Rezultate je predstavio u ime tima istraživača, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja dr. sc. Boris Jokić, inače psiholog, s predavanjem koje je otvorilo Dane psihologije Splitsko-Dalmatinske županije, a na poziv Društva psihologa u Splitu.
Što su ispitanici bili stariji to su teže podnijeli pandemijsko zatvaranje, a najviše nezadovoljstva izrazili su maturanti jer dvije pandemijske godine za mlade osobe ispunjene životno važnim sadržajima i promjenama, proveli su u uvjetima kakve nikad dosad nijedno zbivanje niti pandemija nisu izazvali. Posebno su se frustracije i traume mogle vidjeti u potresom pogođenim područjima, rekao je Jokić. Istraživanje je napravljeno za Ministarstvo znanosti i obrazovanja a provedeno je u svibnju i lipnju 2021. godine.
– Vrijedi se boriti protiv mišljenja da odgojno obrazovni radnici i svi ostali koji rade s djecom na njihovu učenju, rastu i razvoju nisu važni, jer se pokazalo da su uz medicinske radnike, zaposleni u odgoju i obrazovanju, nastavnici, psiholozi, pedagozi, socijalni psiholozi, ponijeli najteži pandemijski teret prelazeći u izvanredne uvjete rada u kojima je bilo jako zahtjevno funkcionirati i učenicima i zaposlenima. Zahvaljujući njihovom radu i prestrojavanju na iznimno zahtjevne uvjete uspjeli su održati društvo funkcionalnim. Još jedan dokaz da vrijedi ustrajati na otkrivanju važnih okolnosti za obrazovni sustav učenike i zaposlene u njemu je činjenica da je na osnovu rezultata tog istraživanja Ministarstvo znanosti i obrazovanja otvorilo škole, jer se to pokazalo važnim modelom za odgoj i obrazovanje mladih, istaknuo je Jokić.
Definitivno se pokazalo da online nastava, koja ima neke prednosti, nije primjeren model za učenje i razvoj mladih. Ispitani su se o tome izrazili pretežno negativno čak 59,1 posto maturanata, a u šestim razredima osnovne škole takav je odgovor dalo 37 posto učenika. Na neke je aspekte života situacija i blago pozitivno utjecala, kao što su to obiteljski i odnosi s bližim osobama. Na to kakvi su bili odnosi mladih s obitelji, bliskim prijateljima i nastavnicima pozitivno se izjasnilo 40 posto učenika osmih razreda OŠ, a samo četvrtina maturanata. Dok su osmaši rekli kako je pandemija negativno utjecala na njihovu tjelesnu aktivnost i bavljenje sportom, 52, 4 posto maturanata izrazilo je negativan utjecaj pandemije na njihovo psihičko zdravlje. Posebno negativan utjecaj na psihološko zdravlje izrazile su djevojke s boljim uspjesima u učenju, dok kod dječaka sa slabijim uspjehom takvo stanje nije zabilježeno.
Uz pandemiju i potres ostavio trag
Među onim stanjima koje su nastavnici, pedagozi, psiholozi i ostali u radu s djecom zamijetili bila su depresivna stanja, anksiozna, vršnjačko virtualno nasilje, provale bijesa, fobije i strahovi – posebno u potresom pogođenim područjima.
Kao pozitivan utjecaj na promjene u nastavi i organizaciju škole, sve generacije učenika istaknule su vještine rada s računalom i neke elemente odnosa s ostalim učenicima i nastavnicima. No, negativan utjecaj na motivaciju za učenje izrazilo je čak 52,6 posto učenika osmih razreda i više od polovice učenika drugih razreda srednjih škola. Isto potvrđuju i nastavnici koji su uočili emocionalne teškoće, teškoće s učenjem, pažnjom i dijelom s ponašanjem.
Po procjeni nastavnika negativan utjecaj na usvajanje znanja posebno se ističe u predmetnoj nastavi, pa su „rupe u znanju“ posebno uočene na usvajanje znanja iz matematike, hrvatskog, stranog jezika, fizike i kemije.
Osjećaj zakinutosti pa čak i bijesa najizraženiji je kod maturanata koji su očekivali važno životno razdoblje, druženja u živo, putovanja, noćne izlaske, bliskih druženja u prijateljskim odnosima, ali se osjećaju zakinuti i za kvalitetno obrazovanje.
