, odnosno seronegarivnih spondiloartropatija, kineziterapijski pristup je agresivniji, jer se želi održati i povećati pokretljivost cijele kralješnice i spriječiti okoštavanje kralježnice, što je karakteristično za tu bolest. Provode se vježbe održavanja pokretljivosti kralježnice, opsega pokreta u zglobovima, jačanje mišićne snage i održavanje posture (pravilnog držanja) i vježbe za pravilno disanje (jedan do dva puta dnevno 20 do 30 minuta).
Termoterapija
To je lokalna primjena topline na zahvaćeni dio lokomotornog sustava. Kod kroničnih promjena na zglobu bez znakova upale, primjenjuje se toplina, topli oblozi, parafinski oblozi, peloidni oblozi te tople kupke. Lokalna toplina smanjuje napetost mišića, omogućuje veću pokretljivost tkiva i ubzava metabolizam što poboljšava cirkulaciju i smanjuje bol.
U toplinsku terapiju ubraja se ultrazvuk i kratkovalna dijatermija, kao oblik elekroterapije koja potiče oslobađanje topline u dubini tkiva. Površno zagrijavanje dijela tijela može se postići i svjetlosnom energijom u području elektromaknetskog spektra i to kao infracrveno ili ultraljubućasto zračenje (infracrvena ili tzv. soluks lampa i ultraljubičasta ili tzv. kvarcna lampa).
Krioterapija
Ako zglob pokazuje znakove akutne upale, tada se primjenjuje lokalno hladnoća, kao što je masaža ledom, oblozi od leda ili kupke s rashlađenom vodom i s komadićima leda. Bolesnik prvo osjeća hladnoću, pa žarenje i bolno peckanje. Nakon završetka krioterapije osjeća se smanjenje bola.
Elektroterapija
To je primjena električne energije sa svrhom liječenja, najčešće kako bi se smanjila bol, elektroanalgezija. U terapiji reumatskih bolesnika koriste se: interferentne struje, dijadinamske struje, galvanska struja, kao i TENS.
Osim što se smanjuje bol, elektroterapijom se smanjuje otekline i upale, poboljšava lokalna cirkulacija, ubrzava zacijeljivanje tkiva, povećava mišićna kontrakcija te podražljivost i provodljivost u motoričkom živcu. Djelovanje struje može biti izravno ili se ona pretvara u druge oblike energije: mehaničku, svjetlosnu ili toplinsku. Zato se u širem smislu tu ubraja i elektromagnetoterapija, laser te terapijski ultrazvuk.
Hidroterapija
Vježbe u toploj vodi povoljno djeluju na reumatske bolesnike jer kombiniraju pozitivan učinak termoterapije i vježbi, koje se lakše izvode u vodi, zbog smanjenja tjelesne težine. Hidrostatski tlak je veći od onoga u našim najmanjim krvnim žilama, kapilarama. Tom se činjenicom koristimo kako bismo poboljšali cirkulaciju i smanjili otekline u niže položenim djelovima tijela.
U vodi mehanički podražaj receptora na površini kože djeluje na autonomni živčani sustav, što smanjuje osjećaj boli, a poboljšava cirkulaciju šireći krvne žile te ima i sedativni učinak. Analgetski učinak nastaje zbog manjega prijenosa osjeta boli u leđnu moždinu, a tako djeluje i sila uzgona koja smanjuje pritisak na zahvaćeni zglob.
Mnogi su oblici hidroterapije: vježbe u Hubbardovoj (leptirastoj) kadi, vježbe u terapijskom bazenu, kontrasne kupke, vrtložne kupke, Hauffeove kupke s postupnim dodavanjem vruće vode, podvodna masaža itd.
Preporuča se redovno plivanje, naročito bolesnicima koji boluju od ankilozantnog spondilitisa.
Hidrostatski tlak je veći od onoga u našim najmanjim krvnim žilama, kapilarama. Tom se činjenicom koristimo kako bismo poboljšali cirkulaciju i smanjili otekline u niže položenim djelovima tijela.
Masaža
Širi kapilare, poboljšava cirkulaciju, relaksira mišiće, smanjuje prag osjetljivosti na bol, ima analgetski učinak i smanjuje psihičke tenzije. Najčešći oblici su klasična masaža, masaža refleksnih zona, podvodna masaža i manuelna limfna drenaža kako bi se smanjile otekline.
Poboljšanje kvalitete života
Karakteristika reumatskih bolesti je zahvaćenost muskuloskeletnog sustava i fizikalna terapija je neophodna kod tih bolesnika zbog boli i poremećaja u funkcionalnoj sposobnosti. Fizikalnom terapijom kod tih bolesnika želimo postći maksimum fizičke, psihičke, društvene, profesionalne i rekreativne osposobljenosti, održati pokretljivost i kvalitetu života.