Istraživače je najviše iznenadilo što mladi nisu izrazili posebno nezadovoljstvo u području zaljubljivanja. njima nedostaje sve osim zaljubljivanja, pa su se neki čak podsmjehnuli autorima istraživanja da su staromodni.
Kada su ispitivali usporedbu stvarne škole i škole na daljinu, aspekte poput zadovoljstva jasnoćom o tome što i kako trebaju činiti, koliko ih nastavnici potiču, i što za njih čini kvalitetnu školu, većina se mladih opredijelila za klasičan model nastave u kojemu postoji stvaran kontakt i koji je za njih uspješniji i bolji model obrazovanja. Samo su dva elementa online školovanja dobila pozitivne ocjene; mogućnost naknadnog praćenja nastave i više zadataka koje moraju ispuniti u vrlo određenim rokovima. Pobijedile su klupe i učiteljice, odnosno, učitelji, kaže Jokić, jer su mladi zadovoljniji bliskim kontaktom, i time dobivaju li ocjene koje zaslužuju.
Dragocjeni odgojni kadrovi
Glasovi učenika i zaposlenih, jasno pokazuju kako bi psihosocijalna podrška trebala ne samo učenicima, mladima nego i zaposlenima u odgoju i obrazovanju, i kako bi obrazovne politike o tome trebale voditi računa, kao i svim složenim procesima koji su se dogodili, a mogu imati fatalne posljedice ne bude li se na njima radilo. Osnaživanje je važno, jer je riječ o izrazito osjetljivim generacijama u zahtjevnim uvjetima. Zahtjevnost i težinu rada treba priznati i svim zaposlenima. Treba snažno koristiti otvorena, i kako je Jokić posebno naglasio – besplatna – vrata školskih psihologa, pedagoga, socijalnih pedagoga jer su na tržištu skupi i mnogima nedostupni. Ta je podrška u pandemiji bila neprocjenjiva kao i odgojno obrazovni rad koji će potporu timova za osnaživanje, tamo gdje nema psihologa, sigurno trebati pa oni mogu biti formirani multidisciplinarno, kako bi ih škole mogle koristiti jer psihologa nema dovoljno za sve škole, kao što nema ni dovoljno nastavnika matematike i fizike. Mogućnost da se mladi nekome obrate kada imaju probleme, poticanje da to učine bez stereotipa i stigme, može uvelike poboljšati kvalitetu života i psihosocijalnu dobrobit mladih osoba. Mnogi nastavnici prošli su najteže razdoblje u karijeri, ali je vrijedilo jer kako su učenici to jasno poručili prikazao je Jokić na izjavi jedne učenice: „Škola nam je važna! Ne samo što u njoj naučimo, nego kako se tu osjećamo.“
Nastavnici, važni ste!
– Škole, poručio je Jokić, trebaju ostati mjesta nastave uživo, mjesta učenja, zabave, odrastanja, zaljubljivanja. Prikazao je zaključak u obliku raskrižja kojem psihološki podliježu sve životne ulice. Jedna vodi u smjeru straha, nepovjerenja, sebičnosti, pohlepe, apatije i to je mjesto s kojeg se kada u njega zaglave, škole, osobe i društvo, psihološki ne mogu pomaknuti.
Druga je ulica iskrenosti, otvorenosti, hrabrosti, uključivosti, solidarnosti, pogotovo prema onima koji nemaju najbolja odijela, nemaju uvjete za online učenje, i u ekonomski su teškim situacijama, ranjivi. Svim učiteljicama i učiteljima, svima koji rade u školi, moram poručiti „Važni ste!“, jer bez vas mladi ne bi imali ono što je njima važno, i bez vas društvo ne bi opstalo, sažeo je Jokić zaključke velikog istraživanja koje je krenulo u drugu fazu i dublje će se pozabaviti stanjem i osobnijim doživljajima pandemijskih okolnosti.
Fokus će biti posebno usmjeren na tri skupine učenika i njihovih roditelja koji su sada zapostavljeni. Riječ je o učenicima s teškoćama, darovitima i učenicima u teškim ekonomskim situacijama.
